Autor dokumentarnog filma o Đinđiću: 'Njegova smrt bila je trenutak nacionalne katarze'

"Zoran Đinđić je stvarao historiju i mnogo toga što je uradio ipak je nadživjelo i samog Đinđića", kaže u intervjuu za Deutche Welle Filip Švarm, autor novog dokumentarnog filma o premijeru koji je ubijen prije dvije decenije.

Za dvadesetu godišnjicu atentata spremili ste dokumentarni film "Đinđić – priča o Srbiji". Ima li da se ispriča nešto šta već nije ispričano?

"Kada je riječ o faktima, teško da imaju nešto novo da kažu i oni koji su bili duboko involvirani u život i djelo Zorana Đinđića, ali i oni koji su vodili istragu poslije ubistva. Ali, novo ipak postoji kroz pokušaj da se sistematizuje Đinđićeva politička uloga. Da se opet prođe kroz devedesete nad kojima je danas u Srbiji amnezija, i da se osvijetli značaj Petog oktobra i prve demokratske Vlade", rekao je Filip Švarm.

Autor dokumentarnog filma navovdi je jasno da Đinđić nije u historiju upao slučajno, već da je historiju stvarao.

"Da nije bilo njega, ne bi bilo ni Petog oktobra. Drugo, vidimo da je Đinđićeva Vlada bila mjesto gde su ministri imali pravo na svoj stav, da je Vlada odgovarala Skupštini u kojoj se diskutovalo otvoreno. Konačno, mediji su bili najslobodniji u, kako se to sad kaže, novijoj historiji Srbije. Gotovo da nisu postojali pritisci i, što je danas potpuno nezamislivo, tadašnji tabloidi su bili antivladini", naglasio je.

Kao najvažnije ističe da je tada trasiran europski put Srbije koji makar deklarativno postoji i danas.

Da li priča iz dokumentarnog filma ide u prilog tezi da je Srbija "Stala" ubistvom Đinđića?

"Mnogi procesi jesu stali, ali reći da je Srbija stala bilo bi potcjenjivanje Đinđićevog učinka. I danas je živo mnogo onoga što je pokrenuo. Kad je došao na vlast, u Srbiji nije bilo stranih preduzeća niti investicija, harali su kriminal i korupcija, a Đinđić je pokrenuo borbu koja je dala rezultate najviše poslije njegove smrti u akciji Sablja. Zaboravljamo da je bila oružana pobuna Albanaca na jugu Srbije, pa je i to Đinđić riješio", istakao je autor dokumentarnog filma.

Kako je kazao, Đinđić jespostavio relativno normalne regionalne odnose i još mnogo toga što se kasnije nastavilo. Ne istim intenzitetom i načinom kako je Đinđić htio, ali ipak od njegovog naslijeđa niko nije mogao da pobjegne.

"Od života i djela Zorana Đinđića korist su imali oni koji su rušili pogubni Miloševićev režim, ali jednako i oni koji su branili taj režim. Srbija danas je neuporedivo drukčija od Srbije prije Petog oktobra. I najveći Miloševićevci su dobili nešto, mogu slobodno da putuju, zemlja nije pod sankcijama, nema uličnog šverca, standard je počeo da raste, i tako bi moglo da se nabraja dugo", dodao je Švarm.

Da li na neki čudan način postoji kult Zorana Đinđića koji on nije htio? To jest, da je ubistvo donijelo tu vrstu legende?

"Ne bih to nazvao kultom. Ali kad je ubijen i sahranjen, to su bili rijetki primjeri nacionalne katarze. Da Đinđić nije ubijen 12. marta 2003, on bi izgubio izbore. On je jedan od rijetkih koji od vlasti nisu dobili ništa, naprotiv. Narodu je saopštavao neprijatne istine i gurao naprijed", rekao je.

"Nakon smrti su pojedini njegovi saradnici, ali i ljudi koji sa njim nisu imali baš nikakve veze, pokušali da iskoriste tu nacionalnu katarzu i otvaranje očiju Srbije 12. marta, kada se vidjelo srce tame iz doba Miloševića. Ti ljudi su se kitili Đinđićevim perjem i htjeli da tako rehabilituju sebe i spriječe kritiku na svoj račun. To je bilo pogubno. Đinđiću nije bio važan rejting, on se javnom mnjenju nije umiljavao već ga je mijenjao", dodao je.

Kazao je da sve što se dešavalo poslije atentata spriječilo je promišljanje i dodao da je Đinđić je okamenjen u vremenu baš jer su se neki pojedinci i grupe skrivali iza njega i tako sprječavali kritičku ocjenu svog rada.

Danas ga svi svojataju, od aktuelnih vlasti, preko liberala do nacionalista koji ukazuju na neke posljednje intervjue o Kosovu. Kako to vidite?

U Srbiji niste dobri dok ste živi. Svi ti ljudi koji su bili protiv Đinđića su preko noći promijenili stav kad je ubijen onako kako je ubijen. Hvatanje za neko parčence Zorana Đinđića postalo je jako politički isplativo. Na dan ubistva, tek svaki četvrti građanin je ocjenjivao Đinđića školskom ocjenom četiri ili pet, a odmah poslije ubistva mu je takve ocene davalo tri četvrtine ljudi.

Cijeli intervju pročitajte ovdje.