Svjedok: 'Muslimani nisu protjerivani iz Bijeljine'

Na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom, svjedok odbrane Milivoje Kićanović negirao je danas navod optužnice da su srpske snage tokom rata u BiH iz Bijeljine protjerivale muslimansko stanovništvo, javlja agencija Beta.

Tadašnji predsjednik Republike Srpske, Karadžić (67) optužen je, između ostalog, za progon Muslimana i Hrvata iz 20 opština širom BiH uključujući i Bijeljinu. Po optužnici, srpske snage uključujući i paravojsku Željka Ražnatovića-Arkana, u Bijeljini su 1. i 2. aprila 1992. ubile 48 civila.

Svjedok Kićanović, koji je bio direktor bijeljinske bolnice, izjavio je da su sukobe u gradu krajem marta i početkom aprila 1992. izazvali "muslimanski ekstremisti" koji su "blokirali ulice i pucali nasumično na ljude".

Pošto je Kićanović otišao iz grada u obližnje selo, ta "blokada je podignuta" poslije uličnih borbi, a kada se vratio 3. aprila 1992. uvidio je da su optužbe sarajevskih medija "o masakru nad hiljadama" neistinite.

Po riječima Kićanovića, koji se više puta sastajao s Karadžićem, lider bosanskih Srba je tada pozivao na smirivanje tenzija i "iskreno želio da spriječi rat u BiH".

Na pitanje tužilaca tokom unakrsnog ispitivanja zašto u izjavi nije pomenuo Ražnatovića i njegovu paravojsku, Kićanović je odgovorio da su oni bili u Bijeljini, dodajući da ih on nije video tokom borbi.

Ranjeni Ražnatovićevi borci liječeni su u bijeljinskoj bolnici što je njihov vođa platio, kazao je svjedok.

Kićanović je potvrdio da je tokom boravka članova Predsjedništva BiH Biljane Plavšić i Fikreta Abdića u gradu zatražio od lokalnih srpskih zvaničnika da "zaustave pljačkanje muslimanskih kuća" i "zaštite Muslimane".

Negirajući da su Muslimani proterivani iz grada, svjedok je, međutim, tvrdio da su oni "otišli, napustili prostor gdje su bile borbe i gdje su izgubili majoritet".

'Ne radi se o protjerivanju nego o pomoći'

Tužiteljka Catrina Gustafsson potom je svjedoku predočila niz dokumenata UN o progonu 2.500 Muslimana iz Bijeljine u ljeto 1994, kao i izvode iz bilježnice tadašnjeg komandanta VRS Ratka Mladića sa sastanka na kojem su ga građani srpske nacionalnosti obavijestili da Vojkan Đurković, blizak Ražnatoviću, iz grada "tjera Muslimane u čarapama".

Kićanović je potvrdio da je Đurković "radio takve stvari".

"Odvodio je Muslimane do linije razgraničenja, ali ne u smislu progona nego da im pomogne da napuste teritoriju Bijeljine ... Ne radi se o protjerivanju nego o pomoći ljudima da odu tako gdje žele", tvrdio je svjedok.

Po njegovim riječima, vlasti bosanskih Srba na čelu s Karadžićem u to vrijeme se zalagala da svi civili "ostanu". Karadžić je, kako je Kićanović naznačio, bio "apsolutno protiv rata", a za ostanak civila. "Vi ste govorili često: 'Rat će brzo proći, a mi moramo živjeti jedni s drugima'", kazao je svjedok.

'Samo smo uzvraćali vatru'

Karadžić, koji se brani sam, pred sudije je danas izveo i penzionisanog oficira VRS Desimira Šarenca koji je opovrgavao navod optužnice da je sa položaja te vojske neselektivno granatirano Sarajevo i da je stanovništvo grada tako terorisano.

Šarenac, koji je bio bezbjednosni oficir Sarajevske brigade VRS, tvrdio je da je artiljerija VRS samo uzvraćala na vatru muslimanske vojske iz grada i da nije ciljala civilne objekte. Svjedok je sugerisao i da je Armija BiH granatama gađala civile u gradu da bi za njihovo stradanje okrivila srpsku stranu i izazvala međunarodnu intervenciju protiv nje.

Danas započeto unakrsno ispitivanje Šarenca, tužioci će završiti sutra.

Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici i uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN, 1992-95.