Sin heroine Halide Bojadži ostao sam: 'Znam sedam jezika i tražim posao. Za sve treba veza'

U Sarajevu je 29. aprila u 73. godini preminula Halida Bojadži, pripadnica Armije Republike Bosne i Hercegovine, kojoj su 1992. godine dva sina ubijena granatom ispaljenom sa položaja agresorske tzv. vojske RS (VRS) na sarajevsko naselje Sedrenik.

Njen sin Muhammed Bojadži gostovao je na FACE TV-u i ispričao svoju životnu priču.

General Jovan Divjak je njegov kum, čika Jovo ga je i iznio iz bolnice, a porodicu Bojadži život nije mazio; proživjeli su nevjerovatna iskušenja, a sada je Muhammed ostao sam.

Kako je rekao novinaru i voditelju Senadu Hadžifejzoviću još uvijek traži posao, unatoč činjenici da govori čak sedam jezika.

"Gdje si naučio toliko jezika", pitao je Hadžifejzović.

"Nešto u vrtiću, nešto u školi! Neke znam bolje, a neke da se znam sporazumjeti", odgovorio je Bojadži.

Pogledajte video: 

Podsjetimo, Halidi Bojadži, pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine, 1992. godine dva sina ubijena su granatom ispaljenom sa položaja agresorske tzv. vojske RS (VRS) na sarajevsko naselje Sedrenik.

Tog kobnog 9. juna 1992. godine u ulici Sedrenik, u dvorištu kuće porodice Bojadži, ubijena su tri člana porodice Bojadži, troje djece, Mirza Bojadži (12 godina) i Fehim Bojadži (17) te kćerka njihovog amidže Amina Bojadži koja je imala 14 godina. Osim njih, poginuo je i mladić Sakib Prašović koji je imao 24 godine.

"Bila je akcija na Špicastoj stijeni. Kada smo se vratili iz akcije, u dvorište je, u 12.45 sati, pala navodeća maljutka, četvoro je poginulo. Fehim i Mirza su bili u komadima. Neuzubillah, kao kad se kurban siječe. Bili smo u velikom šoku, kupili smo komade tijela u deke, svi smo bili od krvi", ispričala je Halida Bojadži, podsjećajući da je na tom području palo više od 3.000 granata, jer, kako je pojasnila, agresor je znao koordinate kuće jer je tu bila voda.

Nakon što je ostala bez oboje djece u ovom masakru, Bojadži je kazala kako ju je Bog počastio da 1995. godine rodi sina Muhammeda.

"Sada imam sina Muhammeda. Dvadeset godina je školovan, govori sedam stranih jezika, završio je međunarodno pravo, muzičku školu, svira klavir. Bio je pripravnik i volonter, ali moje dijete danas nema posla", kazala je Bojadži.

Bojadži je tada istakla kako je bol i dalje velika, iako je prošla 31 godina od strašnog masakra te je poslala jasnu poruku: "Meni su 72 godine, ja samo Allaha molim da dočekam da se moje dijete zaposli. Moje dijete ne ide iz Bosne i Hercegovine, jer mi smo se borili za BiH, ja rezervne domovine nemam. Ja neću ni Amerike ni Njemačke, niti će ih moje dijete."