Kako se iftari u Banjoj Luci: Ramazan je pobjeda nad samim sobom

Radiosarajevo.ba
Kako se iftari u Banjoj Luci: Ramazan je pobjeda nad samim sobom

Porodica na okupu, sto postavljen. Najmlađa kćerke Amele i Sefadina Beganovića iz Banja Luke, izlazi na balkon i gledaju jesu li se upalili kandilji na obližnjoj džamiji. I objavljuje: „gore“. Na trenutak čini se kao da je vrijeme stalo, a ustvari vrijeme je iftara i u gradu u kojem je prije rata u BiH bilo puno više vjernika islamske vjeroispovijesti, odnosno Bošnjaka nego li je to slučaj danas.

„Iftar, kao i sam post unutar porodice za sviju nas znači mnogo toga. Prije svega zato što gaji zajedništvo. Svako od nas ramazan doživljava individualno. Djeca na jedna način, supruga i ja na drugi. Za mene ramazan je pobjeda nad samim sobom. Čovjek se suzdržava od pića, hrane i svaki taj dan gleda kao pobjedu. I kada 30 dana izdrži post, pogotovo koji u ovim ljetnim mjesecima traje i po 18 sati osjeti svaki dan da je jači i da će i druge prepreke na koje nailazi u životu mnogo lakše savladati“, kaže otac porodice Sefadin Beganović.

Ističe da uz ramazan čovjek shvati kako je drugim ljudima, koji svakoga dana nemaju ono čega se vjernik odriče tokom posta.

„I na taj način i kod djece stvaramo taj osjećaj empatije prema onima koji nemaju, koji i inače žive u stanju potrebe za onom što su elementarne stvari“, naglašava Beganović.

Osim, kako pojašnjava „svjetovnog aspekta“ mjeseca ramazana, Sefadin podvlači i njegovu duhovnu stranu, jer kaže „sa svakim ramazanom čovjek duhovno napreduje“.

Vjera i poštivanje njenih pravila i običaja ono je što su i on i supruga Amela u zajednički život donijeli kao dio porodičnih tradicija. Danas tako odgajaju i svoje kćerke , Lejlu, Husnu i Lamiju.

Pogođena ratnim vihorom i ova porodica morala je napustiti Banja Luku, pa potom niz godina živjeti u Federaciji BiH. 

Poredeći vrijeme ramazana u Banjoj Luci i Sanskom Mostu Beganović kaže da je razlika evidentna, pogotovo kada se govori o broju porodica koji se pridržavaju vjerskih običaja.

„Svoju djecu odgajamo u skladu sa našom vjerom, običajima, tradicijom, ali mislim da je najveći problem Banja Luke u samoj organizaciji Bošnjaka“, pojašnjava Beganović.

Tvrdi da uz mjesec ramazana nedostaju kulturni sadržaji, dešavanja koja bi okupila više ljudi, kako bi se družili, razgovarali.

„I ne mislim da takva okupljanja trebaju biti samo fokusirana na vjerske teme, iako to jeste prioritet, ali zašto ne pričati i o dobroj knjizi, organizovati neke kulturne događaje“, dodaje Beganović.

Supruga Amela kaže da je tokom ramazana malo zajedničkih iftara, da su se ljudi uglavnom zatvorili u svoja četiri zida.

„I nekako nije to do novca, jer uvijek ima hrane dovoljno da se neko ugosti, da se vrijeme iftara provede zajedno. Ali u Banjoj Luci to je baš rijetko“, priča Amela.

Svojim kćerkama, a dvije su još u osnovnoj školi, dok će najstarija Lejla ove godine upisati četvrti razred srednje škole, dodaje ovaj bračni par, ostavili su izbor hoće li ili ne postiti tokom ramazana.

„Post za maloljetne osobe nije obavezan, ali sve tri djevojčice postile su prvi dan“, kaže Beganović.

Ipak, Lejla će, kao i niz prethodnih godina i ovaj cijeli ramazan ispostiti.

„Gledala sam tatu i mamu. Pokušala, i nije mi bilo teško. Osjećam se nekako drugačije tokom ramazana i samo mi je žao što nemam više vršnjaka s kojima bih to iskustvo ovdje podijelila“, kazala je  ova mlada djevojka.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak