Kada je čuo šta Karadžić planira, Ratko Mladić je rekao: To je, ljudi, genocid!

Prvi haški tužilac Richard Goldstone naveo je u prvoj optužnici Haškog tribunala da su najveći zločini na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata počinjeni u Bosni i Hercegovini, te da su pripremani mnogo prije nego što su se stvarno i dogodili.

Piše: Faruk Vele

Tako da će i današnja presuda prvom predsjedniku Srpske republike Radovanu Karadžiću biti konačan epilog starog plana o genocidu, progonima, neopisivim zločinima i razaranju Bosne i Hercegovine koje je Karadžić sažeo u „strateške ciljeve”. Oni su de facto temelj genocida!

Nažalost, politika koju je zastupao Karadžić, bez obzira na današnju presudu, bit će nastavljena u agendi nekih novih dodika, vučića, dačića ili obradovića, u novom obliku.

Velika Srbija

Nije slučajno predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko, svjedočeći pred Međunarodnim sudom pravde, kazala da su Srbija i JNA od 1981. godine pripremali rat i scenarij raspada Jugoslavije jer je „Srbija oduvijek shvaćala Jugoslaviju kao tzv. veliku Srbiju”.

Jedan od dokumenata koji dokazuju tezu da genocid u BiH nije produkt samo mržnje Ratka Mladića i njegovih snaga jeste Odluka o strateškim ciljevima srpskog naroda u BiH koja je usvojena na 16. sjednici skupštine tadašnje „Srpske republike Bosne i Hercegovine” 12. maja 1992. godine u Banjoj Luci.

Na njega je prije skoro 20-tak godina ukazao i američki historičar Robert Donia, kojeg je Haški tribunal angažirao za sudskog vještaka eksperta.

Ratni zločinac Radovan Karadžić, koji će danas odslušati svoju konačnu presudu, tada je kazao da je potrebno usvojiti šest ciljeva da bi se „osigurala srpska pobjeda”, a sve je dokumentirano u „Službenom glasniku RS” iz 1993. godine.

Zanimljivo, Donia je tada otkrio da je Mladić na toj skupštini, kada je i imenovan za komandanta Vojske RS, ustvrdio da „šest tačaka koje se trebaju provesti u stvaranju RS znače – genocid”.

Mladić će biti proglašen krivim za genocid, koji je predvidio, te osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Sve ovo objašnjava kako su tako sistematično i planski ljudi ubijani, njihova tijela zakopavana, a kasnije godinama skrivana u primarnim, a najčešće u sekundarnim, tercijarnim i drugim grobnicama. Kako su vršeni progoni, uništavani kulturno-historijski spomenici.

I, zaista, u prvom strateškom cilju Karadžić je definirao „razdvajanje od druge dvije nacionalne zajednice” i državno razdvajanje. Smatrao je da bi „oni koji su naši neprijatelji” iskoristili priliku i nastavili da nasrću na Srbe „ako bismo i dalje ostali zajedno u istoj državi”.

Drugi strateški cilj je koridor između Semberije i Krajine, a treći „uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminiranje Drine kao granice između dvije srpske države”.

Kroz Sutorinu na more

“I s jedne i s druge strane Drine smo mi i naš strateški interes i naš životni prostor”, rekao je Karadžić.

Istina, taj je cilj srpska nacionalistička politika definirala mnogo prije Karadžića i Mladića, još u vrijeme Ilije Garašanina i Stevana Moljevića, te u mnogome objašnjava zašto se u napadima na Srebrenicu, Žepu i Goražde nije samo radilo o „osveti Turcima“, već dijelu mnogo ranije definiranog plana.

Prema Karadžiću, muslimanske enklave uz Drinu moraju pripasti „srpskoj Bosni i Hercegovini”, jer one u sada štite interese neprijatelja da „ostvare koridor koji bi povezivao s islamskom internacionalom i uvijek činio ovo područje nestabilnim”.

Četvrti strateški cilj je uspostavljanje granice na rijeci Uni i rijeci Neretvi, a peti „podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio“, što će se na koncu i dogoditi nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

Šesti strateški cilj, i ne nevažan - reći će dr. Dabić - jeste izlaz “srpske republike BiH” na more. Karadžićeva ideja bila je da RS izađe na more kod Sutorine u današnjoj Crnoj Gori!

Šta je rekao zločinac Mladić

Splitska „Slobodna Dalmacija“ 2011. godine je objavila transkript sa 16. sjednice skupštine bosanskih Srba.

Kako je navela novinarka Zdravka Soldić-Arar, istina je, zaista, da je zločinac Mladić tada kazao:

“To je, ljudi, genocid! Prema tome mi ne možemo očistiti niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je... to neće... Ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić to objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid! Mi moramo da pozovemo svakog čovjeka koji je čelom poljubio ove prostore i teritoriju države koju hoćemo da napravimo. I njima je mjesto sa nama i pored nas”, kazao je Mladić, ali su njegova kasnija strašna zlodjela i realizacija genocida potvrdili da je mislio upravo kao Karadžić, Biljana Plavšić, Momčilo Krajišnik, Nikola Koljević...

Upravo onako kako tvrde istraživači zločina - genocid je uvijek strategija države. Znamo i koje. I ovaj dokument dokaz je svima koji imaju i najmanju dilemu – da genocid nije bio neka odmazda već temeljit plan čije je provođenje odavno zacrtano.

Sve o presudi Radovanu Karadžiću čitajte na ovom LINKU.