Invazija azijskih smrdibuba i u BiH: Evo šta pomaže, a šta nikako ne smijete uraditi

Azijske smrdibube, poznate i kao azijske mramorne stjenice ili smrdljivi martini (Halyomorpha halys) preplavili su domove i polja Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a stručnjaci upozoravaju na brzo širenje i štete u poljoprivredi. Zbog blažih zima kukci preživljavaju i razmnožavaju se bez prirodnih neprijatelja.

Izvorno dolaze iz istočne Azije, ali su se u posljednjih nekoliko godina proširili po cijeloj Europi i sada prijete postati stalni stanovnici naših zidova, vrtova i polja.

"Imam ih na prozoru, zavjesi i kuhinjskim pločicama. Kad jednog sklonim, pojave se dva nova", požalila se za 24 sata čitateljica iz Karlovca.

'Majstori preživljavanja'

Slične priče dolaze iz svih krajeva. Ljudi ih pronalaze u utičnicama, među roletama, pa čak i u ormarima i krevetima. Profesorica dr. sc. Ivana Pajač Živković s Agronomskog fakulteta u Zagrebu objašnjava da je riječ o izrazito invazivnoj vrsti koja se proširila iz Italije i Slovenije, gdje je službeno proglašena gospodarskim štetnikom: "Azijska mramorna stjenica izuzetno je prilagodljiva. Zime su sve blaže, što im omogućuje da prežive i razmnožavaju se u većem broju. Ulaze u kuće čim temperature padnu, a unutra ostaju sve do proljeća."

Prema njezinim riječima, azijske smrdibube su pravi 'majstori preživljavanja'. Hrane se biljnim sokovima i napadaju više od tristo različitih vrsta biljaka, uključujući jabuke, paradajz, paprike i kukuruz. U prirodi bi ih trebala kontrolirati tzv. samurajska osica, no u Europi taj prirodni neprijatelj ne postoji. Zbog toga se šire gotovo bez ograničenja.

Za razliku od domaćih smrdibuba, azijska verzija je veća, brža i još neugodnija.

Azijske stjenice stvaraju velike probleme u voćnjacima diljem BiH, a za sada nema uspješne strategije protiv ovih štetočina, rekao je krajem septembra viši stručni saradnik za voćarstvo i vinogradarstvo pri resornom ministarstvu u RS-u Boris Stanković.

On je naveo da su azijske stjenice kao posljedica klimatskih promjena problem unazad nekoliko godina.

Nema adekvatnog rješenja

"U područjima odakle dolaze ne predstavljaju problem zato što imaju prirodne neprijatelje. To ovdje nije slučaj. One se veoma brzo razmnožavaju i hrane se brojnim vrstama voća i povrća", rekao je Stanković iz prijedorske kancelarije Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srpske.

Kaže da pričinjavaju veliku štetu, sisaju biljne sokove iz plodova, koji kao posljedica njihovog napada trule. Stanković navodi da se za sada u suzbijanju azijskih stjenica koriste određene vrste insekticida. Prema njegovim riječima, zbog neadekvatnog rješenja za borbu protiv azijskih stjenica može se očekivati da će ove štetočine stvarati problem i u narednom periodu. On je naveo da azijske stjenice dolaskom hladnijeg vremena traže skrovište gdje će prezimiti do proljeća zbog čega se građani žale na njihovo pojačano prisustvo u stambenim i pomoćnim objektima.

Profesorica dr. sc. Ivana Šerić Jelaska s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu kaže kako je njihov odbrambeni mehanizam vrlo snažan: "Kad ih uznemirite, ispuštaju kemijske spojeve izrazito neugodnog mirisa koji se teško uklanja. Ne preporučuje se gnječenje ni usisavanje jer se tada miris rasprši po cijelom prostoru."

Dodala je da kod osjetljivih osoba taj miris može izazvati mučninu, glavobolju ili iritaciju očiju. Najbolje ih je, kaže, pokupiti papirom ili posudom i jednostavno iznijeti van. Iako ne grizu i nisu opasne za zdravlje, azijske stjenice su vrlo uporne. Kada jednom uđu u dom, skrivaju se iza slika, ispod ormara i u zavjesama, gdje mirno čekaju proljeće.

Šta uraditi?

Budući da su otporne na većinu insekticida i nemaju prirodnih neprijatelja, azijske stjenice vrlo je teško potpuno iskorijeniti. Stručnjaci zato savjetuju građanima da se usredotoče na prevenciju. Preporučuje se redovito zatvaranje svih pukotina i brtvi oko prozora i vrata, kao i postavljanje zaštitnih mreža. Usisavanje i gnječenje nisu dobra ideja jer samo pogoršavaju neugodan miris. Umjesto toga, najbolje ih je pažljivo pokupiti i izbaciti na otvoreno.

Neki građani koriste sprejeve s mirisom mente ili limuna, koji mogu donekle pomoći, ali ne nude trajno rješenje. U poljoprivredi se razmatra mogućnost biološke kontrole pomoću samurajske osice, no stručnjaci upozoravaju da se takve mjere moraju provoditi vrlo pažljivo kako se ne bi narušila prirodna ravnoteža.

Prema mišljenju stručnjaka, azijske smrdibube više nisu samo privremeni posjetitelji. Postali su dio naše stvarnosti i svake će se jeseni ponovno pojavljivati u potrazi za toplinom i skloništem: "Moramo naučiti živjeti s njima i zaštititi svoje domove i usjeve najbolje što možemo." Dok se temperature ne spuste ispod nule, najezda će se nastaviti. A kada zima napokon stigne, azijske smrdibube će se povući – samo da bi se s prvim toplim danima ponovno vratili među nas.