Dragan Mioković: Glavu gore, Bosna će pobijediti!

Među onim ljudima u Sarajevu čija riječ se poštuje, kao i sve ono što jeste i što je bio, svakako je Dragan Mioković. Penzionisani sarajevski policajac, nesumnjivo legenda odbrane grada, svjedok protiv ratnog zločinca Radovana Karadžića, i danas bdije nad sudbinom naše domovine i glavnog grada.

Razgovarao: Faruk Vele

Odnedavno se odlučio i politički angažirati kroz Našu stranku i društvu ponuditi svoje ogromno znanje, iskustvo, ali, što ne reći, i ogromnu i iskrenu ljubav prema Bosni i Hercegovini, koja ničim i nikad nije ukaljana.

U intervjuu za portal Radiosarajevo.ba otvoreno govori o prilikama u BiH, našim strahovima, izazovima, ali i nadama. Kao "umjereni optimist", uvjeren je da je pred nama bolja bosanska budućnost.

U odbrani napadnute nam domovine

Radiosarajevo.ba: Gospodine Mioković, devedesetih ste branili Sarajevo. U januaru ove godine napisali ste: 'Mi ćemo krenuti odmah, ako se drznete da metar zemlje Bosne probate prenijeti preko Drine'. Je li ovo došlo vrijeme da se ponovo Bosna brani i od koga?

Mioković: Jesam, skupa s hiljadama saboraca, stao sam u odbranu svoje napadnute zemlje, grada i porodice. Uspjeli smo se odbraniti unatoč nemjerljivoj nadmoći neprijatelja u svim vidovima naoružanja i opreme, ali i sramnog embarga na oružje koji nam je bio nepravedno nametnut.

Tu izjavu sam dao prije nego je Rusija napala Ukrajinu. U vrijeme kada Dodik, na sav glas i u svakoj prilici, urla o secesiji, zagledanosti u Srbiju i nekom fantomskom paritetu Bosne i Kosova. Posljednji sam među onima koji bi prizivali nove sukobe, ali sam tada želio, a i danas želim biti potpuno jasan – Bosna i Hercegovina od Une do Drine i od Save do mora je suverena, jedinstvena država.

Uvažavajući različitost interesa, želja ili ambicija svih svojih sunarodnika, njen teritorijalni integritet je crvena linija, i onaj ko bi krenuo ispod nje, rizikuje mir. Ugrožavanje sigurnosti bilo kojeg pojedinca, skupine ili naroda, a posebno povratničke populacije, je horor iz onog prošlog, ružnog vremena i kao takvo – van diskusije. Siguran sam da nas ima, na hiljade patriota, koji razmišljamo na ovaj način.To je kontekst onoga što sam tada rekao i iza čega i danas stojim.

Moramo biti maksimalno oprezni

Radiosarajevo.ba: Koliko Vas, recimo, zabrinjava i na šta Vas podsjeća atmosfera kojoj svjedočimo posljednjih ne samo posljednjih dana, već evo i mjeseci...

Mioković: Herojski otpor Ukrajinaca bestijalnoj agresiji Rusije na njihovu zemlju, značajno je uticao na to da Bosna i Hercegovina ponovo dođe u fokus interesa onih velikih i jakih, što je dobro. Iako simbolično, povećanje broja pripadnika EUFOR u našoj zemlji je na istom fonu.

S druge strane, sve što dolazi iz Srbije i sve za što se ovih mjeseci lobira iz Hrvatske, zorno pokazuje da moramo biti maksimalno oprezni, posebno po pitanju teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, kao i očuvanja demokratskog prava njenih građana da sami kroje vlastitu sudbinu.

Ako trebam definisati ono što me najviše zabrinjava, to je činjenica da nas je sve manje, da ljudi, posebno oni mlađi i djeca, odlaze bez namjere da se vrate. Ova migracija, masovno, slobodan sam reći već bježanje iz Bosne i Hercegovine, poprima katastrofične razmjere, a za to ključnu odgovornost snose, decenijama vladajuće oligarhije.

Još jedan mandat SDA i neće nam trebati roboti

Radiosarajevo.ba: Ali, evo, Bakir Izetbegović veli da će mlade koji odlaze zamijeniti roboti?!

Mioković: Bakir Izetbegović kalkuliše s robotima kao zamjenom za ljude, za mladost ove zemlje koja bježi od rezultata njegovih, i politika njegovih kadrova. Još jedan SDA mandat, ne daj Bože, i neće nam roboti trebati da nas preračunavaju, no, one računaljke dječje. S kuglicama na žici.

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na najavljenu odluku visokog predstavnika u BiH - čiji sadržaj u trenutku razgovora nije zvanično objavljen, ali jeste procurio u medije? Posebno zbog prijeteće mogućosti daljnje etnoteritorijalne podjele zemlje i praktičnog poništavanja probosanskog političkog fronta i građanskih političkoj opcija.

Mioković: Ja to vidim kao od strane Republike Hrvatske izlobirano kvazi rješenje u kontekstu izmjena, ne samo Izbornog zakona nego i Ustava Federacije BiH.

Prvo što je izazvalo sumnju  je od samog starta nemušto i za standarde OHR neprofesionalno komuniciranje javnosti u vezi sa predmetnom stvari. Nakon što je procurio podatak da je draft prijedloga izmjena Izbornog zakona koje  OHR želi ovdje implementirati sačinjen u MIP Hrvatske, moglo se osnovano pretpostaviti da ta, samo na izgled, štura komunikacija prema vani, nije slučajna.

Pravni tim OHR zadužen za pripremu prijedloga je očito shvatio duboko antievropski karakter hrvatskog prijedloga, pa se krenulo sa puštanjem probnih balona da se provjeri spremnost političkih subjekata, ali i javnosti u Bosni i Hercegovini, da ih prihvati kao takve.

U prilog ove teze ide i činjenica da se oktroisanje antievropskih rješenja u Ustav Federacije i državni izborni zakon želi izvršiti sa platforme koju čini Politički sporazum o načelima izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH, koji su u prisustvu predstavnika amereičke i britanske ambasade, OSCE i OHR, potpisali Izetbegović i Čović, u Mostaru, u junu 2020.

U svakom slučaju, plan OHR o cenzusu je duboko diskriminatoran i produbljuje etno teritorijalni princip, a time i etničku podjelu zemlje. Hrvati i Srbi bi bili diskriminirani u tri a Bošnjaci, u četiri kantona. Pravni eksperti Naše stranke od samog početka ukazuju na neprihvatljivost predloženih rješenja, s akcentom na to to da ovo pitanje ne treba promatrati kao diskriminaciju bilo kojeg kantona pojedinačno, nego Federacije u cjelini.

Građani Sarajeva su poslali poruku

Radiosarajevo.ba: Kako ste doživjeli proteste pred OHR-om 25. jula i sve ono što se dešavalo u vezi s njima?

Mioković: Već sam javno rekao da sam obradovan činjenicom da su svi politički subjekti prihvatili inicijativu, prvo gospodina Sejdića a onda SDP-a, i pozvali svoje članstvo da se odazovu pozivu na jučerašnji protest.

Smatram isti uspjelim, samom činjenicom da je 7.000 ljudi, građana Sarajeva, poslalo vrlo jasnu poruku visokom predstavniku, o tome šta misle o onome što je iz njegovog ureda pušteno u javnost, a tiče se izmjena Izbornog zakona. Želim vjerovati da će gospodin Schmidt uvažiti zahtjeve iznesene na protestu i odustati od izmjene izbornih pravila u izbornoj godini, što bi bilo na tragu evropske prakse u ovakvim pitanjima.

Koliko mi je poznato, na samom protestu nije evidentiran ni najmanji eksces. Nekorektno ponašanje visokih funkcionera SDA na početku samog protesta sam doživio kao nešto uobičajeno, nešto što je već standard postupanja ove političke opcije, uvijek kada je partnerstvo ili dogovor o bilo čemu zajedničkom u pitanju.

"Specijalca" Vulina bih poželio kao protivnika... Neka bira oružje

Radiosarajevo.ba: Vratimo se regionalnim odnosima. Kako vidite odnos bh. susjeda prema Bosni i Hercegovini? U rasponu od notornog Milanovića i Plenkovića do raznih Vulina i glavnog Vučića?

Mioković: U  Bosni i Hercegovini nije bilo krize niti krvoprolića, a da to nije bio aferim, ili hegemonije iz Beograda uvijek gladnog tla bez ljudi, ako nisu Srbi, ili hrvatskog nacionalizma, u koji Hrvatska već tradicionalno sklizne čim postane nezavisna ili samostalna država - sasvim svejedno.

Danas, taj naš usud sa komšijama i susjedima se ogleda u secenionističkim težnjama Dodika u odnosu na status RS i kvislinškom djelovanju Čovića s ciljem rastakanja ukupnog političkog tkiva Bosne i Hercegovine, u korist interesa Republike Hrvatske. Ništa od tih politika, mislim na politike HDZ BiH i SNSD, ne bi moglo ni otpočeti a kamo li dosegnuti i godinama držati ovako visok intenzitet, da iza njih ne stoje politički interesi i ozbiljan novac iz Zagreba, odnosno Bograda.

Nekoliko puta me je u posljednjih nekoliko mjeseci, naprosto, zaprepastila spoznaja šta sve Hrvatska ulaže ne bi li unutar EU izlobirala  praktično uvođenje aparthejda u političke odnose u Bosni i Hercegovini. Njihov ministar spoljnih poslova, njihovi zastupnici u Evropskom parlamentu, svi neumorno rade na tome godinama. Svim tim aktivnostima suvereno koordinira predsjednik vlade Hrvatske, gospodin Plenković, kojeg doživljavam kao, samo trenutno, najpotentnijeg među onima koji ruše Bosnu i Hercegovinu.

Ozbiljan čovjek se ne upušta u komentarisanje izjava bazično nevaspitanih, bahatih licemjera, tako da je komentarisati Milanovića – ispod nivoa.

Što se politika predsjednika Srbije, gdina Vučića, u odnosu na Bosnu i Hercegovinu tiče, one se danas drugačije plasiraju, ali su suštinski nepromijenjene u odnosu na one koju je, svojevremeno, bistrio sa četničkim vojvodama Šešeljem i Aleksićem na Jevrejskom groblju, sa AK 47 u rukama. Regionalno čuvenog vojnog i policijskog specijalca, gdina Vulina bih, i u ovim godinama, poželio za protivnika na ratištu i oružjem koje on probere.

Šalu na stranu, sve osobe koje ste spomenuli, uz dužno uvažavanje funkcija koje obavljaju u svojim državama i njihove napamet naučene politikantske fraze koje ispaljuju pominjući moju zemlju, percipiram kao kreatore i koordinatore politika koje su neprihvatljive, slobodan sam reći i otvoreno neprijateljske prema Bosni i Hercegovini.

Pravosudne institucije impotentne u odbrani države

Radiosarajevo.ba: Komentirali ste ovih dana činjenicu da Državno tužilaštvo nije procesuiralo, recimo, nijedan slučaj negiranja genocida! Ali, dodao bih, ni snajperskog teroriziranja građana Sarajeva, rušenja kulturno- historijskih spomenika tj. urbicida... S druge strane ne procesuira se ni nepoštivanje odluka Ustavnog suda, imovina države se uzurpira. Jesmo li došli u paradoksalnu poziciju da institucije države BiH ne mogu zaštititi i ne štite državnost i interese BiH?

Mioković: Svi mi koji smo rat proveli u Sarajevu smo, svako na svoj način, dali doprinos odbrani grada.

Skupa sa kolegama iz Odjeljenja, i ja sam rizikovao glavu dok sam radio uviđaje povodom ubistava naših sugrađana, žena i, što je najviše boljelo, sarajevske djece, bestijalno i svakodnevno ubijane sa položaja VRS. Rizikovali smo u tim prilikama  onu drugu, uvijek najopasniju minu ili granatu dok vršimo uviđaj, čvrsto vjerujući da to što radimo nije uzalud, da će se ti dokazi o počinjenim zločinima VRS nad opsjednutim Sarajevom, jednoga dana naći na nekom sudu i da će oni koji su ih počinili - odgovarati. Ponosan sam što su na osnovu naših zapisnika i prikupljenih materijalnih dokaza, svi koji su u Hagu bili, po komandnoj odgovornosti, optuženi za Sarajevo, presuđeni ili na kaznu doživotnog zatvora ili dugogodišnju robiju.

S druge strane, frustrira spoznaja da tužilaštvo moje države, iako locirano u Sarajevu, nije podiglo ni jednu optužnicu protiv onih koji su tokom opsade, kao direktni izvršioci ubijali građane Sarajeva. Odgovorno tvrdim da Tužilaštvo BiH i ostala nadležna tužilaštva raspolažu izvještajima i hiljadama materijalnih i nematerijalnih dokaza, urađenim i prikupljenim na isti način kao što su i oni na osnovu kojih je Haško tužilaštvo, u predmetu "Sarajevo", podiglo, između ostalih i optužnice protiv Karadžića i Mladića.

Institucije ove države, referiram se na one pravosudne, ne samo da su impotentne u zaštiti državnosti i interesa Bosne i Hercegovine, nego nažalost nerijetko, direktno i na osnovu pisanija iz vojnih tužilaštava države koja nas je napala, procesuiraju ljude, naše državljane, koji su hrabro i časno branili zemlju, porodice i sebe od uništenja. Ne postoje riječi kojim se može opisati težina grijeha onoga ili onih koji su u stanju zarad ispunjavanja političkog naloga, zloupotrijebiti zvanje i ovlasti tužioca, i za ratni zločin optužiti čestitog i časnog čovjeka i ratnika.

Radiosarajevo.ba: Dolaze nam Opći izbori, koliko će oni biti sudbonosni za BiH?

Mioković: Od izbora 1990. pa do danas, ne mogu se sjetiti onih uoči čijeg održavanja, nisu oglašavani prijelomnim ili sudbonosnim. S obzirom na moje godine, blago sam umoran od te retorike.

S tim u vezi, oktobarske izbore smatram važnim jer mi se čini da vladajuća nacionalistička oligarhija, skupa s trabantima, nikada nije bila slabija, i da postoji realna matematika da ih se gurne u opoziciju odakle se, zadugo, neće vratiti.

Ta matematika, naravno, prvenstveno zavisi od volje birača, ali i od toga hoće li se i koliko moći suprotstaviti  izbornim krađama, koje su ove nazovivelike, nacionalne stranke, razradile do savršenstva i čijom su primjenom u prošlosti, nerijetko, znali ostvariti odlučujuću prednost.

Što će ti, bolan, to u tim godinama?!

Radiosarajevo.ba: Osobno ste se po prvi put uključili u politički život, šta Vas je navelo na takvo što?

Mioković: Vi me uljudno pitate, ono što sam u raji pitan na, za Sarajevo tipičan, neuvijen način – šta će ti, bolan, to u tim godinama?! Odgovoriću vam isto što sam i njima rekao – ne prijavljujem se ja da me izaberu za člana štafete 4x100 metara, pa da trčim za Bosnu i Hercegovinu na Olimpijadi.

Ja sam, naime, 30 godina služio i štitio ličnu i imovinsku sigurnost građana kao policijski službenik. Radio sam to najbolje što sam umio i mogao. Bilo je teških dana, a i onih neuspješnih, ali nikada nisam ukaljao značku ni pogazio zakletvu. Puno je još živih među onima s kojima sam radio, a još više među onima koje sam radio – pa neka kažu lažem li.

U oktobru ću se kao nosilac liste Naše stranke, ponuditi građanima izborne jedinice 407 Sarajevo –  Novi Grad, Ilidža, Hadžići, Goražde, Trnovo (FBiH) Pale (FBiH) i Foča (FBiH), da im služim i da ih štitim, ovoga puta kao njihov predstavnik u  Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Sa svoje strane ću, kada za to dođe vrijeme učiniti sve da ih, kroz kampanju, uvjerim da ja to umijem i hoću. Ostalo će biti do birača, i ja ću kao legalista, s poštovanjem prihvatiti svaku njihovu odluku.

Ukoliko dobijem povjerenje, prevashodno se imam namjeru baviti pitanjima iz oblasti sigurnosti, prije svega kvalitetnijom krivično pravnom zaštitom najosjetljivijih kategorija društva – žena i djece od svake vrste nasilja, ali i zakonskom regulativom validnom za ustrojstvo i organizaciju policijskih agencija u Federaciji Bosne i Hercegovine, s ciljem njihove racionalizacije ali i efikasnije podjele nadležnosti.

Milorad, Dragan i Bakir

Radiosarajevo.ba: Kako vidite politiku "nacionalnih vođa" poput Čovića, Dodika pa i Bakira Izetbegovića?

Mioković: Personalno, gospodu Čovića i Dodika, u kontekstu njihovog bavljenja politikom, odavno ne promatram samo kao političke protivnike. Ja to nisam u stanju zato što njih dvojica, godinama, svojim činjenjem ili nečinjenjem prema ovoj zemlji i ljudima koji u njoj žive, djeluju otvoreno neprijateljski, sa jasnom i neskrivenom intencijom da je razbiju za račun politika iz susjednih zemalja, ali i zarad očuvanja enormnog bogatstva i ličnih privilegija, koje su stekli provođenjem vlastitih izdajničkih politika.

Moje je duboko uvjerenje da bi gospoda Dodik i Čović davno postali predmet ozbiljnih tužilačkih istraga, a vjerovatno i sudskog progona, prvenstveno zbog ovakvog odnosa i djelovanja prema državi, da je prevosuđe, prevashodno Tužilaštvo BiH, istinski treći stub vlasti u ovoj zemlji.

Samo bi lažov politiku gdina Izetbegovića, kroz sve ove godine, poistovijetio sa politikama koje provode gospoda Dodik i Čović. Istovremeno, isključivo bi naivac povjerovao da bi on ovoliko opstao na političkoj sceni da nije bilo druge dvojice. Preciznije, da nije bio i ostao uvijek spreman na vanistitucionalna  tripartitna ili bilateralna pregovaranja, dogovore i sporazume o političkim, ali i drugim pitanjima bitnim, nerijetko i sudbonosnim za Bosnu i Hercegovinu, učestvujući na taj način u stvaranju narativa o državi kao prostom zbiru tri naroda, od kojih svaki ima svog vođu, i kojoj intitucije, kao takvoj, ne trebaju.

Sistemska korupcija koja je rak rana ove zemlje i afere koje godinama proizvode kadrovi SDA, nikada, osim deklarativno, nisu bili u fokusu njegovog interesovanja. Dapače. Želim vjerovati da birači dobro pamte i da će ove činjenice uzeti u obzir na predstojećim izborima.

Vjerujem da će Denis Bećirović pobijediti

Radiosarajevo.ba: Da li političke snage koje su se okupile oko zajedničkog kandidata mogu da ponude koncept za bolju BiH?

Mioković: Pretpostavljam da se vaše pitanje tiče kandidature gospodina Denisa Bećirovića za poziciju člana Predsjedništva iz reda Bošnjačkog naroda. Da, ja čvrsto vjerujem da će gospodin Bećirović, prvo, pobijediti u trci za ovu visoku i časnu funkciju, a onda svojim dignitetom i profesionalnom kompetencijom doprinijeti konceptu bolje, pravednije, potentnije, građanske Bosne i Hercegovine.

Uvijek sam bio - Bosanac

Radiosarajevo.ba: Je li sazrelo vrijeme da svi u Bosni svi mnogo više budemo Bosanci, građani Bosne i Hercegovine? Zašto je to važno?

Mioković: U evropskoj političkoj praksi, suverenitet je državni atribut. Tri nacionalističke stranke, tada tri pokreta, su se svojevremeno složile da suverenitet države Bosne i Hercegovine prenesu na narode koji u njoj žive – Bošnjake, Hrvate i Srbe, što evropska politička praksa – ne poznaje.

Po mom mišljenju, to je uz fantomsku konstitutivnost tih naroda unutar države, potka ludačke košulje u koju je ova država sputana. Konstitutivnost naroda u Bosni i Hercegovini nazivam fantomskom zato što se radi o terminu nepoznatom u evropskoj političkoj teoriji.  

Imajući u vidu predratne i ratne ciljeve tadašnjih srpskih i hrvatskih politika, tada artikulisanih kroz djelovanje SDS i HDZ BiH, a koje se u najkraćem mogu definisati kao težnja za kontinuiranim slabljenjem države Bosne i Hercegovine, sve do njenog potpunog urušavanja i konačne podjele između Srbije i Hrvatske, mogu da razumijem zbog čega te tadašnje, a i ove današnje politike insistiraju na neupitnosti ovih, suštinski, vještačkih kategorija.

Uz puno uvažavanje težnje i potrebe da se u određenom istorijskom momentu definišu i odrede kao Bošnjaci, nisam u stanju proniknuti i shvatiti interes po kojem zvanične bošnjačke politike nikada nisu iskazale interes za afirmaciju bosanstva, ali za elaboraciju ove teze ima puno pozvanijih od mene.

Meni je dovoljno da svim svojim bićem osjećam da moje bosanstvo ničim ne potire moje srpstvo. Ja Bosnu i Hercegovinu, svoju rodnu grudu i jedinu domovinu prvo volim, a onda poštujem. Žalim sve one koji se svjesno lišavaju tog osjećaja, navodno, u Srbiju zagledani. Ja to nisam nikada bio, a danas pogotovo nisam. Između ostalog, i zbog toga što sam za njih tamo, oduvijek, kao i sada, bio i ostao ono što ja i jesam  - Bosanac.

Poruka građanima

Radiosarajevo.ba: Koja je na koncu Vaša poruka građanima BiH u ovom trenutku?

Mioković: Živimo izazovno vrijeme, i za pretpostaviti je da nas čekaju još mnoga iskušenja. Globalno, svijet se ne kreće u dobrom smjeru. Dapače. Ako kao realni optimista, ne kalkulišem sa najcrnjim globalnim scenarijem, potpuno sam siguran da Bosna i Hercegovina ne može biti od gorih i bestijalnijih, a na kvarniji način napadnuta i izdana, kao što je bila 1992. Ovi danas, koliko se god rogušili, lobirali i zveckali oružjem, nisu i ne mogu nikada biti, do koljena onima koji su se na nas tada obrušili. Oni to, prvo ne smiju, drugo – nemaju šanse!

Zato, gore glavu i pametno upotrijebite olovku u oktobru i glasajte po vlastitoj pameti.

Bez predrasuda i straha birajte one kojima vjerujete da hoće, mogu i znaju obezbijediti pretpostavke da se u Bosni i Hercegovini sutra živi bolje i da se iz nje ne bježi.

Jer, samo su takvi - naši. Bez obzira na koje se ime odazivaju.