Žuti neka je sretan, sljedeći proslavi kao učesnik Eura 2020

Robert Prosinečki je u pravom smislu te riječi Jugosloven. Roditelji su mu bili gastarbajteri u Njemačkoj. Otac Đuro je Hrvat, porijeklom iz Kraljevca na Sutli, a Majka je Emilija Đoković, srpkinja iz sela Ježevica u blizini Čačka. Robi je rođen u Njemačkoj u Schwenningenu, odmah ispod Schwarzwalda, planinske oblasti iz koje izvire Dunav. Valjda mu je bilo suđeno da se niz Dunav spusti u Beograd gdje će kasnije postati prvak Europe. No, prije Beograda zaustavio se u Zagrebu.

Fudbalsku karijeru počeo je u redovima Stuttgart Kickersa, u Njemačkoj se školovao, a zanimljivo je da je pored škole i fudbalskih obaveza, tri puta sedmično išao i u jugoslovensku školu. Povratak kući uslijedio je sa deset godina, otac Đuro je otvorio pilanu u Kraljevcu na Sutli, ali je jako brzo kupio kuću u Zagrebu jer je želio da njegov sin postane fudbaler. Robi je tako postao dijete Maksimira.

Prvi trener Roberta Prosinečkog bio je Miroslav Ćiro Blažević. Prvu priliku dao mu je protiv sarajevskog Željezničara. Na golu legendarni Slobodan Janjuš. Lopta dolazi do Prosinečkog na ivici kaznenog prostora sa lijeve strane. Između dvojice fudbalera poslao je "kiflu" u donji lijevi ugao i prevario golmana Plavih. I to je bilo to. Dres Dinama obukao je još jednom, a Miroslav Ćiro Blažević je rekao kako će pocijepati trenersku diplomu ako Prosinečki postane fudbaler, a onda je priznao grešku 1988. godine.

"Ima jedan s kojim sam pogriješio. Zove se Robert Prosinečki. Ali drago mi je da je tako. On u Dinamu ne bi bio tako brzo i tako veliko ime već sada. On je dio fenomena koji zovem Zvezda, uz lične kvalitete naravno, a i sticajem drugih okolnosti. Prevario se jesam, srce me boli, što nisam vidio ono što su vidjeli poslije drugi, ali tom dečku želim da postane Maradona i zaigra u Real Madridu, ako mu je to san", rekao je Blažević za Svet 1988. godine.

I zaista će Robi zaigrati u Madridu nekoliko godina kasnije, ali njegov posao u Jugoslaviji nije bio završen. Godinu ranije Prosinečki je u Čileu s reprezentacijom Jugoslavije postao prvak svijeta u omladinskoj konkurenciji. Na klupi Mirko Jozić i njegov pomoćnik Mirsad Fazlagić, a u sastavu najbolji igrač prvenstva Robert Prosinečki, pa zatim Zvonimir Boban, Davor Šuker, Robert Jarni, Predrag Mijatović, Igor Štimac, Branko Brnović... Mnogi će se još dugo pitati šta bi bilo da smo kao Jugoslaveni "preživjeli" devedesete? U takvoj konkurenciji Prosinečki je na gala večeri proglašen najboljim fudbalerom turnira, a Davor Šuker je bio najbolji strijelac.

Prosinečki je nastavio svoj put sa Crvenom zvezdom, osvojio je tri titule prvaka Jugoslavije, a jedan je od najzaslužnijih za osvajanje titule prvaka Europe ekipe iz Beograda u Bariju 1991. godine. Nakon Zvezde ispunio je san. Prosinečki je 1991. godine obukao dres madridskog Reala, a na Santiago Bernabeu igrao je do 1994. godine. Jednu sezonu potom je proveo u Oviedu, a onda je obukao dres i drugog velikana iz Španije - Barcelone.

Nakon sezone provedene u katalonskom velikanu odlazi u Andaluziju. U Sevilli je također ostao jednu sezonu, a onda se vratio u Dinamo. Odigrao je tri sezone, s Modrima je zaigrao i u Ligi prvaka.

Kruna karijere došla je 1998. godine kada je s reprezentacijom Hrvatske osvojio treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Nije igrao u četvrtfinalu protiv Njemačke (3:0), a ni u polufinalu s Francuskom (1:2). Mnogi vjeruju da je Veliki Žuti bio na terenu da bi sve završilo drugačije. Hrvatska je vodila golom Šukera, a Francuzi su izjednačili preko Thurama, koji je uzeo jednu loptu Zvonimiru Bobanu.

U 65. minuti Zvone je izašao iz igre, ali Ćiro nije dao priliku Prosinečkom. Poslao je na teren Silvija Marića, a Francuska je pet minuta kasnije drugim golom Thurama došla do finala i kasnije titule prvaka svijeta. Uslijedila je utakmica za treće mjesto. Hrvatska je bolja od Holandije, Prosinečki je najbolji na terenu, postiže i gol i svi se vraćaju na duel s Francuskom i polufinale. Šta bi bilo da je Ćiro dao priliku Prosinečkom na vrijeme?

Nakon perioda u Dinamu (1997-2000) opet je otišao u inostranstvo. Sezona u Standardu iz Liježa, sezona u engleskom Portsmouthu, sezona u ljubljanskoj Olimpiji i oproštaj od fudbala u dresu Zagreba 2004. godine. Odigrao je još četiri utakmice i za Savski Marof 2005., a onda je rekao definitivno zbogom fudbalu.

Godinu dana je odmarao, a onda je postao asistent Slavenu Biliću u reprezentaciji Hrvatske. Prvi put samostalno je radio u Crvenoj zvezdi, klubu u kojem je bio i ostao velika zvijezda i ljubimac navijača. Legenda kluba s beogradske Marakane. Iz Beograda je otišao u suzama. Rastanak sa Zvezdom teško je pao i njemu i svima kojima je Zvezda u srcu.

Nakon toga Prosinečki je radio u turskom Kayserisporu, a tri godine proveo je kao selektor Azerbajdžana, gdje je morao postavljati temelje profesionalizma.

"Jedan bi u petak na svadbu u Italiju, ženi mu se najbolji prijatelj, a u nedjelju je utakmica, drugi bi iz karantene išao spavati kod mame jer je nije dugo vidio, treći hitno treba nešto otići kupiti ženi", govorio je Prosinečki o problemima u reprezentaciji Azerbajdžana.

Kroz karijeru ga je pratio glas da nije veliki profesionalac, a Prosinečki kaže kako nikada nije krio da puši, ali daleko od toga da nije bio profesionalac.

"Nemam potrebu braniti se, ali ja sam bio nevjerojatan profesionalac i nevjerojatno sam volio nogomet. Sve drugo što se piše su laži. Nisam bio problematičan ni u jednom klubu. Da sam toliko 'ružio' ne bih igrao u Realu i Barceloni, ne bih napravio takvu karijeru. To je nemoguće, nisam mogao proći samo na talent", rekao je Prosinečki i dodao:

"Naprosto, tako je bilo, imao sam jednu manu - pušio sam, a nisam se skrivao. Uz to odmah ide – sigurno i pije.. i tako nastaje fama", istaknuo je Prosinečki.

Na klupu reprezentacije Bosne i Hercegovine sjeo je početkom 2018. godine i još uvijek ne zna za poraz kao selektor našeg nacionalnog tima. Uspio je u 2018. godini u konkurenciji Austrije i Sjeverne Irske osvojiti prvo mjesto u Ligi B i izboriti Ligu A, UEFA-ine Lige nacija. Mjesto među 12 najboljih reprezentacija Europe. Sada je pred njim najvažniji i najteži zadatak. U 2019. godini ima priliku da se plasira na Europsko prvenstvo s reprezentacijom Bosne i Hercegovine.

Poželimo mu sretan rođendan i da bude prvi koji je bosanskohercegovačke fudbalere odveo na smotru najbolji reprezetnacija Starog kontienta, a tek drugi koji je s našim fudbalerima zaigrao na završnici jednog velikog takmičenja.