Dr. Enes Kujundžić: UNESCO je još 1994. pozvao svijet da obnovi Nacionalnu biblioteku u Vijećnici

Povodom 34. godišnjice barbarskog spaljivanja sarajevske Vijećnice, portal Radiosarajevo.ba objavljuje tekst dr. Enesa Kujundžića, ratnog direktora Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, koji podsjeća na ključnu ulogu UNESCO-a u međunarodnim naporima za obnovu ove državne institucije kulture.

Dr. Kujundžić otkriva da je još 1994. godine tadašnji generalni direktor UNESCO-a Federico Mayor uputio apel državama, međunarodnim organizacijama i bibliotekama širom svijeta da pomognu obnovu Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine i rekonstrukciju njenog uništenog knjižnog fonda.

Njegov tekst donosimo u nastavku:

Piše: Dr. Enes Kujundžić, za portal Radiosarajevo.ba

Nakon razaranja Vijećnice i u njoj pohranjene neprocjenjivo vrijedne bh. dokumentarne baštine, tokom opsade Sarajeva u avgustu 1992. godine, Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) je odigrala korisnu ulogu u naporima da se obnove  usluga i rekonstituira barem dio kolekcija NUB BiH koja je bila smještena u Vijećnici. To se posebno odnosi na rekonstrukciju jedne zgrade u Kampusu Sarajevskog univerziteta, nekadašnjoj kasarni „Maršal Tito" u koju je nakon njene obnove  privremeno smještena Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH. 

Apel UNESCO-a 

Inače,  UNESCO je  osnovan u Londonu 16. novembra 1945. godine. Prva generalna konferencija ove međunarodne organizacije održana je u Parizu od 19. novembra do 10. decembra 1946. godine kada je i zvanično počela sa radom. UNESCO  je inače aktivan u oblasti  obrazovanja, nauke, kulture i informisanja dok je u ovom radu u najvećoj mjeri fokus na oblast kulture. 

Bosna i Hercegovina je primljena u članstvo ove organizacije 2. juna 1993. godine, a UNESCO kao institucija  u sistemu Ujedinjenih nacija, djeluje kroz mrežu komisija država članica. Ove komisije predstavljaju vezu između država članica i UNESCO-a i ujedno su savjetodavna tijela vlada zemalja članica. Članovi tih komisija obično su predstavnici kulturnih ustanova,  nevladinih organizacija i akademske i naučne zajednice. 

Kao savjetodavno tijelo Vijeća ministara BiH,  Državna komisija za saradnju sa UNESCO-om u Sarajevu potvrđena je odlukom tadašnjeg Predsjedništva BiH u sastavu Beriz Belkić, Jozo Križanović i Živko Radišić. Pomenuta odluka je objavljena u Službenom glasniku BiH br.77/2009. godine.

Još tokom trajanja agresije na Bosnu i Hercegovini (1992-1995) godine, započele su aktivnosti i praktični pokušaji za stvaranje pretpostavki da se otpočne rekonstitucija bibliotečke građe i revitaliziraju usluge Biblioteke.

Na traženje domaćih bibliotekara, primarno djelatnika iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine da se pristupi rekonstituciji uništenog dokumentarnog naslijeđa, među prvima se, svojim apelom od 13. aprila 1994. godine, odazvao Federico Mayor, generalni direktor UNESCO-a. Mayor je  13. aprila 1994.  iz sjedišta ove organizacije u Parizu, 13. aprila 1994. godine, svjetskoj javnosti uputio poseban apel, u kome je, između ostalog, rečeno: 

"Pozivam sve države, međunarodne vladine i nevladine organizacije, javne i privatne institucije, finansijske ustanove, udruženja bibliotekara, arhivista i dokumentalista, privatne osobe da kroz dobrovoljne donacije učestvuju - u formi finansijskih sredstava, opreme ili usluga - u obnovi Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine u Sarajevu i u rekonstituciji njenih kolekcija."

Zbirka Bosniake 

Na tragu ovoga apela je, u organizaciji Generalnog programa za informacije UNESCO-a u Pragu, glavnom gradu Češke, u periodu od 25–26 novembra 1994. godine održan sastanak Ekspertne grupe za rekonstituciju Bosniake u čijem je izvještaju u preporukama pobliže definirana građa o kojoj je riječ.

Učesnici sastanka su Bosniaku definirali kako slijedi:

"Smatrajući da je Bosniaka nenadoknadiv i jedinstven dio dokumentarnog pamćenja Bosne i Hercegovine i definirajući Bosniaku kao sve dokumente u bilo kojem formatu pisanom ili štampanom:

• na teritoriji Bosne i Hercegovine u njenom historijskom okviru, bez obzira na jezik na kojem su pisani ili publikovani i
• o Bosni i Hercegovini na bilo kojoj teritoriji ili na bilo kojem jeziku bez obzira na porijeklo autora.

Istovremeno je preporučeno da se učini svaki napor da se rekonstituiraju zbirke Bosniake u okrilju Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu." 

Dragocjeno ohrabrenje zaposlenim i podršku Biblioteci kao ustanovi, posebno u stručnom smislu, predstavljale su preporuke, koje je u ime UNESCO-a, nakon svoje posjete sjedištu Biblioteke u opsjednutom Sarajevu 1994. godine, pripremio bibliotečki stručnjak Ian Mowat, pod naslovom The Revival of the National and University Library of Bosnia and Herzegovina in Sarajevo: A Study of Options and Proposals for Action (Paris: UNESCO, 1994). Ian Mowat (1946-2002) je, inače, bio istaknuti stručnjak i rukovodilac u univerzitetskoj biblioteci u Edinburghu. 

O njegovoj smrti su između ostalih izvijestili portali (www.heraldscotland.com) i sekcija obavijesti Međunarodne federacije bibliotečkih društava - IFLA (www.ifla.org)...

Kao vlastiti doprinos pripremanju jedne cjelovite bibliografije bosanskohercegovačke građe koja se čuva u biblioteci Univerziteta u Mičigenu, Radna grupa za studij jugoistočne Evrope (posebno Janet Crane i Donna Parmelee) je pripremila i umnožila tekst naslovljen Bosniaca: A Bibliography of University of Michigan Library holdings.  Time je bibliotekarima i naučnim radnicima u svijetu, ali i u Bosni i Hercegovini omogućeno da steknu uvid u resurse bosanskohercegovačke provenijencije kojima raspolaže jedna ugledna američka univerzitetska biblioteka.

Tanja Vitvicki je u ime Sabre fondacije Biblioteci osigurala dotok određenog broja stručne literature, dok je Andras Riedlmayer (1947-2026) bibliotekar sa Harvarda svojim tekstovima u stručnoj i popularnoj periodici pratio sudbinu dokumentarnog naslijeđa u BiH i na Balkanu općenito.

O tome je svjedočio i pred Haškim tribunalom. Tanja Lorković bibliotekarka na Univerzitetu Yale u jednom intervjuu datom New York Timesu (1. mart, 1997) govorila je o sudbini Biblioteke. Tema razorene Biblioteke i njenog dragocjenog bibliotečkog sadržaja nije izmakla pažnji ni profesora Teufika Tefka Saračevića (1930-2024), naučnika svjetskog glasa za oblast bibliotekarstva i informacijske znanosti.

Finansijska podrška

U očekivanju da se obnovi Vijećnica i da se NUB vrati u svoj prirodni ambijent posebno dragocjena bila je poslije rata finansijska podrška UNESCO-a, namijenjena obnovi jedne zgrade u Kampusu Univerziteta u Sarajevu, bivšoj kasarni "Maršal Tito". U ime UNESCO-a ovu aktivnost je koordinirao tadašnji predstavnik UNESCO-a u Sarajevu Colin Kaiser. 

Što se tiče dokumentarne baštine u aktivnostima UNESCO-a općenito, ona je dobila svoje solidno utemeljenje u  programu Memory of the World, ili "Pamćenje svijeta" koji je iniciran 1992. godine. 

Ovaj program svoju pažnju fokusira na "dokumentarno naslijeđe čitavog čovječanstva", kako se tvrdi na informativnom portalu ove međunarodne organizacije. Dokument (document), ili grafički zapis (record) smatra se nečim što je rezultat čovječije svrsishodne i voljne intelektualne aktivnosti. I dok je prema tom izvoru, koncept dokumenta univerzalan, istovremeno se ukazuje i na činjenicu da su neke kulture "više dokumentarno orijentirane nego druge". 

Jedan aspekt dokumentarne baštine BiH našao se je prvi put u registru "Memorija svijeta" zahvaljujući činjenici da je Republika Slovačka 1997. godine na ovu listu predložila "Bašagićevu kolekciju islamskih rukopisa" koji se čuvaju u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi. O tome je opširnije napisano na web stranici. 

Iz same Bosne i Hercegovine, koja je primljena u UNESCO juna mjeseca 1993. godine, na ovoj prestižnoj listi, od 2017. godine, nalaze se zbirka rukopisa Gazi-Husrev-begove biblioteke i manuskript "Hagade" koja se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. 

Inače, Republika Hrvatska je 2007. godine, zajedno sa Mađarskom (jer takva mogućnost postoji), za uvrštavanje u ovaj registar predložila geografsku mapu pod nazivom Tabula Hungariae" Republika Srbija je na tu listu predložila Miroslavljevo jevanđenje, Arhiv Nikole Tesle i Telegram od 28. jula 1914. godine kojim Austro-Ugarska objavljuje rat Srbiji. 

Značaj međunarodne saradnje  

*** 

Saradnja naše zemlje sa UNESCO-om došla je do izražaja i u vezi sa aplikacijom BiH za članstvo u Evropsku uniju koja je podnesena 15. februara 2016. godine., nakon što je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske zajednice i Bosne i Hercegovine, potpisan u junu mjesecu 2008.  stupio na snagu 1. juna 2015. godine. 

To je vidljivo u Članu 101 pomenutog Sporazuma posvećenog saradnji u oblasti kulture u kome se kaže: 

"Strane se obavezuju da će promovirati saradnju u oblasti kulture. Ta saradnja, inter alia, služi za unaprjeđenje međusobnog razumijevanja i poštivanja među pojedincima, zajednicama i narodima. Strane se takođe obavezuju da će sarađivati na promociji kulturne raznolikosti, naročito u okviru Konvencije UNESCO-a o zaštiti i promociji raznolikosti kulturnih izraza." 

Pored principa zaštite i promocije raznolikosti kulturnih izraza, među načelima kojima su se rukovodili kreatori ove Konvencije je i zalaganje za podjednako poštivanje svih kultura, kao i komplementarnosti ekonomskih i kulturnih aspekata razvoja. S obzirom na to da je kultura jedan od pokretača razvoja, a kulturni aspekti razvoja podjednako važni kao i privredni, pojedinci i narodi imaju osnovno pravo u njima sudjelovati i uživati. 

U članu 11. pomenutog dokumenta posebno se naglašava sudjelovanje civilnog društva u implementaciji odredaba ove Konvencije pa se navodi: 

"Strane potpisnice (tj. EU i BiH) priznaju temeljnu ulogu civilnog društva u zaštiti i promociji raznolikosti kulturnih izraza. Strane će aktivno podsticati sudjelovanje civilnog društva u njihovim naporima na realizaciji ciljeva ove Konvencije." 

Bosna i Hercegovina je ratifikovala pomenutu Konvenciju, čiji tekst je dostupan na web stranici Ministarstva civilnih poslova pa je za očekivati da će nadležna tijela ozbiljnije pristupiti njenoj primjeni.

Podsjećanjem na različite oblike saradnje sa UNESCO-m, Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH pridružuje se drugim institucijama i organizacijama u našoj zemlji u obilježavanju 80. godišnjice početka djelovanja ove međunarodne organizacije u Parizu 1946. godine.