Svjetski dan prosvjetnih radnika: "Ljudi rade s našim najvećim blagom, a nalaze se na marginama"

U nedjelju, 5. oktobra, širom svijeta obilježen je Međunarodni dan prosvjetnih radnika, koji je ustanovljen 1994. godine od strane UNESCO-a, a u spomen na 1966. godinu kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja od strane ove organizacije.

Tim povodom razgovarali smo sa Mirzom Hercom, profesorom bosanskog jezika i književnosti u Gimnaziji "Muhsin Rizvić" u Brezi.

Profesor Herco, prepoznat među svojim učenicima i kolegama po unikatnim metodama u izvođenju nastave, za portal Radiosarajevo.ba je otkrio kako se tradicionalno obilježava ovaj značajan datum u njegovom okruženju.

Zanemareni, obespravljeni

"Tradicionalno, u školama u kojima radim Međunarodni dan prosvjetnih radnika se obilježava svečanom sjednicom na nivou ustanove u okviru koje se razmjenjuju mišljenja o statusu prosvjetnih radnika na nivou kantona, donoseći zaključke, u koje su uključeni sindikalni predstavnici, a koji se proslijede nadležnom ministarstvu. Ti zaključci se odnose na status prosvjetnih radnika u društvu, kao i na odnos nadležnih institucija. Pored toga, postoji i ona ljepša strana obilježavanja, a to su prigodne čestitke onih koji su najvažniji u obrazovnom procesu, a to su, naravno, učenici", otkriva Herco.

Ističe potom da se o prosvjetnim radnicima i njihovom položaju, nažalost, govori samo kada je u pitanju obilježavanje ovog važnog datuma.

"Nažalost, o prosvjetnim radnicima i njihovom društvenom statusu se, uglavnom, govori početkom oktobra. Paradoksalno je da su ljudi koji rade sa najvećom vrijednošću jedne države, djecom, odnosno mladima ljudima, na marginama i da su u fokusu druge teme. Ne čini se ništa da se usvoje pozitivne prakse iz drugih obrazovnih sistema, kao npr. finskog, nego se čine samo neke 'kozmetičke' promjene", rekao je brezanski profesor.

I zvanični podaci, ali i opći utisak govori da je obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini itekako zanemaren i još uvijek se bori sa mnogim izazovima, kao što su metode rada i nastavni planovi i programi koji su bili primjereni za period od prije 35 godina, ali ne današnjicu.

"Nekada mi se čini da je taj 'socijalistički' sistem imao više pozitivnih strana koje se odnose na status prosvjetnih radnika u društvu, odnosno ugleda kojeg su imali. Ono što je pozitivno danas da je pedagoškim standardima smanjen broj učenika u odjeljenju što doprinosi kvalitetnijem izvođenju nastave. Provedena je reforma kurikuluma u osnovnim školama i gimnazijama u ZDK-u i od ove školske godine se primjenjuje u punom kapacitetu, a konkretne rezultate očekujemo u narednim godinama. Šta sistem može učiniti? Raditi na materijalnom opremanju škola, smanjiti normu nastavnika, a i kontinuiranom radu na kurikulumima, npr. svake četvrte godine, umjesto dosadašnjih 10-12 godina. Naročito bih želio skrenuti pažnju na potrebu izrade novih kurikuluma za tehničke i stručne škole koji će biti u skladu sa aktuelnim trendovima", tvrdi Herco.

Profesor Herco je u prosvjeti skoro 15 godina, i to u istoj srednjoj školi koju je i sam završio. Ističe kako se za ovaj poziv odlučio uprkos savjetima roditelja, koji su također prosvjetni radnici. Ali tvrdi da rad sa mladima - nema alternativu.

"Spletom okolnosti sam započeo svoju profesionalnu karijeru u školi koju sam završio. U četvrtom razredu gimnazije sam znao da je to posao kojim se želim baviti. Pored toga, potičem iz porodice prosvjetnih radnika, ali sam se, uprkos njihovim savjetima, upisao na Odsjek za književnosti naroda Bosne i Hercegovine i bosanski, srpski i hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bilo je tu 'igara sudbine', jer u nekim scenarijima bih svoj prosvjetni rad obavljao negdje drugdje što može biti, kao i svima u životu, i pozitivno i negativno.

Nisam razmišljao o nekim drugim poslovima, jer, ipak, nakon svega, smatram da je ovo najljepši, vjerovatno i najhumaniji poziv na svijetu. Rad sa mladima je nešto što me nadahnjuje, ali i ogromna odgovornost i svaki prosvjetni radnik treba biti svjestan koliki utjecaj ima prema tim mladim ljudima s kojima radi", otkriva Herco.

On je uspio da se, uz sve obaveze koje nosi poziv prosvjetnog radnika, posveti i pisanju, te iza sebe ima dvije objavljene zbirke priča Halt! Halt! (2023) i Albino pečat (2025). Ističe koliko je svakodnevnica prosvjetnog radnika duboko utkana u njegova djela.

Pink Floyd

"Književni rad donosi mnogo odricanja, a koje najviše trpi porodica, a za autora i mnoge unutrašnje borbe. Autor se, barem mogu za sebe reći, mora prvo izboriti sa samim sobom da jedno djelo, ma kakvog obima ono bilo, ugleda svjetlo dana. Sigurno je da svakodnevnica jednog prosvjetnog radnika utkana u obje knjige i vrlo često mi se, i u prosvjetnom i u književnom radu, javljaju stihovi pjesme grupe Pink Floyd iz pjesme Another brick in the wall kao lajtmotiv. Naravno, postoji i onaj dio koji se odnosi na neke druge teme, a koje nastojim dotaći u svojim pričama. Rad u prosvjeti mi je donio poštovanje onih najvažnijih u toj priči, a to su moji bivši i sadašnji učenici s kojima se vrlo rado svakodnevno srećem. Definitivno, razgovarajući o književnim djelima na časovima uz učenike sam i ja rastao i mijenjao svoj pogled na svijet", otkriva ovaj mladi profesor.

Na kraju razgovora vratio se na status prosvjetnih radnika i potrebu za neprestanom borbom za poboljšanje.

"Želio bih istaknuti da se neprestano trebamo boriti za poboljšanje našeg statusa, ali i da svaki dan postoje i lijepi trenuci u samome radu s učenicima koji nadoknađuju sve ono loše čime nas opterećavaju društvo i politika. Nažalost, posao prosvjetnog radnika je sve manje poželjan jer se materijalizam nameće kao imperativ današnjice", zaključuje Herco.