Stolački logoraši: Zašto su odluke tužiteljice Smailagić obesmislile naša svjedočenja (II)

U nastavku dopisa kojeg su članovi Udruženja logoraša Stolac uputili Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i drugim pravosudnim adresama u našoj zemlji i susjednoj Republici Hrvatskoj skreće se pažnja na bitnost korištenja materijalnih dokaza, te da su logoraši-svjedoci "iscrpljeni davanjem izjava od kojih često nema nikakvih pravnih posljedica".

Odbijene prijave

"A sve kroz primjer – ponovo – postupajuće tužiteljice Remzije Smailagić, koja je 2018. godine odbila krivične prijave protiv 40 prijavljenih od strane SIPA-e, među kojima su bili ključni ljudi u progonjenju i pljačkanju stanovnika Stoca, kao što su Pero Raguž, zapovjednik civilne policije Stolac, Marijan Prce, šef krim. službe civilne policije Stolac, i Anđelko Marković, predsjednik Opštine Stolac", navodi se u dopisu koji potpisuje Amer Đulić, predsjednik Udruženja, maloljetni logoraš.

Uz sve ovo, nastavlja Udruženje logoraša Stolac, na Sudu BiH je pravomoćno oslobođen Veselko Raguž, koji je bio komandant 4. bataljona 1. brigade Knez Domagoj i koji je, skupa sa bataljonom s područja Neuma, imao ključnu ulogu u protjerivanju i pljačkanju stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Stoca.

"Kad smo već kod Prve brigade, čiji je komandant bio spomenuti Nedjeljko Obradović, napominjemo da je brigada imala četiri bataljona. Evo, jedan komandant bataljona je pravosnažno oslobođen, a za ostale komandante bataljona ne znamo da su im istrage ikad otvorene, sem jednog, a kamoli da su presuđeni za sva zlodjela koja su se dešavala lično nama i našim najbližima u zonama njihove odgovornosti. Također nam je poznato da je protiv komandanta 1. bataljona 1. brigade Donka Jovića, od strane navedene tužiteljice, obustavljena istraga za ubistvo 13 civila u selu Rotimlja, zaseok Orašlje, a da mu nije otvorena istraga za kupljenje i zatvaranje u logore civila bošnjačke nacionalnosti s prostora Opštine Čapljina", ogorčen su logoraši.

Nekažnjena mučenja u Koštanoj bolnici

U svom dopisu logoraši su se dotaknuli logora Koštana bolnica u Stocu, iz kojeg su prije sukoba pripadnici HVO-a izmjestili pacijente na područje Čapljine, i sve to po pisanoj zapovijedi komandanta 1. brigade Knez Domagoj Nedjeljka Obradovića, a potom prostorije te bolnice pretvorili u zloglasni logor za maloljetne muškarce bošnjačke nacionalnosti, zarobljene pripadnike ARBiH, ali i za civile i starije osobe.

"Sve zarobljene u logor Koštana dovodili su pripadnici 4. bataljona 1. brigade HVO-a Knez Domagoj i pripadnici bataljona iz Neuma. U prostorijama Koštane bolnice bio je stacioniran 3. vod 3. čete vojne policije HVO-a sa zapovjednikom Marinkom Puljićem, bratom gore spomenutog i za logor Heliodrom oslobođenog Mile Puljića. Logor je bio aktivan od početka jula 1993. pa do novembra iste godine. Nakon što bi ih tu ispitali i uglavnom prebijali i mučki maltretirali, logoraši su prebacivani u Dretelj", podsjećaju logoraši Stoca, te dodaju:

"Mi, kao logoraši i svjedoci, ne možemo nikako biti zadovoljni onim što je pravosuđe BiH do sada uradilo po pitanju procesuiranja zločinaca iz Koštane bolnice. Do sada je presuđeno šest, a oslobođeno pet pripadnika HVO-a i vojne policije koji su zasigurno činili zločine nad logorašima u Koštanoj bolnici, i to posebno nad maloljetnim licima koja prethodno nisu bila nikako mobilizirana u bilo koju vojsku zbog godina".

Kao primjer navode predsjednika Udruženja logoraša Stolac Amera Đulića, te maloljetne Amera Obradovića, Emira Đulića i Ibrahima Kaplana i mnoge druge.

"Posebno nas boli činjenica da ne samo u slučaju Koštane, nego je to skoro pa generalno pravilo, da nije presuđen niko od rukovodećeg kadra, nego se presuđuju samo najniži vojnici i policajci koji su izvršavali naredbe. Za Koštanu je presuđen Petar Matić, koji je bio zamjenik komandira 3. voda vojne policije, što je najviša dužnost, odnosno najviši čin koji je presuđen za Koštanu bolnicu, ali i za Stolac generalno. Znači, za sve zločine i sva dešavanja 1993. godine u Stocu, najviši presuđeni čin je zamjenik komandira voda vojne policije Petar Matić!!!", podvlači se.

Ostali presuđeni za Koštanu su Niko Obradović Kiki, Ante Krešić, Mile Raguž Pikuša, Mile Pažin i Draženko Vidić, dok su oslobođeni u sudskom procesu Marinko Raič Migo, Mile Perić, Vlatko Jarak, Ivica Marković i Vide Krešić.

"Što se tiče logora Gabela, moramo kazati da je, u poređenju s ostalim logorima, situacija oko procesuiranja zločina u ovom logoru drugačija. Imamo presuđene zapovjednika logora Boška Boku Previšića i zamjenika zapovjednika logora Nikolu Andruna, kao i službenike SIS-a 1. brigade Marinka Marića i Željka Rodina pred Županijskim sudom u Splitu, RH (Željko Rodin i Marinko Marić osuđeni su i za logor Dretelj), kao i nekolicinu stražara.

(Ne)pravda za Dretelj

Slična situacija je i s logorom u Ljubuškom, gdje su presuđeni zapovjednik logora Ivica Kraljević i dva stražara.

"Kad je u pitanju logor Dretelj, tu je situacija znatno drugačija. Iako za zločine u Dretelju imamo najviše presuđenih (četiri vojna policajca, od kojih je jedan zapovjednik voda i tri redara Bošnjaka, te gore navedene Rodina i Marića), nismo zadovoljni procesuiranjem odgovornih za Dretelj. Dokumenti jasno govore da je komandant 1. brigade Nedjeljko Obradović formirao četu domobrana s ciljem da vrše osiguranje logoraša. Njihove komandire Tomislava Falaka i Jozu Dodiga niko niti spominje niti otvara istrage protiv njih, niti protiv bilo kojeg domobrana.

Isti je slučaj, kako dodaju, i s pripadnicima civilne policije Čapljine, koji su bili stražari u logoru, od kojih niko nije procesuiran, a čiji je zapovjednik bio Nikola Zovko: "Obradović je također donio naredbe o zabrani puštanja logoraša i o zabrani posjeta. Pustiti logoraša iz logora mogao je samo komandant Obradović uz saglasnost SIS-a 1. brigade, tj. njegovog pomoćnika za SIS Žarka Pavlovića. Obradović donosi i druge naredbe koje su logoraši osjetili na svojoj koži – a posebno se svi sjećaju one o nedostavljanju hrane i vode logorašima tri dana." 

U kategoriji onih koji nikad nisu procesuirani za Dretelj je i spomenuti Žarko Pavlović iz Čapljine, koji je bio pomoćnik komandanta 1. brigade za SIS.

"On je imao jako velike ovlasti po pitanju ispitivanja, puštanja, zatvaranja u samicu, u saradnji s Ivicom Kraljevićem, šefom kriminalističke vojne policije u Dretelju, i njegovim nasljednikom Boškom Buntićem, s obzirom na to da je Kraljević krajem jula prešao u Ljubuški za šefa cjelokupne kriminalističke vojne policije", konstatira se u dopisu stolačkih logoraša.

(Sutra: Izjave žrtava nisu dovoljne: Dokumenti jasno govore ko je bio odgovoran)