Šta koči razvoj Bjelašnice: Zašto austrijski Master plan za skijalište nikada nije javno objavljen?

Nedavni problem sa šestosjedom na Bjelašnici, koji nekoliko dana nije bio u funkciji, izazvao je nezadovoljstvo i razočarenje posjetitelja, ali i potaknuo brojna pitanja koja se tiču stanja jednog od vodećih ski centara u Bosni i Hercegovini.

Ova situacija navela je Nedima Daula, skijaša amatera i entuzijastu, da ljude koji ne znaju i nisu informisani upozna s cijelom tematikom.

Prijedlog proširenja

Na Facebook grupi "Naša Bjelašnica" on je podijelio detalje Master plana za unapređenje Bjelašnice i Igmana, koji je prezentovan u julu 2024. godine, ali koji nikad nije javno objavljen.

Master plan je izradio renomirani projektni biro iz Austrije, Input Projekt, a finansirala EU s 280.000 eura (547.640 KM). Njime je predviđena transformacija ove dvije planine u cjelogodišnje destinacije.

Daul je naveo kako je tokom izrade ovog plana, kao skijaš i zaljubljenik u Bjelašnicu, bio u direktnom kontaktu s direktorom Input Projekta Hannesom Triebnikom, koji je na Bjelašnici prezentovao Master plan, a za kojeg tvrdi kako je odlično upućen u problematiku na Bjelašnici, kao i da njegova firma ima ogromno iskustvo u razvoju skijališta i planinskog turizma u cijelom svijetu, što pokazuju reference na njihovoj web stranici.

Prije nego što je Master plan donesen, Triebniku je poslao vlastiti prijedlog proširenja skijaških staza prema zapadnoj strani i Igmanu, gdje je teren neuporedivo povoljniji za staze od postojećih. Dobio je potvrdu da je na dobrom tragu, a to se kasnije i potvrdilo Master planom koji fazno predviđa širenje staza ka Igmanu.

"To je bio potez prethodnog menadžmenta ZOI-ja, tačnije Jasmina Mehića, koji je bio direktor i to super potez. Odabrali su jednu odličnu firmu koja zna šta radi i ima fantastične reference, radi po cijelom svijetu takve projekte. Dolazili su u više navrata na Bjelašnicu i napravili taj Master plan, kako skijalište, to jeste planine Igman i Bjelašnica trebaju da se razvijaju.

Međutim, plan nikada nije objavljen javno. Nikad nisam uspio doći do informacije zašto. Jedine dostupne informacije su na stranici te firme Inpukt Projekt, gdje je obavljeno nekoliko fotografija i informacija. Ali plana nigdje nema", rekao je Daul za portal Radiosarajevo.ba.

Bjelašnica trenutno ima ukupno 13,5 km skijaških staza, a proširenjem bi se, kako navodi Daul, dobilo više od 20 km novih staza, dosta blažeg nagiba u odnosu na postojeće, od kojih bi većina išla kroz šumu i bila bi zaštićena od snažnih vjetrova s jugoistoka kojima je postojeći šestosjed izložen. Većina staza bila bi plave kategorizacije, pogodne za početnike.

Proširenjem staza, osim novih kilometara, dobilo bi se i na atraktivnosti skijališta zbog dojma "putovanja na skijama". Spajanje Babinog Dola s Velikim i Malim poljem na Igmanu također bi donijelo ogromnu novu vrijednost, a time bi se smanjio i pritisak na Babin Do. Posebno bi to bilo značajno ako bi se jednog dana realizovao plan izgradnje žičare Hrasnica - Veliko polje, što bi značilo da se tramvajem od Vijećnice može doći na skijanje.

"Dobilo bi se više nego duplo veće skijalište nego sada. I s terenom koji bi bio pogodniji za početnike, turiste, u svakom smislu.

Od Olimpijade se priča o tome da se skijalište počne razvijati ka zapadnoj strani, to jeste prema Igmanu, jer je taj teren puno blaži, nagibi su blaži, staze bi bile ljepše, kroz šumu, pogodnije za skijanje.

Tek bi onda Bjelašnica mogla doživjeti taj neki potencijal. Onda bi imalo smisla i što se gore prave apartmani, hoteli itd", objasnio je naš sagovornik.

Talac politike

Realizacija ovog plana trenutno djeluje nemoguće, tvrdi Daul, a objasnio je i zašto.

Za razliku od Jahorine, gdje je struktura upravljanja i odlučivanja o razvoju ski centra bila jasna, na Bjelašnici je previše faktora i institucija koje (ne)namjerno koče napredak.

Tvrdi da je Bjelašnica talac politike, koja razmišlja kratkoročno i samo iz perspektive svojih interesa.

"Sve počinje od ZOI-ja. Međutim, tu je i Općina Trnovo, a Igman jednim velikim dijelom pripada Općini Hadžići. Oni traže svoj interes, baš kao i Sarajevo šume, nadležna kantonalna ministarstva, Zavod za izgradnju KS, itd.

Ko god je počinjao nešto od ranijih direktora, u samom startu bi se ta priča zakočila jer ima toliko nivoa koji to odlučuju i tu nastane problem. Onda se svi počnu 'prati' ko je nadležan, odnosno ko nije nadležan, kako to već kod nas ide.

Nemoguće je ustvari doći do jedne adrese. Po meni bi to trebale biti kantonalne vlasti koje bi trebale preuzeti cijeli proces na sebe, da se Bjelašnica proglasi područjem od javnog interesa i da oni počnu odlučivati", mišljenja je Daul.

Smatra kako će Bjelašnica s ovim načinom vođenja procesa, nažalost, ostati osuđena na šestosjed i četverosjed (Bartholet se smatra drugom ili čak trećom klasom proizvođača) i nekoliko liftova, što smatra sramotnim za grad od gotovo 500.000 stanovnika.

"Išao sam nedavno na Sabah Ski sa starijim sinom i to vam je gore bilo 1.000 ili 2.000 skijaša. Vi kad morate čekati 20-25 minuta u redu, ljudi se vremenom naviknu na te niske standarde i misle da to mora tako, a ne mora.

Svako ko je skijao vani, zna kako to treba da izgleda i može da izgleda. Posebno Bjelašnica koja ima jedan stvarno ogroman potencijal", istakao je ovaj strastveni skijaš.

Naveo je i primjer Jahorine, kojim bi se trebalo voditi.

"Jahorina je napravila ogroman iskorak u smislu infrastrukture. Doveli su čovjeka iz Srbije koji je bio direktor SC Kopaonik, dali su mu novac i odriješene ruke. Druga je stvar što je OC Jahorina u ogromnom gubitku. Oni duguju više od 200 miliona KM, što je već drugi par rukava. Ali su doveli čovjeka s iskustvom i znanjem. Gore je jasna infrastruktura. Jedini njegov šef je bio Milorad Dodik. Njemu niko nije mogao zakočiti nijedan projekat.

Vi na Bjelašnici ako hoćete da napravite duplo sidro, to su čitave muke sa Sarajevo šumama, zato što se mora prokrčiti dva ili tri metra dodatne šume sa strane da bi se napravio lift. S takvim sistemom rada je teško napraviti veći projekt, skoro pa nemoguće.

Trebalo bi reći da ovako više ne ide, da neko preuzme prostor i da se počne raditi. To zahtijeva velika sredstva, ali bi se sigurno vratilo, jer toliki je interes turista i ljudi", dodao je Daul za portal Radiosarajevo.ba.