Sladić o klimatskim promjenama u BiH: Šta nas čeka u godinama koje dolaze

Često smo svjedoci kako ljudi pričaju - klima se promijenila, nema više godišnjih doba, nikad ovako nije bilo... 

Šta je odgovor, šta je istina, a šta ne, pitali smo mladog meteorologa, koji je za kratko vrijeme - s pravom - privukao pažnju šire javnosti. Riječ je o Nedimu Sladiću u razgovoru za Radiosarajevo.ba komentarisao klimatske promjene na našim prostorima.

Klimatske promjene

"Jugoistok Europe definitivno trpi najveće posljedice klimatskih promjena, što uključuje i naše balkanske zemlje, budući da je prosječni rast srednje godišnje temperature zraka na ovom prostoru veći za 1 do 1.5 stepeni Celzija u odnosu na protekli vijek, dok se vremenske prilike sve više ekstremiziraju, naročito zadnjih godina.

Iako se na prvi pogled to čini mizernom cifrom, na duže to je signifikantna promjena. Evidentan je trend zagrijavanja od sredine osadesetih godina, a naglo se ubrzava početkom ovog stoljeća u kojem bilježimo najtoplije godine otkako postoje mjerenja", govori Sladić, inače meteorolog FACE TV-a, za Radiosarajevo.ba.

On ističe da je jasno da, ako imamo višak toplote, vremenski procesi su jači, dinamičniji i burniji, a to najbolje vidimo na primjeru padavina koje padnu u kratkom vremenskom periodu, često uzrokujući bujice.

"Da se klima zaista 'klima' na prostoru naše zemlje pokazuje činjenica da je 2019. godina u Bihaću, Tuzli i Sarajevu bila najtoplija godina otkako postoje mjerenja u našoj zemlji, a većina godina u periodu 2010-2019 obično su svrstane među 10 najtoplijih u većini gradova Bosne i Hercegovine otkako postoje mjerenja, a u čemu se naročito ističu 2014. i 2018. godina.

Ekstremne vremenske prilike

Iako je ekstremnih vremenskih prilika bilo i ranije, kao recimo izuzetno velike količine padavina u Sarajevu tokom 1915. godine, suho i vrelo, dugotrajno ljeto koje se oteglo do oktobra 1928. godine, ekstremno hladna, neuobičajeno smrtonosna i snježna zima 1929, vrlo jak, ali kratak prodor afričke toplote krajem marta 1952, neuobičajeno suha i topla, besnježna zima iz 1989. i 1990, neuobičajeno veliki niz vrelih dana u julu 1992. godine, izuzetno niska temperatura zraka zabilježena u Sarajevu krajem juna 1997. godine, izrazito vrelo ljeto 1998. godine, ekstremi u našoj zemlji su evidentniji u populaciji s kraja 1999. i početkom 2000. godine, nakon čega su sve učestaliji i izraženiji", nabraja naš sagovornik.

Najbolje je prikazati ovakvo stanje primjerima iz nedavne prošlosti.

"Nakon najkišovitijeg decembra u historiji mjerenja za Sarajevo kada je zabilježeno u kišomjeru nevjerovatnih 293,6 litara kiše po metru kvadratnom za cijeli mjesec, što je osiguralo da 1999. završi kao kišna godina, početkom 2000. naglo je zasušilo, i narednih 12 mjeseci u nizu imali smo sušnije mjesece od prosjeka, rezultirajući trećom najsušnijom godinom na području Sarajeva od početka mjerenja. Samo sušnije je bilo još 1982. i 2011. godine. To prati i trend koji se očekuje na prostoru jugoistoka Europe – imat ćemo izraženije i dugotrajnije periode suše i deficitarnosti padavina koje smjenjuju kratkotrajni, ali izrazito obilni periodi padavina koje mogu prouzročiti plavljenja.

- Još jedan primjer je 2010. godina koja je u većini krajeva Bosne i Hercegovine bila upamćena kao jedna od najkišovitijih godina od početka mjerenja, da bi samo godinu kasnije, 2011. imali jednu od najsušnijih godina otkako postoje mjerenja, čiji nedostatak padavina je bio naročito izražen na sjeveroistoku Bosne. Velika suša u slivu Neretve zabilježena je 1989. godine, dok u slivu Save imali smo nekoliko većih, od kojih je jedna od najvećih ona iz 2011. godine. Poplave na prostoru Bosne i Hercegovine su prilično česte, od kojih je najveća ona iz 2014. godine, kada je intenzitet padavina koji se zabilježio između 13. i 16. maja 2014. premašio stogodišnje prosjeke, a nešto manje poplave imali smo tokom 2010, 2019. i 2020.

"S druge strane imat ćemo sve češće i dugotrajnije periode viših temperatura zraka nego što je to uobičajeno za naše područje, što smo imali tokom neuobičajeno toplih zima kao 1998, 2001, 2007, 2014, 2016, 2018. i 2020. godine, proljeća 2000, 2003. i 2007, ljeta 2003, 2007, 2008, 2011, 2012, 2013, 2015, 2017, te 2019. godine, jeseni 2006, 2018. i 2019. godine.

Zahvaljujući dužim nizovima toplijih dana od prosjeka, pojava toplotnih valova ljeti bit će učestalija koju prati porast vrelih dana, a na tlu Europe pojava vrlo izraženih toplotnih valova značajno je veća od 2003. godine kada je kontinent zahvatio rekordni val vrućine, najveći od 1540. godine, koji je naročito pogodio Italiju i Francusku u kojoj je oduzeo više od 20.000 života, a u kojima su temperature zraka išle i iznad 40 ºC", istaknuo je Sladić.

Kraće i toplije zime

Zime će biti kraće, toplije, ali sa češćim zakašnjelim prodorima hladnoće, koji će se često bilježiti na početku proljeća.

"Broj hladnih dana i dana sa snijegom na tlu se shodno porastu temperature zraka smanjuje. Ipak, iako će zime biti toplije, često u uvezanom nizu, desit će se prekid niza u kojem će se desiti jedna snježnija, hladnija zima, ali generalno gledano više će se bilježiti toplije zime nego one hladne s dosta snijega.

Kao posljedica svega toga, jasno vidimo izraženiji maritimni/sredozemni utjecaji koji prodire s juga kontinenta se pomjera sve više sjevernije, zbog čega umjerenokontinentalni utjecaji ostaju u tragovima.

Za posljedicu to ima i biološke promjene, kao što je pojava galebova u Sarajevu koji su se, uprkos porastu temperature zraka, adaptirali na uslove koji njima odgovaraju. Pojedine kulture koje se nisu mogle uzgajati u centralnoj Bosni sada su mogući, pa nije rijedak slučaj da smokva i vinova loza rastu i u Sarajevu.

Ekstremi poput požara iz ljeta 2012. godine, velikih valova vrućine kao 2003, 2007, 2012, 2015, 2017. i 2019, izrazito jakih prodora hladnoće kao u januaru 2017, većih količina padavina kao 2014. bit će sve učestaliji u godinama koje dolaze. Tek dolaze one najtoplije godine u našim životima", rekao je Sladić.

Četiri ili dva godišnja doba

Čujemo često da su u našoj zemlji ostala samo dva godišnja doba, ljeto i zima. Sladić isitče da prema podacima i mjerenjima u našoj zemlji još uvijek imamo jasno izražena sva četiri godišnja doba.

"Ali problem su ti ekstremi zbog kojih često nemamo umjeren prijelaz, već naglo iz jakni uskačemo u majice kratkih rukava i obrnuto. Ono što je sigurno sada jeste da nećemo moći spakovati pojedine odijevne predmete jer zbog učestalosti ekstrema možemo očekivati da će nam trebati prolazno majica kratkih rukava u četvrtom mjesecu, a jakna u sedmom mjesecu.

S druge strane, sve toplije godine uzrokuju pomjeranje listanja određenih drveća, kao lipe. U Ljubljani graf cvjetanja lipe pokazuje sve raniji početak, jasno vidljiv na isprekidanoj liniji regresije ljubičaste boje", kazao je on.

U početku sedamdesetih godina 20. stoljeća lipa je u prosjeku cvjetala krajem prve polovine mjeseca juna, da bi kroz osamdesete i devedesete godine taj se datum pomjerao prema prvom desetodnevlju, se negdje do oko 2010. godine, kada je lipa sa cvatom krenula oko 1. juna.

"Od 2010. do danas, taj datum se pomjerio i u maj (29. maj), pa možemo reći da više lipe ne cvatu u junu, već u maju. Evidentno je da u proteklih pedesetak godina imamo sve raniju cvatnju lipe u Ljubljani koji je pomjeren za gotovo pola mjeseca ranije, a budući da je klima Ljubljane i Sarajeva slična, ne treba iznenaditi da se slična analogija može primijeniti i na naše područje, no za tu potvrdu trebaju fenolozi sa preciznijim podacima", poručio je Sladić.