Sezona je krpelja, šta nam je činiti: Savjeti i upozorenja bh. stručnjaka

L. R.
Sezona je krpelja, šta nam je činiti: Savjeti i upozorenja bh. stručnjaka
Sezona krpelja već uveliko traje, a stručnjaci pozivaju na oprez, pogotovo kada smo na izletima u šumskim područjima, prirodnim staništima ovih malih stvorenja.

Krpelji (Ixodida) su nametnici koji parazitiraju na domaćinu i prenose brojne bolesti. Domaćin može biti čovjek ili bilo koji viši sisar, npr. pas, mačka, govedo, ali i ptice i gmazovi. Radi se o srodnicima pauka (imaju osam nogu) dugačkim do dva centimetra i žute su ili smeđe boje.

“Iako su krpelji najbrojniji i najaktivniji u proljeće, globalne promjene klimatskih uslova
omogućavaju nesmetan razvoj populacije u većem dijelu godine. Krpelji za svaki razvojni stadij mogu koristiti različite vrste domaćina i od njih prenositi uzročnike oboljenja na druge vrste”, govori za portal Radiosarajevo.ba prof. dr. Jasmin Omeragić, šef Katedre za parazitologiju i invazione bolesti životinja Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Koje vrste postoje i gdje se nalaze – pitamo profesora, koji napominje da je institucija u kojoj radi prošle godine ispitala geografsku distribuciju krpelja u BiH na 192 lokaliteta (43 općine): “Ustanovljeno je devet vrsta, i sve mogu biti vektori različitih infektivnih uzročnika. Ixodes ricinus (šumski krpelj), najčešća vrsta, pojavljuje se na svim područjima BiH, najčešće na neobrađenom i zaraslom, nekultivisanom zemljištu, često u blizini šume. Navedena vrsta može biti vektor protozoa, rikecija, bakterija i virusa. Treba istaći da je rizik od infekcije veoma nizak ako se krpelj ukloni u roku od 24-48 sati, iako su neke studije pokazale da se prenos može obaviti i za manje od 16 sati, a minimalno vrijeme za prenos infekcije još nije utvrđeno.”

Prof. dr. Sajma Krkić-Dautović, specijalista infektolog i klinički hepatolog, također dodaje kako krpelji s ljudima dolaze u uski kontakt u prirodi, a obično su to šume s niskim rastinjem i šumarci na ravnom terenu ili grmlje u baštama, parkovima, kao i visoka trava.

Jedna od infekcija nastalih nakon uboda krpelja jeste i Lajmska borelioza, bolest o kojoj se puno priča, ali malo zna.

“Lajmska borelioza je bolest koja se sa životinja prenosi na ljude putem ugriza krpelja, komarca ili konjske i ovčije muhe. Izazivaju je bakterije roda borelija. Bolest protiče kao: akutna kožna bolest (Erythema migrans – šetajuće crvenilo) subakutna i hronična bolest”, dodaje dr. Krkić-Dautović u izjavi za Radiosarajevo.ba, pa nastavlja: “Hronična bolest zahvata više tkiva i organa: najčešće periferne nerve i mozak, zglobove i mišiće, srce i krvne sudove, kožu, ali i oko, uho...Zapravo, svako tkivo i svaki organ može biti zahvaćen, na način da je prvo zahvaćen samo jedan organ. npr. koža (početak bolesti) ili više organa (odmakla hronična bolest).”

Akutna bolest je kožna borelioza koja nastane najčešće 10-20 dana poslije ugriza i manifestira se na koži promjenom u vidu okruglog ili ovalnog crvenila koje se javlja na mjestu uboda krpelja. Crvenilo je u početku kao zrno graha i širi se, a srednji dio najčešće blijedi, tako da dobije prstenast izgled. Kod određenog broja nema blijedila u sredini nego je koža kontinuirano crveno-plavičasta. Često je jedini simptom crvenilo kože.

“Određeni broj ugriženih može imati simptome slične gripi: blago povišenu temperaturu, malaksalost, jezu, drhtavicu, glavobolju, bolove u mišićima, zglobovima i kostima, povećane regionalne limfne žlijezde, svrbež ili žarenje na mjestu ugriza. Važno je naglasiti građanima da svaku pojavu crvenila po koži, različite veličine, okruglog ili ovalnog oblika, koja idu sa svrbežom ili bez, kod kojih je isključena alergijska komponenta i koji ne reagiraju na antialergijske lijekove (znali ili ne znali za ugriz krpelja) jave svom ljekaru, a onda infektologu”, objašnjava naša sagovornica.

Nema „šeme” za dužinu liječenja. Postupa se od slučaja do slučaja, prati se bolesnik i liječi do iščezavanja simptoma, a mnogi ljudi, nažalost, ni ne znaju da ih je ujeo krpelj, pa često nisu ne svjesni da boluju od Lajmske borelioze.

Krpelj, kada pređe na čovjeka, tokom 24 sata traži mjesto: gdje je koža meka, vlažna i gdje ga neće pomjerati rad mišića ili nabiranje kože. Najčešće je to na kosmatom dijelu glave, iza vrata, na leđima, u preponi, ispod dojke, na trbuhu, ali može za bilo koji dio. Krpelj ostaje 48-72 sata i uzima obrok krvi i, kada se napije, poveća se i bude kao okrugla crna perla, a onda se sam otkači i otkotrlja, te ga se ni ne opazi. Crvenilo na kosmatom dijelu glave, na leđima, stražnjoj strani vrata, stražnjoj strani natkoljenice i nadlaktice se ne može vidjeti ako neko živi sam, a nema naviku da se pogleda poslije kupanja u cjelini na ogledalu”, napominje dr. Krkić-Dautović.

Na području BiH nemamo statističkih podataka o broju oboljelih. Hronična borelioza teško se dijagnosticira, jer se u 40-60 posto slučajeva dobije lažno negativan nalaz zbog sposobnosti borelije da izbjegne imunološki odgovor domaćina. Uz to, nemamo državne laboratorije s najnovijim testovima.

Dr. Krkić-Dautović uputila je i poruku medicinskim radnicima: “Erithema migrans je lako prepoznatljiv entitet. Klinička dijagnoza je dovoljna, osim u slučajevima kada su rasprostranjenost, dužina trajanja i učestalost javljanja nesvakidašnja. (...) Moje iskustvo je da terapiju treba provesti 14-21 dan ako je samo jedna kožna promjena i ako je rano počela terapija. Ako je došlo do rane diseminacije (više kožnih promjena) potrebno je provesti terapiju 4-6 nedjelja (sve dok se nazire prstenasta promjena). Kratka terapija je uzrok kasnijih recidiva bolesti.”

Kako bi učinili sve da spriječimo ugriz ovog nametnika, najbolje je adekvatno se zaštititi prije odlaska na izlet. Naši sagovornici savjetuju kako:

• U prirodi je poželjno hodati obilježenim i od žbunja očišćenim stazama. Izbjegavati nepotrebno provlačenja kroz grmlje, ležanje na tlu, odlaganje odjevnih predmeta na grmlje;
• Prilikom boravka u prirodi poželjno je nositi odjeću dugih rukava i nogavica, svijetlih boja (krpelji se lakše uočavaju) i zatvorenu obuću, u koju “utrpajte” nogavice od pantalona;
• Kad roditelji odlaze s djecom u prirodu potrebno je zaštiti otkrivene dijelove tijela tzv. repelentima za krpelje i insekte, ali treba istaći da ni jedan repelent nije garancija da se krpelj neće prihvatiti za životinju ili čovjeka.

Nakon izleta, suglasni su naši sagovornici, najvažnije je pregledati djecu - sve mladeže koje djeca nisu imala ili pojavu dlačica na mjestu gdje ih nije bilo najbolje je provjeriti lupom. Pregledavanje tijela, kao i brzo uklanjanje krpelja, najbolji je i najučinkovitiji način protiv infekcije.

Uočili ste krpelja...šta dalje?

“Ugriženi, s krpeljem u koži, treba se javiti liječniku u Hitnoj Pomoći, koji će ga izvaditi anatomskom pincetom, obuhvatajući ga u nivou kože i okrećući suprotno od kazaljke na satu. Ukoliko imaju anatomsku pincetu, može to uraditi i neko od ukućana - nestručno vađenje krpelja rukom ili neadekvatnom pincetom povećava rizik da krpelj izbaci borelije u kožu”, navodi dr. Krkić-Dautović, a prof. Omeragić dodaje:

“Tokom vađenja krpelja ne treba žuriti, ne povlačiti ih naglo, ne smije se tijelo krpelja stiskati i gnječiti. Potrebno je uhvatiti krpelja dezinficiranom pincetom, neposredno uz kožu i laganim povlačenjem izvući rilo iz kože. Ukoliko u koži ostane rilo, koje se prepoznaje kao sitna tamna tačkica, treba ga odstraniti sterilnom iglom. Nakon odstranjivanja krpelja mjesto uboda dezinficirati, a ruke i pribor koji se koristio također dezinficirati. Mjesto uboda premazati antibiotskom mašću. Ne treba na krpelja i oko mjesto uboda nanositi ulje, benzin, aceton, lak za nokte i sl, što kod krpelja može izazvati stres, dublje uvlačenje rila u kožu, izbacivanje više sline i infektivnih uzročnika.”

Krpelji - problem koji ne zanima vlasti u Bosni i Hercegovini

Koliko smo kao država uključeni u rješavanje ovog pitanja i, uopće, koliko pokazujemo interesa o ovoj priči?

“Nažalost, u posljednjih desetak godina nismo imali podršku državnih institucija za ovako važnu problematiku. Istraživanja uglavnom provodimo korištenjem vlastitih resursa i okviru međunaronih projekata. Do sada smo sa kolegama ljekarima konkurisali nekoliko puta s projektima na federalnom i kantonalnom nivou, ali nismo naišli na razumijevanje. Iako Veterinarski fakultet u Sarajevu ima ograničene finasijske resurse namjera nam je bila učestvovati u sufinasiranju aktivnosti usljed zaista važne problematike. I dalje nam je cilj ispitati uzročnike oboljenja u krpeljima i tako pomoći epidemiološkoj službi u BiH. Pripremili smo projekte i nadamo se da ćemo napokon dobiti podršku državnih institucija”, govori, prof. dr. Jasmin Omeragić.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak