Save the Children održao 'Čas za 21. vijek' i predstavio STEAM obrazovanje

S napretkom nauke i tehnologije svijet se brzo i kontinuirano mijenja. Niko ne može dati odgovor na pitanje kako će on izgledati za pet ili deset godina, ali dužnost društva u cjelini je da se pripremi i pokuša odgovoriti na buduće izazove u svakom segmentu djelovanja, pa tako i u obrazovanju. Činjenica je da se za život i rad u današnjem svijetu traže nove vještine i znanja, te da su u skladu s tim nužne temeljite promjene u našem obrazovnom sistemu.

Kako bi trebala izgledati savremena nastava u školama, a kako obrazovanje nastavnika? Koje se to vještine i znanja danas traže od učenika, studenata i nastavnog kadra? Da li se išta promijenilo u našem obrazovnom sistemu nakon loših rezultata na PISA i TIMMS testiranju? Zbog čega nam je potrebna reforma obrazovanja?

Ovo su samo neka od pitanja o kojima se govorilo na „Času za 21. vijek“, koji je u organizaciji Save The Children održan 3. novembra, u STEAM kabinetu Druge gimnazije u Sarajevu.

Umjesto đaka, mjesta u školskim klupama zauzeli su predstavnici medija, kojima se na početku obratio Samir Arnautović, specijalista projekta TABLA za Projektnu cjelinu 1 - “Inicijalno obrazovanje nastavnika” organizacije Save The Children.

„U proteklom periodu, u sklopu Projektne cjeline 1, urađen je značajan dio posla na temelju nastavničkih planova i programa nastavničkih studija pet javnih univerziteta u Kantonu Sarajevo, Hercegovačko-neretvanskom kantonu i Republici Srpskoj, a koji je za ishod imao prijedlog Okvira za modularne kurikulume nastavničkih fakulteta. Osim tretiranja najvažnijih pitanja, poput Standarda zanimanja i Standarda kvalifikacije, ovaj Okvir nudi i rješenja u vidu poboljšane mobilnosti studenata kroz sistem izbornih predmeta na više nivoa, alokaciju ECTS kredita radi regulisanja opterećenja studenata, te uvodi vještine 21. vijeka u sam nastavni plan i program nastavničkih fakulteta“, kazao je Arnautović.

Nastavničko zanimanje jedno je od onih zanimanja koja opstaju kroz vrijeme, ali se u njemu značajno mijenjaju karakteristike radne svakodnevnice. Prioritetni zadatak obrazovanja postaje osposobljavanje učenika da se što uspješnije nose s promjenama s kojima će se suočavati tokom radnog i životnog vijeka, te bi u tom pravcu trebala ići reforma obrazovanja.

„Neophodno je proces učenja usmjeriti na izgradnju učeničkih kompetencija, na znanje i razumijevanje, uz primjene tog znanja, sposobnost komuniciranja, kao i razvijanje vještine učenja, kako bi naši mladi ljudi postali ravnopravni konkurenti na tržištu rada. Od učenika u 21. vijeku očekuje se da budu samostalni, kreativni, komunikativni, digitalno pismeni, kooperativni, kritički mislioci, finansijski pismeni, istraživači... S druge strane imamo nastavnika, koji osim odličnog poznavanja materije koju predaje, treba da posjeduje izvrsne vještine u pedagogiji, psihologiji, didaktici i metodici. Evropska komisija definisala je i neke od vještina koje posjeduje uspješan nastavnik 21. vijeka: spremnost na cjeloživotno učenje, primjena najprikladnijih tehnika i strategija aktivnog učenja, formativne metode vrednovanja, prepoznavanje faktora rizika od ranog napuštanja školovanja, prikladne strategije upravljanja razredom, digitalne kompetencije, efikasna komunikacija i saradnja s roditeljima i širom zajednicom, razvijanje 4K vještina kod učenika (komunikacija, kritičko mišljenje, kreativnost, kolaboracija), znanje i svijest o kognitivnom i društvenom razvoju učenika. Uloga nastavnika se mijenja od pristupa orijentiranog ka nastavniku prema pristupu orijentiranom ka učeniku (nastavnik predavač u nastavnika istraživača), istakla je Dževdeta Dervić, profesorica u Drugoj gimnaziji u Sarajevu.