Novo poskupljenje struje: Šta sve (ni)je urađeno kako do ovoga ne bi došlo?

Od ovog četvrtka, 1. augusta, električna energija će na području Federacije Bosne i Hercegovine postati skuplja za 10 posto.

Zbog čega je došlo do poskupljenja i da li se mogu spriječiti nova, razgovarali smo sa Sanelom Buljubašićem v.d. direktora Elektroprivrede BiH i Robertom Orozom, predsjednikom ekološko-humanitarnog udruženja "Gotuša" iz Fojnice.

Kako je za portal Radiosarajevo.ba kazao Sanel Buljubašić, nije u pitanju poskupljenje struje, već usklađivanje cijena te da će se za 85 posto domaćinstava račun povećati za oko 2,5 marke. Dakle, prema ovoj računici, 85 posto domaćinstava mjesečno struju plaća samo 25 maraka. Za Elektroprivredu BiH ovo "usklađivanje" iznosi 2,3 posto godišnjeg prihoda. 

"To nije poskupljenje. Govorimo o usklađivanju proizvodnih cijena sa ulaznim troškovima koji su enormno iz godine u godinu rasli, a zadnje usklađivanje je pokrenuto 2012. godine. To je zadnja odluka koja je bila donesena od strane FERK-a sa nekim manjim usklađivanjem 2015. godine koje se nije odnosilo na energiju", govori nam Sanel Buljubašić.

Važno je naglasiti da Bosna i Hercegovina ima viška električne energije što bi trebalo da je osigura od nedostatka struje zbog kojeg bi cijena mogla skočiti. To je za portal Radiosarajevo.ba kazao i sam Sanel Buljubašić.

"Elektroprivreda mora prodati viškove energije, a za to čekamo povoljnu cijenu na tržištu energije van Bosne i Hercegovine, tako ćemo obezbijediti dodatna novčana sredstva kako bi Elektroprivreda poslovala pozitivno i stvorili se uslovi za redovno održavanje naših hidropostrojenja", rekao je Buljubašić. 

Robert Oroz govori da je upravo tu jedan od ključnih problema jer te viškove ne prodaje direktno Elektroprivreda (BiH, HZHB i RS), već privatne kompanije koje su prethodno kupili energiju od elektroprivreda iz BiH. 

"Elektroprivreda BiH nije ni registrovana na svjetskoj tržištu. Ono što ima viška oni preko tih nakupa, koji vrlo dobro zarađuju i koji ostvaruju ekstra profite, izvoze te viškove. Kada im je potrebna velika količina energije, cijena na tržištu varira, ona nije konstantna, u ovisnosti od ponude i potražnje. Vrlo često, kad nam zafali električne energije, prinuđeni smo da uvozimo tu energiju, a ona je znatno skuplja od one kada je prodajemo. To je problem, problem je u tom menadžmentu", rekao je Oroz. 

Hoće li obnovljivi izvori energije popraviti situaciju?

Dolazimo do teme koja je posljednjih godina aktuelna kako u svijetu, tako i u Bosni i Hercegovini u kojoj se nerijetko koristi kao opravdanje za izgranju mini hidroelektrana koje uništavaju bh. rijeke, krčenje šuma i druge vrste ubistva prirode. 

Kako je za portal Radiosarajevo.ba kazao Robert Oroz, Elektroprivreda BiH je posljednjih godina napravila samo vjetropark Podveležje od obnovljivih izvora energije.

"Nije ulagala u infrastrukturu i tu dolazimo do problema, tu je najveći problem. Druga stvar je što mi imamo ograničena područja gdje se mogu postavljati i solarni paneli i vjetroelektrane koje imaju velike koristi, a mi to olako dajemo za minimalne koncesione naknade stranim kompanijama. Ta energija se uglavnom prodaje na svjetskom tržištu i ona će služiti za dekarbonizaciju nekim drugim državama. Dakle, dajemo profitabilna područja za male naknade i nemamo koristi od energije koja se na njima proizvodi", pojasnio je Robert Oroz.

Aktivista je naveo da, prema njegovom mišljenju, rješenje ovog problema nije nemoguće te da bi bilo dobro ukoliko se napravi zakon da se bar polovina te energije prodaje u BiH, a ne da se prodaje na svjetskom tržištu onom ko više plati.

"To je aktuelno svugdje u svijetu, a time bi se rasteretile sve elektroprivrede u BiH. Rasteretila bi se mreža, bila bi manja potrošnja, a Elektroprivreda bi imala više energije za izvoz na svjetsko tržište gdje je cijena znatno veća.

Druga stvar što je postalo popularno u posljednje vrijeme, to je prenamjena šumskog zemljišta gdje vidimo da se krče šume da bi se postavili solarni paneli što isto tako smatramo da nije uredu. Jer šuma nas štiti i od klizišta i od erozija, čuva nas od jakog vjetra. Da bi iskrčili šumu i postavili bilo šta, smatram da to nije uredu bez valjanih studija utjecaja na okoliš", naveo je Oroz.

Sanel Buljubašić, ipak, tvrdi da Elektroprivreda BiH užurbano radi na izgradnji novog vjetroparka, kao i na postavljanju fotonaponske elektrane.

"Elektroprivreda je u strategiji razvoja koja je donesena do 2050. godine svakako orijentisana na to da trebamo graditi nove objekte za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. U tom kontekstu već za nekih 10-15 dana zaključit ćemo prvi ugovor za EBRD-om za finansiranje fotonaponske elektrane od 45 megavata na kopu rudnika Gračanica. Također, na prošloj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH praktično ododbreno zaduženje za vjetropark Vlašić. Tako da, držimo se te proizvodnje zelene energije i obavezni smo kao država BiH s obzirom na to da smo potpisnici Pariskog sporazuma gdje se obavezujemo da ćemo izaći iz proizvodnje energije iz uglja do 2050. godine. Ti projekti zahtijevaju određene organizacijske periode. Uistinu, ne možemo biti zadovoljni dinamikom izgradnje tih postrojenja, ali da radimo užurbanim tempom, radimo", izjavio je predstavnik Elektroprivrede BiH. 

Građanska energija

Jedan od načina kako da se rastereti Elektroprivreda BiH je proizvodnja tzv. građanske energije koja predstavlja win-win situaciju. Dakle, značajne koristi od nje imaju i elektroprivrede u BiH, ali i sami građani. 

"Našim građanima je onemogućeno da proizvode i prodaju električnu energiju, to mogu samo povlašteni, 'obični smrtnici' to ne mogu i ako vi ugradite solarni panel na krov svoje kuće, možete je koristiti za vlastite potrebe, a sve onog viška što proizvedete i što pustite u mrežu vam neće biti plaćeno što nije slučaj u drugim državama. To bi bilo rasterećenje za mrežu, a građani bi mogli da solidno zarade", rekao je Robert Oroz. 

Ovo je jedna od tema gdje svi gledaju u istom pravcu te se slažu da bi bilo jako korisno za sve. 

"To bi bila velika pomoć Elektroprivredi. Mislim da u skorijoj budućnosti, dok se donesu određeni podzakonski akti, a vezani su za FERK, krenut će vlastita proizvodnja energije. To bi bilo od velike pomoći. Nadam se da ćemo uskoro imati te podzakonske akte usvojene i da ćemo moći odobravati našim potrošačima da poizvode električnu energiju za vlastite potrebe te da one viškove koje imaju razmjenjujemo kroz mrežu, praktično uradimo usaglašavanje da u jednom mjesecu budu proizvođači, u drugom mjesecu potrpšači", pojasnio je Sanel Buljubašić.

Mogu li pomoći mini hidroelektrane?

Mogu li pomoći mini hidroelektrane? Ne, ne mogu. Tu su se naši sagovornici također složili. Proizvodnja energije na mini hidroelektranama svakako je bila mala, a zbog utjecaja klimatskih promjena, postaje sve manja. 

"Elektroprivreda BiH u hidroelektranama ima otprilike 20 posto proizvodnje. HZHB ima 100 posto proizdvodnje iz hidroelektrana, a Elketroprivreda RS, prema mojim informacijama, 50 posto ukupne proizvodnje iz hidroelektrana. Ne znam da li je došlo do smanjenje proizvodnje električne energije iz hidroelektrana na nivou cijele Bosne i Hercegovine, ali usred loše ekološke situacije koja nas je zadesila ove godine, imamo više od 30 posto manju proizvodnju iz hidroelektrana, kada govorimo o EP BiH u odnosu na isti period prošle godine", rekao je Buljubašić. 

Robert Oroz vjeruje da pojedini ipak mogu iskoristiti ovu situaciju kako bi opravdali gradnju mini hidroelektrana jer, kako kaže, jako puna novca se tu "vrti".

"Male hidroelektrane nikako ne mogu biti rješenje jer one proizvode jako malo električne energije, a vidimo u zadnje vrijeme, u vrijeme klimatskih promjena koliko su smanjenje naše vode i koliko se smanjila proizvodnja energije na malim hidroelektranama.

Imamo mi neiskorištenih potencijala o kojima niko iz vlasti već 30 godina ne govori. Tu mislim na dvije velike hidroelektrane na Drini Bajina Bašta i Zvornik. Akumulacije tih hidroelektrana su velikim dijelom u Bosni i Hercegovini, a njihov potencijal iskorištava Republika Srbija. Ista stvar je i sa najvećom akumulacijom, akumulativnim jezerom na Balkanu, a to je Buško jezero čij potencijal iskorištava Hrvatska.

Niko od nadležnih se nije zapitao zašto mi nemamo dio u tim hidroelektranama dok istovremeno BiH plaća arbitraže za neke zajedničke projekte koje je radila Slovenija i BiH. Sada normalno Slovenija traži svoj dio kolača, ali mi to i dalje uporno ne tražimo. To je jako velika količina energije i mnogo bi nam moglo pomoći u predstojećoj dekarbonizaciji. Međutim, niko o tome ne govori jer visokopozicionirani političari više čuvaju interese drugih država nego svoje", zaključio je Robert Oroz.