Mostarci o rušenju Matvejevićeve kuće: "Ovo je apsolutni užas"

Mislim da je to apsolutni užas, kaže u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba historičar, kolumnista, publicista i voditelj, dr. Dragan Markovina nakon što su mediji u regiji i Bosni i Hercegovini prenijeli da je u Mostaru definitivno srušena kuća Predraga Matvejevića, jednog od najvećih intelektualaca naših prostora i Europe, uglednog filozofa i književnika, humaniste, antifašiste, borca za ljudska prava i slobodnu riječ, koji je predavao na univerzitetima "Sorbonne" u Parizu i "La Sapienza" Rimu.

Piše: Faruk Vele

“Nestala je pod udarcima bagera, a njezini ostaci završili su na nekom od mostarskih deponija”, piše „Jutarnji list“ o objektu u kojem je „ugledao sunce i sjaj bijela dana“ (Bašagić) autora čije je djelo "Mediteranski brevijar" prevedeno na 23 svjetska jezika!

Progon velikana

I mada stižu razni argumenti poput onih da je bilo riječ o privatnom objektu koji je prodat, te da novi vlasnik „može da radi šta hoće“ (ovdje samo odabrani mogu šta hoće!), ovaj čin je simbolična gesta svojevrsnog progona velikana koji je život proveo, kako je volio govoriti, između „azila i egzila“.

Markovina, koji je među prvima digao glas o „slučaju Matvejevićeve kuće“, kaže da je to užasno iz nekoliko razloga.

„Prvo, sve i da je Matvejević bio samo rođen u Mostaru i ništa više od toga, on je jednostavno bio intelektualac najvećeg kalibra koji je ikad došao iz Mostara i čovjek s nevjerovatno bogatom sveučilišnom i spisateljskom karijerom na europskoj razini.

No, on ne samo što se rodio u Mostaru, nego ga je taj grad presudno oblikovao i sve su njegove opsesivne teme, od jugoslavenstva, preko Mediterana, do bazičnog humanizma i pacifizma, nastale na temelju mostarskog djetinjstva i obiteljskog nasljeđa“, podsjeća prof. Markovina u izjavi za Radiosarajevo.ba.

Pomagao Sarajevu i Mostaru

Kad tome, veli, pridodamo i činjenicu da se snažno angažirao za vrijeme rata na pomoći i Mostaru i Sarajevu i čitavoj Bosni i Hercegovini te ispisao niz potresnih tekstova u kojima nije izbjegavao imenovati krivce za to što se događa, „jasno je koliko bi mu se Mostar morao odužiti“.

„Posebno jer je ta njegova kuća u središtu grada, točno na nekadašnjoj ratnoj liniji i otkup te eventualno formiranje instituta s njegovim imenom bi bila velika stvar za grad.

Samo što među onima koji u Mostaru o svemu odlučuju ima onih koje baš takav Matvejević nervira, ima i potpunih ignoranata, koji ne smatraju sve ovo što sam rekao bitnim, a ima ljudi koji ne razumiju koliku bi to važnost imalo za grad. I onda se pod lažnim izgovorom da nema novaca, koji je realan koliko i to da ga nema za čuvanje Partizanskog, dopušta rušenje. A Matvejević je naš Andre Malraux i ne bi trebao imati institut samo u rodnom gradu, nego i diljem Europe, baš kao što su Francuzi napravili s Malrauxom“, ističe Markovina.

Mostar vode nedorasli primitivci

Alija Behram, poznati mostarski novinar i društveni aktivista, predsjednik Upravnog odbora Centra za mir, prijateljevao je i u mnogo prilila intervjuirao Matevevića. O rušenju rodne kuće intelektualnog velikana ovih prostora, veli:

“Bez obzira sto se radi o privatnom vlasništvu, koje je na kraju prodato, lično smatram da je grad Mostar trebao otkupiti tu nekretninu i urediti je kao svojevrstan spomen muzej u čast ovom velikom Mostarcu, građaninu svijeta. Ali, današnji Mostar, na žalost, vode nedorasli ljudi, primitivci, zatočeni u vlastitim dogmama i prevaziđenim ideologijama. Ovakav Mostar jednostavno nije imao kapacitet da se oduži Predragu Matvejeviću. To je naša realnost...“, rekao je Behram za naš portal.

Naši talibani

Štefica Galić, ugledna aktivistica i glavna i odgovorna urednica portala Tačno.net, kazala je za Radiosarajevo.ba da su Matvejevićevu kuću srušili prije svega zbog para, ali da iza toga ustvari stoje “naši talibani”.

“Ne mogu mu nikada oprostiti taj poznati tekst o Mili Pešordi. A i ovi drugi SDA-ovci, kao da im je žao, a isto je to društvo. Sve se to dogovara. Primjerice, bilo je dogovoreno da na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ bude uspostavljena katedra na kojoj bi se izučavalo Matvejevićevo djelo. Nikada to nije učinjeno! A prestalo se i s obilježavanjem godišnjice njegove smrti. A toliko je Matvejević dobar i veliki čovjek i toliko je učinio za Mostar i cijelu bivšu Jugoslaviju“, kazala je, uz ostalo, Galić.

Tužni su gradovi…

“Tužni su gradovi koji dopuštaju razaranje kuća u kojima su rođeni i odgajani velikani duha, u kojima su stjecali prve spoznaje o svijetu kojem će, i sami, na kraju baleada, pridodati najbolje što su imali – svoju misao o svijetu i o nama, ko smo, šta smo i kakvi smo… Zato nipošto ne rušimo, gradimo!”, smatra Ibrahim Kajan, mostarskih književnik koji je i rodni im Mostar, ali i Zagreb, dijelio sa velikim Matvejevićem.

Kaže da je svijet vjerovao Matvejeviću jer je bio autentičan.

“Zamislite šta je, u odbranu naše slobode, samo na primjeru Mostara na sav glas, po cijelom svijetuj, izgovarao Predrag Matvejević! Kako sam bio ponosan čitajući njegove hrabre i istinoljubive tekstove o rušiteljima koji ruše grada našeg djetinjstva, o zlotvorima kako ubijaju na pravdi Boga ljude našega grada, naše najbliže, kako se ničega ne stide ti ljudi, nego ističu svoje zastave s kukastim križem i ulicama nadijevaju imena Luburića i bratije!”, naveo je Kajan.

Takav čovjek, dok je bio među nama, bio je nepogrješivo pravedan prema drugima.

“Porijeklo njegove gandijevske osjetljivosti i misaone orijentacije nepobitno je duboke humanistuičke etičnosti: biti uvijek na strani ojađenih, poniženih i nepravedno optuženih. Ukratko: njegova misao nije bila bez ljudskog srca!”, zaključio je Kajan.

I tako, dok mostarske ulice i danas nose ime po Mili Budaku, Vokiću-Lorkoviću, Juri Francetiću, taborniku Zeleniki, iz Mostara se protjeruje jedan Prdrag Matvejević, velikan koji nas je svojim humanizmom spajao, volio, koji je s nama patio i izgarao.Nije li to samo dno?