Mirko Pejanović za Radiosarajevo.ba: "Svetinja je imati slobodu, referendum je nastavak ZAVNOBIH-a"

Bliži se 1. mart, datum od teško opisivog značaja za Bosnu i Hercegovinu i sve njene građane i datum koji budi posebne emocije.

Dan je to kad je održan referendum o nezavisnosti 1992. godine na kojem su se građani naše domovine većinski izjasnili da žele nezavisnu, suverenu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu.

Njihova volja je ispoštovana. Bosna i Hercegovina je stekla svoju nezavisnost, na temeljima državnosti koja joj je data odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća Bosne i Hercegovine (ZAVNOBIH) s njegovog prvog zasjedanja 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu.

Tim povodom razgovarali smo sa jednim od savremenika referenduma o nezavisnosti koji je održan 29. februara i 1. marta 1992. godine, te akademikom Mirkom Pejanovićem.

Istaknuti akademski radnik, koji je u tom periodu bio i politički angažovan, za portal Radiosarajevo.ba je govorio o svojim sjećanjima na referendumski period i svemu što mu je prethodilo, paralelama sa periodom nakon agresije i današnjim vremenom, kao i o tome kako generacije koje dolaze mogu očuvati tekovine nezavisnosti stečene prije 34 godine

Referendumsko pitanje kao suština države

Akademik Pejanović se na početku razgovora za Radiosarajevo.ba prisjeća da je to bilo prelomno vrijeme u disoluciji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i za Bosnu i Hercegovinu otvoreno pitanje njene političke budućnosti.

"Bilo je pitanje hoće li biti svoja na svome, hoće li nastaviti historijski razvoj svoje državnosti koja je bila razvijena kao i u drugim jugoslovenskim republikama. Da bi nastavila taj historijski put razvoja svoje državnosti, trebalo je odlučiti demokraski o državno-pravnom statusu Bosne i Hercegovine u tom takvom i političkom i društvenom i historijskom stanju", započeo je razgovor Pejanović.

Ističe da je i kao građanin, i kao politički angažovana osoba, uzeo učešće u referendumu.

"Bio sam građanin Sarajeva, bio sam predsjednik jedne opozicione stranke, Stranke demokraskih socijalista, i učestvovao sam u svim procesima da se dođe do odluke o referendumu i kao građanin sam sa mojom porodcom na području Breke, odnosno Podhrastova, izašao na referendum i glasao", prisjetio se Pejanović.

Na pitanje zašto je glasao, istaknuo je da je suština njegove odluke bila sadržana u samom referendumskom pitanju.

"Glasao sam da odgovorim na pitanje koje je bilo kao referendumsko, a to je jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana i naroda, tada muslimanskog, danas bošnjančkog, srpskog i hrvatskog i ostalih koji žive u Bosni i Hercegovini. Više od 99% onih koji su glasali na referendumu, izjasnilo se pozitivno ovom referendumskom pitanju i bili su za to da njihova domovina dobije status suverene i nezavisne države. I rezultat tog referenduma koji je bio pod međunarodnom kontrolu bio je osnova da Bosna i Hercegovina dobije međunarodno priznanje", rekao je Pejanović.

Demokratija i tradicija antifašizma

Dimenzija demokratske osviještenosti građana da svojim bićem i udruženošću sa drugim građanima rješavaju svoju sudbinu, okrećeš se budućnosti ili ostaješ u prošlosti, tada je bila presudna.

"Ovdje su najvažniji bili građani u Bosni i Hercegovini. Oni su izašli na referendum. Oni su u tih mjesec dana, kada je stanje zaista bilo teško, posebno u Hrvatskoj, iznenadili sve one koji su bili sumnjivi tome da neće biti ništa od referenduma. U tom demokratskom raspoloženju građana demokratskom, a i patriotskom, ima nešto što nije samo kakve su bile stranke i sistem, nego je postojala jedna tradicija u Bosni i Hercegovini, koja se manifestovala i u odbrani BiH kasnije. To je tradicija antifašizma. Građani su u svjesnosti s time pokazali svoju odlučnost da odlučuju o svojoj sudbini, svojoj budućnosti i da štite vrijetnosti i demokratije i antifašizma koji je omogućio i unutar koga je iskovana državnost Bosni i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu.

Reafrimacija principa ZAVNOBIH-a

Nakon referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine uslijedila je brutalna agresija, iznutra i iz vana, na našu domovinu.

Agresija je okončana Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini koji je dogovoren u Dejtonu, a potpisan u Parizu. Naša država je dobila specifično ustavno-pravno uređenje, ali se njena suština nije promijenila, tvrdi Pejanović. U usporedbi sa početkom 1992. godine, krajem 1995. godine i današnjim vremenom, Pejanović ističe da je vrlo važan datum, kojeg se ne može zaobići u priči o referendumu za nezavisnost, i 25. novembar 1943. godine.

"To je bilo historijski također veliki preokret, da dobije status federalne državne jedince, da dobije status države unutar jedne federacije. I oko tog pitanja je bilo mnogo toga otvoreno, ali na kraju je odluka donesena i potvrdio je AVNOJ, koji je konstruisao novu jugoslovensku državu", pojasnio je Pejanović.

On je podsjetio na zahtjev delegacije rukovodstva ZAVNOBIH-a da BiH dobije status federalne jedinice, o čemu su bila podijeljena mišljenja unutar AVNOJ-a. Ključnu riječ dao je Josip Broz Tito, koji je na sastanku sa Rodoljubom Čolakovićem i Avdom Humom, te na kojem je bio prisutan i Edvard Kardelj, istaknuo dvije važne činjenice.

"Narodi Bosne i Hercegovine su uzeli masovno učešće u narodno-oslobodilačkojborbi i dali su velike žrtve, rekao je Tito, i dodao da su oni svojom borbom izvojevali da imaju pravo na svoju federalnu državnu jedinicu koja će biti ravnopravna Srbiji i Hrvatskoj. Tito nije išao da spominje druge republike. Zašto? Zato što je sa tim činom stavljena tačka na jedno historijsko pitanje, a ono je cijeli jedan vijek postojalo, a to je čija je Bosna, kome će Bosna pripastiti, i kako može ona sama sa sobom", pojasnio je Pejanović.

On dalje dodaje da se Bosna i Hercegovina 45 godina razvijala u snažnu federalnu državnu jedinicu i imala je veliko jedinstvo naroda i građana, napredak u razvoju, do dolaska 1992. godine kada je Radovan Karadžić zaprijetio da, "ukoliko ne želite Jugoslaviju, onda ćete nestati".

"Sve je to otišlo u maglu, sa velikim žrtvama, a zna se gdje je Karadžić sada. Dakle, taj referendum je bio neka vrsta reafirmacije principa ZAVNOBIH-a. Mi smo svoji na svome i nećemo da nikome budemo počinjeni. Hoćemo da budemo ravnopravni", istaknuo je Pejanović.

Amanet budućim generacijama

Pejanović se podsjetio na sam period otpora agresiji i odbrane domovine, ističući da je "legitimitet državnog rukovodstva koje je rukovodilo odbranom bio očuvan zahvaljujući podršci opozicionih, ljevičarskih i demokratskih partija."

"Dejtonski sporazum nije samo donio zaustavljanje rata. Donio je angažovanje međunarodne zajednice u izgradnje mira u BiH i izgradnje države BiH i donio je jedan geopolitički okvir da se BiH u miru provodi projekat integracije UE i NATO. I to je ono što će BiH dovesti u veliku luku mira, prosperiteta i napretka zajedno sa svim europskim zemljama", ističe Pejanović.

Dodao je da na mlađim generacijama ostaje svijet. Njegova generacija je, tvrdi Pejanović, učinila sve što je mogla, pa i više od toga, ali na mladima je da, prije svega, usvoje historijska znanja i činjenice.

"Kad je šta nastalo, kako je nastalo, kako je moglo biti ili ne biti i koji su glavni sudionici tog historijskog kretanja. Tada je bilo vrlo teško reći šta će biti, bio je rat, ali sačuvali smo državu i borili se, izborili se. Dakle, treba se boriti za napredak, za znanje, za europsku Bosnu i Hercegovinu. Ono što fali kod mladi ljudi jeste izaći na izbore i glasati uvijek za najproduktivniju, najuspješnju elitu za donošenje i provođenje zakona koji nas dovode do Brisela i uključuju u Europsku uniju. Mi smo zemlja koja ima bogatstva, brojna bogatstva prirodna, ima bogatstva u ljudima, u vitalnosti ljudi. Mi smo dio tog prostora i tako treba da gledamo na svoju budućnost. Budućnost je ono što osvojimo", istaknuo je Pejanović.

Na kraju razgovora je objasnio zbog čega je Bosna i Hercegovina sa svim svojim posebnostima privlačna svijetu.

"Pa to je jedno multietničko društvo, to je jedna historijska zemlja koja je razvijala vijekovima multikulturalnost i zajednički život i multietnički život naroda koji su u njoj živjeli i razvijali odnose tolerancije i komšiluka kako nigdje u svijetu nema. I mi to moramo čuvati. To ljudi znaju cijeniti u cijelom svijetu, i u europskim strukturama, i imajmo to u vidu - da je svetinja imati slobodu, imati ravnopravnost i imati državu koja štiti tu ravnopravnost", zaključio je Pejanović na kraju razgovora za portal Radiosarajevo.ba