Miro Lazović otvoreno: Prijetili su mi smrću zbog referenduma, ali Bosna i Hercegovina je odbranjena
Povodom 1. marta - Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, razgovor s Mirom Lazovićem, jednim od ključnih aktera historijskih odluka iz 1992. godine, ima posebnu težinu.
Kao tadašnji predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine i svjedok trenutaka u kojima se odlučivalo o opstanku države, Miro Lazović je za portal Radiosarajevo.ba govorio je bez zadrške, s vremenskim odmakom, ali i s osjećajem odgovornosti prema istini.
Lazović se vratio na 1992. godinu i referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, odluci koja je, u sjeni raspada Jugoslavije, prijetnji podjele i otvorene agresije, postavila temelje međunarodno priznate Bosne i Hercegovine. Govorio je o tadašnjim pritiscima, prijetnjama i iluzijama o "spontanom ratu", ali i o zabludama koje se i danas pokušavaju nametnuti kroz reviziju historije.
Miro Lazović otvoreno: Prijetili su mi smrću zbog referenduma, ali Bosna i Hercegovina je odbranjena
On svjedoči o državi koja je rođena voljom građana, o Sarajevu koje je branilo multietnički karakter Bosne i Hercegovine, o referendumu čija se legitimnost ne može izbrisati iako je bilo pokušaja, ali i o današnjoj BiH koja još nije u potpunosti ostvarila ideale za koje su se njeni građani izjasnili 1. marta 1992. godine.
Uoči Dana nezavisnosti, Lazovićeve riječi nisu samo sjećanje, one su i poziv mladim generacijama da razumiju šta je odbranjeno, šta je izgubljeno i šta tek treba izgraditi.
"To je bilo vrijeme raspada bivše Jugoslavije, kada se vrtlogu tog raspada Bosna i Hercegovina se našla u središtu i, nažalost, platila je najveću cijenu. Mi smo u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine tragali za nekim rješenjima koja će održati onu Jugoslaviju, međutim veliko-srpski projekat i dogovor Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića bio je na sceni i on se provodio. Što je prijetilo Bosni i Hercegovini na način ili da će biti podijeljena ili da će nestati. U tom kontekstu, u januaru 1992. godine smo se opredijelili da glasamo za referendum na kojem će građani svojim izlaskom potvrditi da li žele nezavisnu suverenu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih naroda i svih njenih građana", kazao je Lazović za portal Radiosarajevo.ba i dodao:
"1. marta građani su masovnim izlaskom na referendum potvrdili da upravo žele takvu Bosnu i Hercegovinu."
Smatra da je tada bilo najmudrije i najpametnije da se građani Bosne i Hercegovine opredijele kakvu Bosnu i Hercegovinu žele.
Miro Lazović: Aleksandre Vučiću, javi se. Reci nešto.
"S obzirom da je bila upućena prijetnja i nestanku Bosne i Hercegovine i Bošnjaka kao naroda od strane Radovana Karadžića. A, s druge strane, već je raspad Jugoslavije bio uveliko, ratom u Hrvatskoj, izlaskom Slovenije iz Jugoslavije. I u tom kontekstu sasvim je logično bilo da su poslanici Skupštine Republike Bosne i Hercegovine tragali za onim rješenjima koji će očuvati Bosnu i Hercegovinu kao državu", istakao je Lazović.
Naglasio je da smo u tome uspjeli. A uvijek postoji ono "ali".
Današnja BiH nije iz referendumskog pitanja
"Ali moram isto tako reći da današnja Bosna i Hercegovina nije država iz referendumskog pitanja. Nije to Bosna i Hercegovina svih njenih građana, nije to država punih ljudskih prava i sloboda na cijelom prostoru i to je nešto što zabrinjava. Isto tako, očekujem da će i ove mlade generacije, koje ovih dana izlaskom na ulice u Sarajevu pokazuju da znaju braniti te vrijednosti, da će oni uspjeti u ovom narodnom periodu ne samo braniti je političkim sredstvima, nego i izgraditi Bosnu i Hercegovinu kakvu su građani 1992. godine na referendumu izglasali", poručio je Lazović.
Pitali smo ga i za komentar na česta ponavljanja kako referendum nije bio legitiman.
"Ma to su gluposti. Kako nije bio legitiman? Skupština Republike Bosne i Hercegovine je kao najveći zakonodavno pravni organ u Republici Bosni i Hercegovine donijela takvu odluku. To što je bio bojkot najavljen od Srpske demokratske stranke i blokade koje su pravljene na biralištima ipak nisu onemogućile najveći broj građana Bosne i Hercegovine da izađu na referendum. Ja sam siguran da u jednoj dobroj i ozbiljnoj analizi bi se pokazalo da je na referendum 1992. godine, osim građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, izašao veliki procenat, između 10 i 15 posto građana srpske nacionalnosti.
Ako je za referendum glasalo 66 posto građana Republike Bosne i Hercegovine, onda je potpuno jasno da je taj referendum legitiman, a mogu ga negirati samo oni koji su i tada 1992. godine negirali Republiku Bosnu i Hercegovinu i koji danas negiraju i neće da priznaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu", naglasio je Lazović.
Rekao je i kako ni jedan rat ne može biti spontan, pa tako ni onaj koji se desio 90-tih godina u BiH.
"Rat se planira, strategije ratne su uveliko već bile na sceni, mi to nismo mogli do kraja spoznati, mi u Skupštini Republike BH, a pogotovo građani Bosne i Hercegovine, kao i građani Sarajeva. Sarajevo je bilo najmultietnički grad na prostorima bivše Jugoslavije i niko nije razuman očekivao da može doći do rata i ratnog razaranja tih razmjera.
Ali iza scene postojali su planovi podjele Bosne i Hercegovine, ratna mašinerija je već uveliko bila raspoređena na brdima oko Sarajeva. I to je nešto što je dogovorena politička, vojna igra koja je režirana u Beogradu. Tako da Bosanci i Hercegovici kao građani koji su u najvećem broju prihvatili Jugoslaviju kao zajedničku državu, bili su na neki način iznenađeni količinom agresije koja je nastupila na Bosnu i Hercegovinu", kazao je Lazović za portal Radiosarajevo.ba.
Prisjetio se da su zločini koji su napravljeni na granicama Bosne i Hercegovine i Srbije, konkretno Bijeljine, kasnije su se prenosili u druga mjesta dok nije došlo do blokade Sarajeva.
Sarajevo je pretvoreno u konclogor
"I pretvaranja Sarajeva u jedan konclogor koji je trajao 1.625 dana. Dakle, građani su veoma brzo shvatili da je agresija planirana. Hrabri i mladi ljudi, Bosanci i Hercegovici, su ustali u odbranu svoje države i odbranili su državu bez obzira na sve ratne strahote, posljedice, zločine koji su napravljeni prema Bosancima i Hercegovcima. Pogotovo prema bošnjačkom narodu. Ova država je ipak odbranjena. Nije najbolja i nije onakva kakvu su je građani BiH željeli, ali prestoji period političke borbe da se izgradi stabilna i funkcionalna Bosna i Hercegovina", poručio je naš sagovornik.
I danas se svako malo "povlači" teza kako su Srbi u Sarajevu bili sistemski ugroženi, protjerivani. Istina je da je nekima prijećeno, a među tim nekima je upravo i Miro Lazović. Ali mu nisu prijetili oni koji su željeli svjedoči uspjehu ove države, nego oni drugi, koji su radili pa i danas rade sve na njenom urušavanju.
Lazović: "Ideja Velike Srbije donijela je srpskom narodu tegobu i hipoteku koja će ga dugo pratiti"
"Ta velikosrpska politika koju je provodio SDS nastojala je homogenizirati srpski narod u najvećem broju na teritorijama koje bi oni kontrolisali. Sarajevo je bilo najmultietnički grad, 157.000 Srba je živjelo u Sarajevu prije rata. Tako da je za politiku SDS-a u početku Sarajevu bilo centar koji treba osvojiti. To se pokušalo početkom rata, 2. maja na Skenderiji je bila velika borba da se odbrani Presjedništvo Republike BiH i njene institucije.
I zbog toga su i niški specijalci, i pripadnici JNA, i pripadnici 'Karadžićeve vojske' morali odstupiti i otići na brdo, dakle su i od tri i po godine granatirali, snajperisali po građanima Sarajeva. Veliki broj Srba u Sarajevu je stradao upravo od granata i snajpera koji su ispaljeni od tzv. Vojske RS.
Dakle, Srbi u Sarajevu nisu bili ugroženi na način kao što se to pokušava predstaviti. Pojedinačnih stradanja, porodičnih stradanja je bilo, to se mora otvoreno priznati. Zločine koje su učinjeni na Kazanima također se to mora priznati i ne treba bježati od istine. Ali sistemskog ugrožavanja od institucija država BiH, pripadnika srpskog naroda, apsolutno nije bilo. To mogu posvjedočiti kao živi akter tih događanja", istakao je Lazović.
Prisjetio se i pritiska kojeg je nazvao strahovitim, a koji je učinjen od politike SDS-a, Momčila Krajišnika i vodstva SDS-a.
"A to je bilo da Srbi napuste Sarajevo. I to je bila jedna režija koja je kontinuirano trajala, koja je trovala atmosferu, prijetila na neki način da će svi Srbi nakon završetka rata biti ugroženi, da će biti protjerani, maltretirani, i u atmosferi straha, što je jedna psihološka osobina za svakog čovjeka, donosile su se neracionalne odluke koje su rezultirale odlaskom velikog broja Srba iz Sarajeva.
I to je istina, sve drugo je manipulacija i pokušanje revizije tih historijskih događanja", naglasio je Lazović.
On nije popustio pod prijetnjama.
"Ja sam se još 1992. godine opredijelio, znao sam gdje je moje mjesto. I iz okupirane Vogošće gdje sam tada živio... Ostavljajući čak i porodicu jedno vrijeme, ne znajući kako će oni proći, moji roditelji su sve vrijeme bili u Vogošći. Ja sam bio ovdje, u Sarajevu, došao tu i branio političkim sredstvima Bosnu i Hercegovinu, jer mi je bilo potpuno jasno da je to moja država. Ne samo moja nego svih Bosanaca i Hercegovaca koji je prihvataju i da se vrijedi boriti za nju. Tako da izdržao sam sve te pritiske, prijetnje koji su mi bilo upućene, pogotovo prilikom izglasavanja tog referendumskog pitanja od pripadnika SDS-a. Govorili su mi da ću biti ubijen, i ja i moja porodica, atentat da će biti izvršen prilikom odlaska na Skupštinu gdje se glasalo za referendumsko pitanje. Ali bio sam spreman da se upustim u te rizike bez obzira na sve te prijetnje", ispričao je Lazović za portal Radiosarajevo.ba.
Na naše pitanje kako danas doživljava konstante prijetnje secesijom, blokadama institucija i osporavanjem države, te da li ga to podsjeća na 90-te, Lazović je odgovorio:
Dodik je mislio kao i ja, pa okrenuo ploču
"Mene, kao svjedoka tih vremena, ali i kao čovjeka koji se još održava na političkoj sceni, ne iznenađuju te izjave od pripadnika vlasti RS. Pa Milorad Dodik je bio član Parlamenta Skupštine Republike BiH kao pripadnik reformista. Dakle član Reformske stranke Ante Markovića. On je isto razmišljao kao i ja. I mnogi drugi koji se sada busaju u prsa da su veliki Srbi, oni su bili veliki Bosanci i Hercegovci.
Milorad Dodik je bio jedan od tih i promjenio je svoju politiku kada je shvatio da na talasima nacionalizma i buđenju nekih arhaičnih velikosrpskih ideja može ostati na vlasti i bogatiti se, onda je okrenuo ploču. Ali u svakom slučaju, Bosna i Hercegovina ne može biti ugrožena niti se može dovesti u pitanje njena budućnost, bez obzira koliko te izjave i danas bile prisutne na način da će ona nestati, da je to nepoželjena država za građane srpske nacionalnosti."
Posebno je istakao da sve prethodno izrečeno su izjave Milorada Dodika koji govori u svoje ime.
"Siguran sam da veliki broj građana Republike Srpske shvata da bez Bosne i Hercegovine ne mogu ni oni biti mirni, da ne mogu graditi svoj prosperitet u nekakoj RS koja će, kako Milorad Dodik kaže, biti samostalna država. To su iluzije, to su opscene koje on baca građanima RS, a potpuno je svjestan da je to nemoguća misija.
Odlaskom tih politika sa političke scene, Milorada Dodika, HDZ-a i etničkih politika uopšte, promijenit će se ukupna i politička i psihološka atmosfera kod građana Bosne i Hercegovine na način da će shvatiti da se moraju pružati ruke jednim drugima, da se moraju spajati pokidane etničke veze koje su još duboke i da se ti ratni rovovi, etnički rovovi moraju zatrpavati, da se moraju praviti motsovi preko tih rovova ukoliko želimo zaista sebi i svojoj djeci i svojim unucima neku mirniju, svjetliju, sigurniju budućnost u Bosni i Hercegovini", odlučno tvrdi Lazović za portal Radiosarajevo.ba.
Miro Lazović održao emotivan govor na komemoraciji: Najradije bih ćutao i sa tugom evocirao uspomene
Naglasio je da kada kaže "u Bosni i Hercegovini" onda misli i na region.
"Jedan od gorućih problema koji nas još pritišće je politika koja dolazi iz Srbije, koja je prema mom mišljenju, nastavak Miloševićeve politike, sada samo kroz aktivnosti Aleksandra Vučića. I dok se ta politika ne promijeni u Srbiji, dok ne dođu naprednije europske snage, zdravije političke snage, neće biti mira ni stabilnosti u regionu pa ni u Bosni i Hercegovini. A vjerujem da će se to desiti. Niko nije vječan, pa tako ni Aleksandar Vučić, ni ovi naši etnički lideri, pa ni Milorad Dodik koji je već na silaznoj liniji.
Ali prizivam ovu mladost koja je sa sarajevskih ulica pokazala kakvu Bosnu i Hercegovinu žele da se ta energija i ta iskra koju su upalili u Sarajevu proširi na cijeli prosor Bosne i Hercegovine i da se izrode neke mlade i neke političke strukture snage koje će znati napraviti Bosnu i Hercegovinu onakvu kakva je bila, dakle ravnopravnih naroda i svih njenih građana", poručio je Lazović.
Na kraju razgovora za portal Radiosarajevo.ba, Lazović je podsjetio na značaj 1. marta - Dana nezavisnosti BiH.
1. mart je rođendan Bosne i Hercegovine
"Dan nezavisnosti svake države je jedan od ključnih datuma te države i sigurno da je 1. mart rođendan Bosne i Hercegovine - nezavisne i suverene Bosne i Hercegovine.
Jer da nije bilo 1. marta Bosni i Hercegovina, ona ne bi bila međunarodno priznata. Također, da nije bilo 1. marta, 22. maja 1992. godine Bosna i Hercegovina ne bi bila primljena u Ujedinjene nacije. Dakle, 1. mart - Dan zavisnosti Bosni i Hercegovine je grunt ove države koju živimo i sigurno da i mladi ljudi koji površno poznavaju sve te historijske procese koji su pratili nezavisnost Bosne i Hercegovine moraju biti ponosni na taj datum. Jer bez tog datuma i referenduma koji je bio 1. marta 1992. godine danas ne bi bilo Bosne i Hercegovine. Ona bi ili nestala ili bi bila podijeljena u ratnom vihoru.
Međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine je rezultat opredeljenja građana koji su oni 1. marta iskazali da žele graditi Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih naroda i svih njenih građana", istakao je Lazović.
Razgovor za portal Radiosarajevo.ba je zaključio riječima:
"Mlade generacije moraju prihvati taj datum, ali da bi ga prihvatili mora se mijenjati i obrazovni sistem. Danas mi živimo u državi koja je duboko podijeljena. Obrazovni sistem je na neki način problem koji sa različitih strana posmatra historijske procese koji su se desili, ne samo u BiH, nego na prostoru Jugoslavije i pokušavaju se praviti neki revizionistički pristupi iskrivljavanja stvarnih historijskih činjenica koje su doveli do rata.
Tako da Bosna i Hercegovina će još dobar period se mrcvariti u ovom tranzicijonom procesu dokazivanja istine, ali, ponavljam, kad siđu sa političke scene ove etničke politike koje su na neki način i bile dobrim dijelom uzrokom rata, tada će se moći stvoriti prostor za jednu zreliju, pozitivniju, političku, obrazovnu i svako drugu atmosferu."
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
