Kusturica: 'Apel Vladi FBiH da predloženim Zakonom o šumama FBiH ne otvara put za pustošenje šuma'

Bosna i Hercegovina spada u red najšumovitijih država u regiji i cijeloj Europi, s obzirom na  činjenicu da šume i šumska zemljišta obuhvaćaju oko 63 posto teritorije naše države.

To nas, kao Bosance i Hercegovce, obavezuje da se prema ovom uvjetno obnovljivom resursu koji nam, pored privredne, nudi i niz općekorisnih funkcija značajnih za ljude, odnosimo s posebnom pažnjom, vodeći računa o optimalnom zadovoljenju potreba sadašnjih i budućih generacija.

Borba za spas bh. rijeka pokazala je i pokazuje snagu i moć ujedinjenih građanki i građana. A tu je veliki doprinos dala aktivistica Lejla Kusturica, direktorica Fondacije Atelje za društvene promjene - ACT. 

Zaista, bez voda i šuma nema života i, svjesni ove činjenice, već decenijama vodimo borbe za zaštitu naših zajedničkih dobara... 

Radiosarajevo.ba: Posebno bismo se osvrnuli na činjenicu da u entitetu FBiH već 14 godina ne postoji Zakon o šumama FBiH, dok Hercegovačko-neretvanski kanton nije donio niti kantonalni propis za oblast šumarstva, što ostavlja posljedice po naše šume i šumska zemljišta. Kako to komentarišete i da li posljednja odluka resornog entitetskog ministarstva o pokretanju nove javne rasprave znači da bi ovo zakonsko rješenje konačno moglo ugledati svjetlo dana?

Kusturica: Nepostojanje temeljnog propisa za oblast šumarstva na nivou entiteta FBiH, uz činjenicu da nemamo ni okvirni Zakon o šumama Bosne i Hercegovine, najveća je kočnica unaprjeđenja stanja u šumarskom sektoru.

Kako je Prijedlog Zakona o šumama FBiH proveo čak šest godina u parlamentarnoj proceduri (2017-2023), uz pet urgencija prethodnog saziva Vlade FBiH prema rukovodstvima oba doma Parlamenta FBiH da se isti razmatra, koje nisu naišle na razumijevanje, posljednju odluku Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva o upućivanju nešto modifikovanog teksta Zakona o šumama FBiH u Javnu raspravu možemo posmatrati kao mali korak naprijed u cijelom procesu. Međutim, brine nas član 63.

Stiče se dojam da je pritisak većine aktera šumarskog sektora, akademske zajednice, preduzeća šumarstva, strukovnih udruženja, inspekcijskih organa i aktivističke zajednice, jači već ikada i pojedine informacije iz “unutrašnjosti'' sugerišu da bismo konačno mogli svjedočiti konačnom usvajanju ovog značajnog zakonskog propisa.

Međutim, svjesni smo da se radi o dugotrajnom i složenom procesu, koji podrazumijeva niz usaglašavanja i dogovora među različitim akterima, pa nije realno očekivati da ćemo Zakon o šumama FBiH dobiti u roku od par sedmica, iako treba imati na umu da su šume u entitetu FBiH ugrožene i više ne mogu čekati, što ukazuje na nužnost hitnog usvajanja ovog propisa.

Da zaključim, stvari su se konačno pomakle s mrtve tačke i mi smo optimistični i uvjereni da je ovo godina u kojoj će konačno dobiti sveobuhvatni, usaglašeni i moderni Zakon o šumama FBiH. To je imperativ!

Radiosarajevo.ba: Brojni su komentari na novu verziju teksta Zakona o šumama FBiH. Dok pojedini akteri sugerišu da se radi o površno i traljavo pripremljenom zakonskom rješenju, drugi su mišljenja da Zakon, uz par sitnih korekcija pojedinih članova, može poslužiti kao dobar osnov za održivo gospodarenje šumama na području entiteta FBiH. Kakav je vaš generalni stav? Primijetili smo da ste posebno problematizovali pitanje korištenja šumskog zemljišta za druge namjene u članu 63. O čemu se tu radi?

Kusturica: Bitno je naglasiti da je šumarski sektor specifičan, s nizom oprečnih interesa koji se isprepliću pa je priprema, usaglašavanje i konačno usvajanje zakona o šumama na bilo kojem nivou izuzetno zahtjevan proces. U to smo se mi iz Fondacije Atelje za društvene promjene - ACT uvjerili tokom posljednjih godinu dana otkako se intenzivnije bavimo ovom problematikom.

Kada je u pitanju predloženi tekst Zakona o šumama FBiH, mišljenja smo da isti može poslužiti kao dobar osnov za konačno uređivanje pitanja održivog gospodarenja šumama na području entiteta FBiH, ali uz određene izmjene koje obavezno moraju biti uvršteneu tekst koji će biti upućen u parlamentarnu proceduru. Da ne bismo ulazili u detalje, naglašavamo da ćemo podržati sve zdravorazumske komentare i prijedloge izmjena teksta Zakona koji će stići iz akademske zajednice i strukovnih udruženja i šumarske privrede, jer vjerujemo da su navedeni akteri najpozvanijim da daju doprinos kreiranju odgovarajućeg zakonskog rješenja.

Što se tiče pitanja korištenja šumskog zemljišta za druge namjene, kategorični smo da formulacija člana 63. teksta novog Zakona o šumama FBiH, u postojećoj formi, ni pod koju cijenu ne smije dobiti zeleno svjetlo - jer šuma nije rudnik! Bit ću potpuno direktna i reći da, koncipiranjem predmetnog člana na način da "šumsko zemljište može, osim za gospodarenje šumama, privremeno koristiti za druge planirane namjene, i to u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina i drugih prirodnih bogatstava, u periodu trajanja koncesionog ugovora”, entitetska Vlada direktno omogućuje različitim kontroverznim investitorima da, za potrebe npr. otvaranja rudnika ili izgradnju solarnih elektrana, iskrče desetine, stotine i hiljade hektara naših najvrjednijih šuma. To je nedopustivo, kako s naučnog i stručnog, tako i pravnog aspekta, s obzirom na to da su šume i šumska zemljišta u isključivom vlasništvu Bosne i Hercegovine pa entiteti nemaju ustavnu nadležnost da ista daju na korištenje, odnosno u na milost ili nemilost pojedinih investitora. Slično se dešava i u drugom entitetu, Republici Srpskoj, gdje vlasti državne šume i šumska zemljišta za bagatelu daju u ruke privatnicima. Ovakve odluke moraju biti u mogućnosti  donositi samo državni organi, uz neizostavnu saglasnost Pravobraništva Bosne i Hercegovine.

Stoga još jednom apelujemo na resorno entitetsko ministarstvo i Vladu FBiH da ovako uređeno pitanje korištenja šumskog zemljišta za druge namjene izbace iz Zakona o šumama FBiH!

Radiosarajevo.ba: Nerijetko imamo priliku čitati da je Bosna i Hercegovina izuzetno bogata šumama. Je li je to istina ili mit? Raspolažemo li još uvijek velikim šumskim prostranstvima ili smo uništili naše zeleno blago?

Kusturica: Kada govorimo o sektoru šumarstva u Bosni i Hercegovini, prva asocijacija vjerovatno su dugački kamioni s prikolicama natovareni trupcima. U sjeni ovoga ostaju i mnoge pozitivne činjenice koje se vežu uz naše šume.

S oko 63 posto površine prekrivene šumama i šumskim zemljištem, Bosna i Hercegovina zauzima lidersku poziciju u našem regionu  i spada u  red najšumovitijih država na evropskom kontinentu. Još jedna prednost domaćeg načina brige o šumama ogleda se u činjenici da je naša država većinom očuvala prirodni sastav šuma, za razliku od brojnih evropskih država koje su 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća forsirale podizanje monokultura, trajno uništivši kvalitet šuma na tim područjima. Taj pristup u brojnim evropskim državama doveo je do stvaranja jednodobnih ili tkz. istih šuma, koje se odlikuje “monotonošću” u pogleda vrsta drveća i njihove starosti, što ih čini neotpornijim na napade različitih štetnih insekata i patogena. Naše mješovite šume, primarno mješovite šume bukve i jele sa smrčom, koje su srce bosanskohercegovačkog šumarstva, nasuprot tome, predstavljaju stabilne i otporne šumske zajednice.

Ako se fokusiramo isključivo na brojeve, možemo iznijeti zaključak da kod nas dolazi do povećanja površine pod šumama. Podaci Druge državne inventure šuma na velikim površinama (2006-2009), iako još uvijek nisu zvanično objavljeni, ukazuju da više od tri miliona hektara površine naše države obuhvataju šuma i šumska zemljišta (3.231.500 ha). To je značajno povećanje u odnosu na inventuru šuma provedenu 60-ih godina prošlog vijeka, kada je evidentirana ukupna površina pod šumom i šumskim zemljištem od 2.734.000 ha. Poređenja radi, radi se o povećanju površine pod šumama i šumskim zemljištem gotovo ekvivalentnoj površini četiri Kantona Sarajevo.

Do velikog povećanja šumske površine došlo je primarno usljed zarastanja imanja u ruralnim predjelima, koja su sve češće napuštena. Dodatno, važno je napomenuti kako ogromne površine šuma čine tzv. izdanačke, manje kvalitetne šume - čak 1.252.200 ha (od ukupne površine 3.231.500 ha), što znači da je Bosna i Hercegovina, uslovno rečeno, značajnim dijelom bogata siromašnim šumama. Jedan od osnovnih zadataka, koji se postavlja pred vlasti na državnom i entitetskim nivoima i preduzeća kojima je povjereno gospodarenje šumskim resursima, trebao bi biti usmjeren u pravcu prevođenja spomenutih izdanačkih šuma u više uzgojne oblike, odnosno šume koje će imati kvalitetniju strukturu i veću vrijednost kako u smislu privrednih, tako i njihovih opštekorisnih funkcija.

Radiosarajevo.ba: Kao i druge sektore, šumarstvo u našoj državi prati veliki broj problema. Koje biste označili kao ključne?

Kusturica: S popriličnom sigurnošću možemo tvrditi da je šumarstvo jedan od najneuređenijih i najkorupiranijih sektora u cjelokupnoj bosanskohercegovačkoj privredi. Drvo je značajan resurs i u lancu različitih koruptivnih aktivnosti od sječe, transporta i prodaje drvne mase uključen je veliki broj aktera kojima ovakvo neuređeno stanje pogoduje.

Uzimajući ovo u obzir, porazna je činjenica da vlasti na svim nivoima, svjesno ili nesvjesno, amnestiraju ovakva djelovanja. Jer, kako drugačije protumačiti paradoksalnu situaciju prema kojoj Zakon o šumama FBiH ne postoji još od 27. novembra 2009. godine?! Tada je stavljen van snage presudom Ustavnog suda FBiH, dok novo zakonsko rješenje do današnjeg dana nije usvojeno. Kantoni su u međuvremenu usvojili vlastite zakonske propise za ovu oblast, osim Hercegovačko-neretvanskog kantona, u kojem ne postoji niti kantonalni zakon o šumama i gdje je stanje posebno haotično.

Osim što nemamo krovni Zakon o šumama Bosne i Hercegovine, nepostojanje temeljnog propisa za oblast šumarstva na području pola države dovodi do nemogućnosti kreiranja konzistentne šumarske politike, odnosno katastrofalnih posljedica po stanje šuma i šumskih zemljišta.

Svi konkretni i izraženi problemi koji prate šumarski sektor u Bosni i Hercegovini poput velikog obima ilegalnih sječa, razornih šumskih požara koji iz godine u godinu gutaju ogromne površine naših šuma, neodgovornog postupanja dijela javnih šumarskih preduzeća itd. direktna su posljedica neuređenog zakonodavnog okvira za sektor šumarstva.

Radiosarajevo: Pozitivno je što se građanke i građani, neformalne grupe i udruženja građana sve aktivnije uključuju u ovu problematiku. Osnivanje Saveza za šume Bosne i Hercegovine može biti značajan korak u zajedničkom i složenom procesu unaprjeđenja stanja u našem šumarskom sektoru. Kako to izgleda iz vaše perspektive, kao jednog od osnivača Saveza?

Kusturica: Svjesni da su naše rijeke i šume ekosistemi između kojih postoji neraskidiva veza, Fondacija Atelje za društvene promjene - ACT već dvije godine bavi se i problematikom pitanja unapređenja stanja u sektoru šumarstva u cijeloj Bosni i Hercegovini. U intenzivnije šumarske aktivnosti krenuli smo tokom prošle godine i svakodnevne poruke podrške našim aktivnostima koje stižu od običnih građanki i građanka, članova akademske zajednice, strukovnih udruženja i ljudi iz šumarske prakse daju nam snažan vjetar u leđa. Mišljenja smo da je naše društvo svakim danom sve više svjesno značaja i vrijednosti šuma, odnosno nužnosti da se ovim zelenim blagom gospodari održivo, posebno vodeći računa o spomenutim opštekorisnijim funkcijama šuma čiji je značaj na globalnom nivou sve veći.

Svjesni smo da moramo djelovati zajednički i sinergijski kako bi domaći sektor šumarstva, kojeg prate različiti problemi i kontroverze, snažno krenuo naprijed. Ovdje mislim na zajedničko djelovanje svih - običnih građana i građanki, preduzeća šumarstva, akademske zajednice, resornih ministarstava na različitim nivoima, medija i aktivističke zajednice. Vodeći se spomenutim principom u aprilu 2023. godine nastao je Savez za šume Bosne i Hercegovine koji već okuplja oko petnaest udruženja i neformalnih grupa građana udruženih u zajedničkom cilju - saradnja sa svim akterima u nastojanju da unaprijedimo šumarski sektor.

Savez za šume Bosne i Hercegovine glas je običnih građana i građanki, ali i relevantni partner svih koji djeluju u šumarskom sektoru.  Čvrsto vjerujemo da mnoge procese možemo pokrenuti s mrtve tačke, te uz sve prednosti bosanskohercegovačkih šuma o kojima sam govorila na početku ovog razgovora, kreirati takav odnos prema šumama i šumskom zemljištu koji će biti primjer i mnogo razvijenim evropskim državama. Imamo sve neophodne preduslove i potrebno je samo malo volje, uz eliminisanje sitnih tajkunskih i profiterskih interesa koji su velika kočnica bilo kakvih iskoraka u šumarstvu.

Radiosarajevo.ba: Fondacija Atelje za društvene promjene - ACT bavi se i drugim pitanjima u borbi za očuvanje životne sredine, odnosno borbi za postizanje ekološke i društvene pravde, kako to volite reći. Koje još značajne aktivnosti provodite ili planirate u predstojećem periodu?

Kusturica: Tačno, naša Fondacija istinski vjeruje u snagu zajedničke borbe te da odgovorno i hrabro s ljudima u ovom regionu možemo izgraditi pravednija društva koja će osigurati održivost života za prirodu i ljude. U skladu s ovim vrijednostima i djelujemo, pa tako pored borbe za zaštitu i očuvanje naših šuma još uvijek vodimo borbu za spas i očuvanje naših rijeka koje su pored velike pobjede riječnog pokreta zabranom izgradnje malih hidroelektrana u FBiH, još uvijek pod napadom kako domaćih tako i stranih investitora.

U Republici Srpskoj se još uvijek nesmetano izdaju dozvole i investitori istraju u svojim namjerama da grade brane bez obzira na protivljenja lokalnog stanoviništva. Sliv Neretve je napadnut sa svih strana, projektom Gornji horizonti kojim se iz neretvanskog sliva voda krade i preusmjerava u sliv Trebišnjice što će dovesti ne samo do toga da vodostaji rijeka Bune, Bunice i Bregave budu minimalni već posljedično i same Neretve. Sve ovo prijeti da  ostavi nesagledive negativne posljedice na živi svijet ovog sliva kao i na živote ljudi koji žive na ovom području. U ovoj borbi ne djelujemo sami, već na temelju solidarnosti i zajedništva borbe za spas naših prirodnih bogatstava vodimo sa našim saveznicma iz Koalicije za rijeke BiH i regionalnog Saveza Odbranimo r(ij)eke Balkana.

Ono što smatram važnim spomenuti je i činjenica da naš region a BiH, posebno postaje glavna lokacija za takozvano zeleno rudarenje, koje je sve samo nije zeleno. Ono je prljavo, nepravedno i pohlepno, i predstavlja sve veću prijetnju da budućnost opstanka naših ljudi na ovim prostorima.

Naime, naglo se povećava broj stranih investitora koji izražavaju interes da vrše geološka istraživanja a kasnije i eksploatišu rude u našoj zemlji, a sve kroz predstavljanje lažne ideje o tome da će te njihove aktivnosti donijeti u naše zajednice razvoj i prosperitet. Zapravo ono što smo jedino sigurni da donose, jeste uništavanje naše prirode, zagađenje tla, vode i zraka, krčenje šuma i eksploatisanje mineralnih sirovina po sramno niskim cijenama.

Ne pristajemo da naš region postane rudarska kolonija, stranih rudarskih kompanija koje koriste odsustvo vladavine prava da u našoj državi sklapaju ugovore koji su samo povoljni za njih a nas vode u propast. Zbog svih ovih aktivnosti, sve više aktivista i aktivistkinja su suočeni sa pritiscima, prijetnja, napadima pa i tzv. SLAPP tužbama, gdje moćnici aktiviste tuže za navodnu klevetu a sve s ciljem da bi ih ušutkali i uplašili. Upravo zbog toga, naša je Fondacija opredjeljenje da aktivistima osigura podršku i pomoć, kako pravnu, tako i psihološku, te podršku kroz kampanje kroz koje ukazujemo javnosti na sve potencijalne posljedice ovih tužbi. Sigurnost, te fizičko i mentalno zdravlje svih ljudi u borbi izuzetno su važan aspekt borbe, jer bez ljudi nema ni borbe. U najkraćem borimo se za šume, rijeke i za naše ljude!