"Kosovski zavet" nad Bosnom

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Vi iz Republike Srpske stvorene na vernosti kosovskom zavetu najbolje znate šta znači taj zavet, šta je krst i Vaskrsenje kojeg nema izvan vere naše, crkve i Hrista, rekao je patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije uvečer 1. marta (slučajno ili ne na Dan nezavisnosti BiH) na svečanosti povodom uručenja „Ordena Republike Srpske na lenti“ koje mu je dodijelio sam predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik.

O "kosovskom zavetu", "vernosti Lazarevoj žrtvi", Kosovu i "produženoj slavi Republike Srpske" poglavar SPC će govorit će i u nastavku besjede na svečanosti u Beogradu. I mada će mu radikali u Srbiji kasnije zamjerati što je o "kosovskom zavetu" govorio iz Doma vojske i Beograda, a ne Pećke patrijaršije, pa i optuživati da drži stranu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića "u izdaji Kosova", ponovno uvođenje kosovskog mita u jedan "politički govor" ("Danas") vjerskog velikodostojnika je problematična činjenica na prostorima Zapadnog Balkana i Bosne i Hercegovine kao žrtve agresije, države danas pritisnute političkom krizom i novim nasrtajima.

"U bitkama i pred bitkama"

Ova činjenica dobiva na značaju ukoliko uzmemo u obzir da se jačanje "kosovskog zaveta" ili mita u ideološkom smislu, kako je ocijenio za Radio Slobodna Evropa komunikolog, Mladen Bubonjić, dešava krajem 80-ih prošlog stoljeća. Poznati govor Slobodana Miloševića 1989. godine na Gazimestanu, mjestu na kojem se 600 godina prije odvila Bitka na Kosovu, Bubonjić navodi „kao jednu od referentnih tačaka za identitetsko, nacionalno grupisanje“ srpskog naroda.

"Opet smo u bitkama i pred bitkama, one nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene", govorit će Milošević kojeg je "carstvo nebesko" spasilo od presude za ratne zločine.

Prof. dr. Nijaz Duraković je u „Prevari Bosne“ zapisao da je Gazimestan - ''Dan D" za početak zla na Balkanu!

Pred kraj osamdesetih godina, pisao je Milorad Tomanić u djelu "Srpska pravoslavna crkva u ratu i ratovi u njoj", Kosovo je bilo tema o kojoj se u Srbiji najviše govorilo.

"Ali, nažalost, ne sa istorijske tačke gledišta, već sa one bajkovite, mitske. Način korišćenja priče o kosovskim vitezovima, zarad postizanja određenih ciljeva, neodoljivo je podsećao na upotrebu mita o tevtonskim vitezovima od strane nemačkih nacista. Nemački slavista Rajnhard Laurer o tome je ovako pisao: "Nacionalni mitovi koji nas u doba mira raduju, jer oplođuju umetnost, u konfliktnim vremenima razvijaju opasne potencijale militantnosti, okrutnosti i netrpeljivosti, koji deluju poput masovnog ludila i ljude mogu da pretvore u zveri", pisao je Tomanić.

Ubrzo nakon Gazimestana je "rođen novi srpski svetac". Kako je u svojoj "Povijesti Bosne" ističe britanski novinar i historičar Noel Malcolm, skup na Gazimestanu bio je "simbolična prekretnica u povijesti jugoslavenskih zemalja".

"U Srbiji se više sedmica prije toga osjećalo nacionalno previranje na svakom koraku. Kosti srpskog kneza Lazara, koji je poginuo u Kosovskoj bici, prevožene su po bivšoj Jugoslaviji i bile su mjesto hodočašća. Na Gazimestanu su se zajedno prodavale ikone Isusa Krista, cara Lazara i Slobodana Miloševića", piše Malcolm.

Prema ocjenama stručnjaka, "kosovski mit" ima veoma važno mjesto u srpskoj tradiciji, a za posljedicu je, kako smo vidjeli, imao i neke tragične epizode i u prošlosti tog naroda.

Kako je primijetio ugledni i Malcolm, nijedan element tog mita nije bio tako moćan kao takozvani "kosovski savez". Radi se o vjerovanju da je srpskom knezu Lazaru Hrebljanoviću (1329-1389), koji je, kao vodeći oblasni gospodar zapovijedao srpskom vojskom u Kosovskom boju, "ponuđen izbor između zemaljskog i nebeskog kraljevstva". On je izabrao "kraljevstvo nebesko".

O "osveti Turcima"

"Zbog te odluke, koja se opisuje kao "savez s Bogom", Srbi sebe smatraju nebeskim narodom", zaključuje Malcolm. Prema liturgijskim tekstovima, a ne historijskim izvorima, knez Lazar je uoči pogubljenja od ruke Osmanlija tokom Boja na Kosovu, izjavio "kako je bolje poginuti u borbi, nego živjeti u sramoti".

"Ipak, čak i danas, bez obzira da li to uopće ima nekog smisla ili ne, "kosovski savez" u nekim krugovima ostaje predmetom gotovo religioznog vjerovanja“, primjećuje britanski autor, koji sve to naziva "produktom nacionalističke ideološke historije".

Ideja o "kosovskom savezu" i koncept o "nebeskom carstvu" iskorištena je u okviru nacionalne ideologije i ima veze s teritorijalnim širenjem Srbije, prvenstveno na Kosovo, ali i šire na Balkan.

Stvorili su je, po Malcolmu, utjecajni nacionalistički autori i graditelji nacije Vuk Karadžić i Petar Petrović Njegoš. Oni su tu nacionalnu ideologiju stvorili koristeći upravo elemente narodnog kosovskog predanja.

"Devetnaesto stoljeće je bilo period u kojem je došlo do razvoja nacionalnih identiteta u mnogim dijelovima Evrope. U slučaju Srbije, sama ideja o formiranju nezavisne nacionalne teritorije, nužno podrazumijeva pobunu ili rat protiv osmanskih Turaka. Nacionalni mit zasnovan na simboličnom trenutku turskog osvajanja, istovremeno usredotočuje svu pažnju na neprijatelja i podsjeća Srbe na slavnu prošlost prije Osmanlija", navodi Malcolm.

Priča o Boju na Kosovu postala je, primjećuju ugledni strani autori, neka vrsta talismana srpskog identiteta.

Otud i fama o "osveti Turcima", pa nije slučajno što je zločinac Ratko Mladić prilikom ulaska u Srebrenicu i početka genocida govori o "osveti Turcima".

To "tursko pitanje" je i svojevrsni lajt motiv i spomenutog filma "Boj na Kosovu" koji je snimljen uoči ratova na Balkanu u svrhu nacionalnog homogeniziranja.

Novi "Boj na Kosovu"

U tom kontekstu film ističu i autori poznatog BBC-ovog dokumentarca ''Smrt Jugoslavije''. U jednoj sceni srpski junak Miloš Obilić, koji je u "Boju na Kosovu" ubio sultana Murata, pravoslavcu koji je prihvatio islam, kaže:

"Ja, svojom krvlju ispisujem granicu između mene i tebe".

Nije slučajno da "dvorski reditelj" Predrag Gaga Antonijević, poznat po ismijavanju logoraša iz Prijedora 2021., najavljuje za Vidovdan 2024. novi film Boj na Kosovu (snimat će ga dok ne pobijede, rekao bi onaj šeret sa društvenih mreža).

"Kosovski zavet" ponovo jaše, zaključio bi Tomislav Marković. A to nije dobra vijest za Bosnu i Hercegovinu.