Kako je dr. Hlubni suprugu Njemicu poslao na kurs kod nene Alagince

U Galeriji "Smoje" u Sarajevu u subotu, 6. oktobra, tačno u podne, bit će održana promocija knjige "Mostarski kuhar, hrana za dušu i tijelo", čija je autorica ugledna mostarska novinarka Amela Rebac.

Oda hedonizmu

"Mostarski kuhar" je, kaže nam Amela, kćerka legende "Veleža", Sule Rebca, primarno kuhar, ali je i priča o Mostaru gdje se kada je hrana u pitanju strasno ljube Istok, Zapad i Mediteran... Zato je pravo čudo kako i zašto do sada nisu otkrivene čari mostarske kuhinje?

"Mostar je uvijek bio, pa i sada na neki način, multietnički grad, te su se u njemu spletom okolnosti, kako životne, tako i prehrambene navike građana ispreplitale i poprimale utjecaj svih onih koji su došli da žive u Mostaru, od Dubrovnika i Beča, do Budimpešte, Moskve... Sve je to naša hrana. Ta hrana o kojoj pišem je najautentičniji predstavnik Mostara....jer "Mostarski kuhar", između ostalih recepata, predstavlja i posebna jela Bošnjaka/muslimana/, Hrvata /katolika/, Srba/pravoslavnih i Jevreja", govori Rebac za Radiosarajevo.ba.

Ova knjiga zaslužuje pažnju, tim više jer promovira Mostar i njegov način života na specifičan način, kroz hranu i humor...

"Dvije odrednice koje obilježavaju svakog Mostarca. Jela prate i autentične anegdote vezane za kuhanje i kuhara. Na primjer, ona o doktoru Dragi Hlubni, švicarskom doktorantu koji je svoju ženu Njemicu poslao na kurs kuhanja u nene Alagince, koja je važila kao jedna od najboljih mostarskih kuharica. I ono što je važno, koliko i hrana, "Kuhar" je oda je hedonizmu, ali i priznanje komšiluku kao najvećem civilazacijskom dostignuću i najvećoj demokratskoj instituciji Balkana o kojem Evropa i svijet pojma nemaju", objašnjava Rebac.

Naša jela i običaje, dodaje Amela, nisu promijenili ni ratovi, ni vladari koji su protutnjali ovim prostorom.

"Takvi smo mi Mostarci... I poslije svega u mostarskim pravoslavnim porodicama za Uskrs možete pojesti kadaif! Kraljica kolača u Mostaru je baklava, za sve nacije i generacije, i za sve svečane prilike i prigode. Nema grada kao što je Mostar, ni humora kao što je mostarski, umiljat, a ljut, peckav, a blag. Baš kao i naša hrana neuravnotežena, a izbalansirana između Mediterana, Beča i Istanbula, između Zapada, Istoka, Sjevera i Juga, između mora i planina, iskričava, drugačija i posebna, baš kao što su Mostarci - drugačiji od svih građana BiH", zaključuje Rebac.

Poznati bh. novinar i publicista Ahmed Burić, naveo je u recenziji "Mostarskog kuhara" da "ova knjiga nije samo priča o buredžicima, pirjanima, dolmama, juvalacima, pitama ili višnjabu".

"Ovo je homage svim tim divnim ženama koje su pravile sva ta besmrtna jela, svim tim akterima jednog fanstastičnog grada koji je i gastronomskim putem trajno došao do naših srca, da bi tu vječno ostao. Ova će knjiga, nadam se, ostati svjedočanstvo o onome nedodirljivom, a trajno prisutnom u nama, vratiti sjećanja na one koji više nisu s nama, pokazati kako se to živjelo, voljelo, kuhalo i jelo, u tom gradu čija magija u najvećoj mjeri nadrasta njegovu fizičku mjeru", napisao je Burić.

Mostarski profesor dr. Ahmed Džubur istakao je da je "Mostarski kuhar" neponovljiv, originalan...

"Mostarski je i pristup koji Amela Rebac ima u pisanju knjige „Mostarski kuhar – hrana za dušu i tijelo“. Osim što nas na prepoznatljiv način podsjeća na sve ono što imamo u gastronomskom smislu, ona nas vodi kroz Mostar našeg djetinjstva i mladosti na tako plastičan način da se kroz pomen
svakog pojedinačnog, mostarskog jela može neobjašnjivo osjetiti i njegova aroma i prepoznatljiv miris. Zato sam uvjeren da je nenametljiva misija „Mostarskog kuhara – hrane za dušu i tijelo“ da zabilježi i otrgne od zaborava svu gastronomsku ljepotu i posebnosti neponovljivih mostarskih jela", smatra Džubur.

Komšiluk kao domovna

Boris Čeruć, urednik i novinar "Radja Dobre vibracije", primijetio je kako je djelo Amele Rebac mnogo više od knjige.

„Mostarski kuhar – hrana za dušu i tijelo“ mali je vremeplov, gastronomsko i, zašto ne reći, demografsko putovanje u vrijeme kada se živjelo sporije, voljelo više, cijenilo bolje, u vrijeme kad smo svi imali jednako malo, a opet smo imali dovoljno puno. Odvest će vas tako „Mostarski kuhar“ u vrijeme kada su ljudi i njihove kapije i vrata bili širom otvoreni i kada se miris ručka nije uklanjao modernim napama, nego se širio, kako i autorica Amela Rebac više puta sugerira – komšilukom. A komšiluk je bio prva domovina, tvoj svijet u kome si učio i rastao – i s ove distance gledano – uvijek dobro i raznovrsno jeo, pa makar da je bilo nešto namazano na šnitu", zaključio je Boris Čeruć.