Kako i gdje riješiti pitanje državne imovine: Šta su očekivanja, a šta realnost BiH

Pitanje državne imovine već dugo je kamen spoticanja između političkih partija u dva bosanskohercegovačka entiteta, i doveo je čak i do poziva za secesiju koje je uputio Milorad Dodik. 

Organizacija države Bosne i Hercegovine predstavljala je prepreku za napredak u većem broju situacija. Ipak, pitanje državne imovine je jedno od najvećih prepreka gdje našoj zemlji odmaže njena unutrašnja organizacija. 

Već dugi niz godina se pokušava riješiti ovo pitanje, ali pristupi su dijametralno različiti. Većina političara iz Federacije BiH, posebno onih koji sebe nazivaju pro-bosanskim, mišljenja je da se sva imovina mora uknjižiti na državu Bosnu i Hercegovinu. 

Međutim, proces uknjiženja na manji bosanskohercegovački entitet RS već je počeo. Političari iz ovog entiteta su odlučili da je imovina i njeno rješenje crvena linija ispod koje se ne ide.  To je barem slučaj u vladajućoj koaliciji, a najviše u SNSD-u, stranci koju predvodi Milorad Dodik. On je više puta odbacivao odluke Ustavnog suda BiH koje se tiču imovine i knjiženja iste, te čak prijetio secesijom ako državna imovina uopšte dođe na dnevni red institucija BiH. 

Šta kaže zakon? Posljednji zakon vezan za državnu imovinu donio je visoki predstavnik Paddy Ashdown svojom odlukom o suspenziji raspologanja državnom imovinom iz 2005. godine. 

Prema toj odluci, koja je Bonskim ovlastima postala i zakon, sva nepokretna imovina koja je pripala Bosni i Hercegovini nakon Sporazuma o pitanjima sukcesije republika bivše Jugoslavije, potpisanog 2001. godine, se smatra državnom. 

Još svakako treba dodati da u Ustavu Bosne i Hercegovine, to jeste Aneksu 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, još u članu jedan stoji kako je ovako uređena Bosna i Hercegovina pravni nasljednik Republike Bosne i Hercegovine. 

Zbog ovog zakona, te samog Ustava BiH, Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je pet različitih odluka kojima je ili označio kao neustavne, ili suspendovao zakone koje je donosila Narodna skupština RS-a. 

Posljednja je došla u septembru 2022. godine, kada je šest sudija Ustavnog suda odlučilo suspendovati Zakon o nepokretnoj imovini RS-a. Jedini sudija koji se nije složio s odlukom bio je Miodrag Simonović. 

S obzirom na to da je ovo aktuelno pitanje koje još uvijek nema svoj pravni epilog, kontaktirali smo Davora Trlina, profesora ustavnog prava na Burch univerzitetu. 

Pitali smo ga kako on vidi pravnu relevanciju člana jedan Ustava BiH, u smislu ovog problema. 

"Bosni i Hercegovini je na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije pripala određena nepokretna imovina te imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša SR BiH do 31. decembra 1991. godine", navodi naš sagovornik. 

Međutim, on vidi drugi član kao bitniji u ovoj diskusiji. 

"Član jedan govori o kontinuitetu, ali po mom mišljenju tu je važniji član jedan, stav dva Ustava BiH, jer vladavina prava (vladavina zakona u prevodu) ne može postojati ako je entitetsko pravo hijerarhijski više od državnog.

U ovom slučaju je jedna federalna jedinica, entitet, RS, donijela zakon - Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji RS i pod zabranom je raspolaganja.

Ovo je takođe suprotno sa principom normativne hijerarhije iz člana tri, stava tri/b Ustava BiH, a koji je imanentan federacijama, kakva je i Bosna i Hercegovina", navodi profesor Trlin. 

Zanimali su nas i slučajevi prebacivanja državne imovine u drugom bosanskohercegovačkom entitetu. 

"Imovina se godinama u FBiH knjiži i na BiH i na FBiH. Razlika u odnosu na RS je što se nastoji u FBiH što više imovine uknjižiti na državu", dodaje naš sagovornik i još napominje da u Federaciji BiH postoji iskristalisana praksa redovnih sudova što se tiče ovog problema. 

Profesor Trlin je dalje nastavio na temu važnosti rješavanja ovog problema u institucijama Bosne i Hercegovine. 

"Kada govorimo o teoriji, potrebno je zakonski regulisati, u skladu sa ciljevima državne imovine: pravo vlasništva, pravo korištenja i pravo uživanja plodova.

U uvjetima konstantnih poskupljenja životnih namirnica i drugih troškova u dnevnoj rutini, odlaska mladih iz države… postoje i određena krupna politička pitanja koja su neriješena i kontroverzna, ali koja se po mom mišljenju izdižu i na veći rang, sami djelovanjem političkih elita. Takvo je i ovo." 

Naš sagovornik podvlači odluke Ustavnog suda kao razlog zašto se ovo pitanje mora riješiti baš u Parlamentarnoj skupštini BiH, ali i da će entiteti imati veliki utjecaj na to kako će izgledati rješenje. 

"Ne treba zaboraviti da po odlukama Ustavnog suda BiH, prema principu proporcionalnosti, moraju se uzeti u obzir i interesi entiteta koji moraju efikasno vršiti svoju vlast, implementirati svoje nadležnosti. Oni se uzimaju u obzir kod obaveze postupka upisa prava vlasništva u korist države BiH zajedno sa načinom upravljanja i raspolaganja imovinom," dodaje profesor Trlin. 

Još navodi kako će se kriterij dodjeljivanja imovine koja će biti dostupna entitetima biti predmet velike političke borbe. 

Profesor Trlin je još komentarisao i odluku Paddy Ashdowna iz 2005. godine, rekavši kako je to privremena zabrana raspologanja državnom imovinom, te da je BiH jedina post-jugoslovenska republika bez Zakona o državnoj imovini. On, ipak, nije optimista o mogućnostima naše vlasti da ovaj Zakon donese, ali ima pozitivno mišljenje o budućem rješavanju problema. 

"Mislim da su ipak slabe šanse da domaći političari sami donesu ovaj zakon, tako da je izglednije da će ova zabrana ostati na snazi do daljnjeg.

Ohrabrujuće je da se OHR zadnjih godina aktivirao i da su, nakon duže vremena, stupile na snagu izmjene/dopune određenih zakona i Ustava FBiH.

Možda se i ovdje može to desiti, nakon čega bi Parlamentarna skupština BiH morala izvršiti ustavnu verifikaciju takvog zakona, koji bi bio dio odluke visokog predstavnika", nastavlja naš sagovornik. 

Za kraj, podijelio je svoje mišljenje o rješenju ove situacije. 

"Kao neko ko se bavi Ustavnim pravom, vjerujem da će političke elite koje problematiziraju odluku Ustavnog suda BiH, priznati njeno postojanje i efekte koje proizvodi te se ponašati u skladu sa njom, jer je to vrlo važno za kontinuitet obavljanja državne vlasti, princip normativne hijerarhije i princip ustavnosti.

Također, nadam se da će pravo vlasništva u ovom slučaju, koje je prema navedenoj odluci Ustavnog suda, i pozitivna obaveza države da se ono riješi kao vlastita nadležnost, što je prije moguće", poentira profesor Davor Trlin.