Manipunacija - Manipulacija nacionalnim osjećajima je kao kad te zapričavaju dok ti kradu novčanik

Vrijeme predizborne kampanje u BiH ispunjeno je manipulacijama. Krećući se logikom brutalne borbe za glasove, politička praksa ne bira sredstva. Od djece preko vjerskih zajednica i sporta pa do mrtvih - ukoliko može bilo koristiti u borbi za vlast – bit će zasigurno meta zloupotrebe i manipulacije.

Po svojim posljedicama najopasnija je nesumnjivo manipulacija etničkim, nacionalnim osjećanjima, jer vodi narušavanju odnosa u postkonfliktnom društvu poput bosanskohercegovačkog, pa i stabilnosti u državi uopće. Kamo to može da vodi, svjedoči tragično iskustvo devedesetih.

Zbog toga je pojava aktivističkog pokreta, grupe „Manipunacija“ koja raskrinkava manipulacije ovdašnjih političara, pa i manipulacije nacijom, i to u osvit zvanične predizborne kampanje, važan trenutak u našem političkom iskustvu.

Pod vodstvom prof. dr. Adisa Maksića, šef Odsjeka za međunarodne odnose i europske studije Univerziteta Burch, studenti kroz svakodnevne izvještaje i druge objave na društvenim mrežama detektiraju problematične narative i educiraju javnosti.

„Grupa se zove Manipunacija, manipulacija nacijom. Političari već dugo vremena manipuliraju nacionalnim osjećajima ljudi. To je vrlo očito. Ljudi su toga u velikoj mjeri i svjesni. Nekako se u ovom predizbornom periodu kada eskaliraju te nacionalne teme izgubi svijest da je ustvari u pitanju manipulacija. Ono što je motiv formiranja ove grupe, a u pogledu izjava političara jeste da tu ima vrlo malo programa, vrlo malo ideje. Oni govore o nekim velikim etničkim politikama. Nekad spomenu ekonomiju, jako generalno, jako deskriptivno. Ali tu gotovo da nema nikakve ideje“, upozorava profesor Adis Maksić u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Nedostatak ideja

Očigledno je, smatra prof. Maksić, da u javnom diskursu imamo nedostatak ideja.

„Ako imamo nedostatak ideja, onda manipulacija nacionalnim osjećajima postaje puko sredstvo za prikrivanje tog siromaštva ideja“, smatra naš sagovornik.

Mladi u Bosni i Hercegovini godinama apstiniraju od izbora. Prema nekim podacima, čak njih 50 posto! Apstinencija od politike je svojevrsni vid protesta ili otpora. Pored sve prisutnijeg trenda odlazaka mladih.

Ima li uoči Opći izbora 2022. godine dovoljno sadržaja koji bi mobilizirali mlade?

„Trenutno ne. To je jedan od najvećih problema koji smo mi primijetili kao grupa. Dakle, problem je u tome što se kritikuje mlade da su previše radikalni. A to većinom dolazi od čitavog diskursa u državi. Mladi ne mogu biti drugačiji, jer nemaju drugog izbora. Mladima se ne nudi ništa osim nekih populističkih ekonomskih rješenja. Jednostavno ne postoji ništa u našem trenutnom diskursu što može njima ponuditi neku bolju budućnost u BiH. To je globalni problem. To je dio nekog etnonacionalnog diskursa o kojem naša grupa govori“, priča Nihad Žunić, član grupe „Manipunacija“ i student treće godine međunarodnih odnosa i europskih studija.

Izlazak iz mraka

Šta mlade ljude zanima?

„Zanima ih život, kako da osnuju porodicu, da mogu da rade normalno, da nemaju pritisaka na poslu, da im ne treba stranačka knjižica da završe neke privatne obaveze, dobiju neki dokument... I da napokon izađu iz medijskog mraka u kojem se nalaze već 30 godina“, podvlači Žunić.

Primjećuje i jedan opasan trend: mladi ili se sele ili se radikaliziraju u većoj mjeri od učesnika rata devedesetih.

„Oni smatraju da su druge zajednice njima prijetnja, a ne sugrađani s kojima trebaju  graditi bolji život u BiH“, veli Žunić.

Narativi „ugroženog naroda“

Student Neven Rokvić tvrdi kako su analize pokazale da se većina manipulacija odnosi na političke agende ili „prepucavanja“ između političara.

„Postoje ekonomski problemi koji se spominju, ali spominju tako da se samo „zamažu oči“ narodu otvaranjem novih objekata. Ukazivanjem na problem, ali bez ikakve alternative i rješenja, na ono što bi moglo unaprijediti stvari. Postoji mnogo problema oko etnopolitičkih pitanja. To dovodi do dubljih svađa između političara i različitih stranaka, gdje se ne nalazi rješenje već se produbljuje manipulacija kroz mržnju i kroz neke jednostavne prijetnje - ako nešto desi, nešto prođe, ovaj ili onaj narod je ugrožen“, tvrdi Neven za Radiosarajevo.ba.

Nadalje, profesor Maksić pojašnjava kako se definitivno mogu identificirati najmanje tri narativa.

„Jedan je nacionalistički diskurs i unutar tog nacionalističkog diskursa možemo da nađemo razne narative. Narative o prošlosti, narative o proteklom ratu. Narative o tome kakvi su Srbi, Hrvati i Bošnjaci kao narod. Narative o ostvarivanju nekih neostvarenih ratnih fantazija. To je narativ koji nas vraća u prošlost... A u međuvremenu država je opljačkana, država je u teškom ekonomskom stanju, ljudi teško žive, a priča se o stvarima koji gledaju nazad ili, pak, naprijed, ali fantazirajući“, objašnjava nam prof. Maksić.

Zapričavanje dok se krade novčanik

Drugi bitan narativ je onaj gdje se političke stranke lično „prepucavaju“.

„Stranke se pokazuju kao dobre, a suprotne su loše. To je narativ koji morališe. Ima, dakle, tu moralnu dihotomiju. Ali opet nemamo ni tu ideja. Imamo i narativ o ekonomiji, ali opet na jedan populistički način. Ljudi koji su vlastodršci se pokušavaju predstaviti da su stvarno uradili nešto dobro. Naracija njihovih suparnika je da to nije tako. Sve je to deskriptivno i nema nikakve ideje konkretne, plana ili agende“, kazat će Maksić.

Nadalje, pita kad ste zadnji put čuli konkretan program?

„Kad se zadnji put čuli konkretnu ideju kako će se nešto postići? Lako je reći: „Mi ćemo otvoriti radna mjesta“. Najlakše je reći: „Mi ćemo se boriti protiv korupcije“. Ali kako?! Čemu tolika tajnost? Ja se ne sjećam kada sam čuo nešto o tome. Mi kao grupa nismo čuli ništa. Vidite, priča je vrlo bitna. Ljudi ne trebaju odvajati priču od djela. Možda ću da karikiram, ali to vam je isto kao da neko vas zapričava, a džeparoš vam uzima novčanik“, ilustrativno govori Maksić.

Tražite da zasluže vaš glas

Međutim, student Žunić primjećuje da manipulacije ovdje stvaraju unazad 30 godina. Strah je, po njemu, najveći motivator.

„To je najbolji način za nacionalne stranke kako bi ostali vlasti, iako emaju rješenja za probleme u BiH. Problem je zašto mladi nisu animirani da izađu na izbore. Nedovoljno mladih izlazi na izbore… Stranke računaju da će najviše glasova „zaraditi“ potkupljujući penzionere sa jednokratnom pomoći ili ljude u državnoj službi jer oni znaju ko im potpisuje platu i ko im daje posao“, navodi Žunić.  

Njegov kolega, Nenad Rokvić, veli kao stoga svojim aktivnostima žele da stvore pozitivan pritisak kao bi građani BiH počeli da preispituju odluke stranaka, ali i na strake kako bi počeli da traže rješenja dobra za sve građane BiH.

„Ne želimo da kažemo da je jedna stranka gora od druge ili loša, želimo da otvorimo oči građanima da oni razmisle glavom i shvate da neke stranke nemaju rješenja“, istakao je.

Nadalje Žunić dodaje da je velika odgovornost i na medijima da se u fokus stave ekonomska rješenja i da traže odgovore od kandidata šta će oni i njihove političke opcije tačno uraditi kada dođu na vlast, ili ako ostanu.

„Pogledajte neke zdravije države, kakav je njihov diskurs.  Raspravljaju o poreznoj politici. Da li da smanje ili povećaju. Da li da se bogatstvo oporezuje manje ili više. Kako da se oporezuju investicije, konkretna životna pitanja. Ako se bave korupcijom, koji su to zakoni koji će biti predloženi. Od toga ovdje nema“, riječi su prof. Maksića.

Grupa „Manipunacija“ je sagledavala i posljednje poteze visokog predstavnika Christiana Schmidta. Vele kako nisu sigurni da li pravi medvjeđu uslugu građanima BiH, jer njegove aktivnosti uoči Općih izbora stranke vješto koriste da produbljuju svađe i prave nove manipulacije.

„Prijetnja kao da vreba u zraku“, dodao je Rokvić.

Dok se opraštamo sa predstavnicima grupe „Manipunacija“ profesor Maksić poručuje:

„Moramo da radimo na promjeni šire svijesti. Poruku glasačima je jednostavna. Cijenite svoj glas, tražite da da zasluže. Ako to budete radili imat ćete i bolju vlast“.