Ljepotica i simbol grada: Znate li priču o sarajevskoj Vijećnici?

Gradska ljepotica i jedan od simbola Sarajeva Vijećnica svečano je otvorena 20. aprila 1896. godine.

Priča o njoj počinje krajem 19. vijeka, 1880. godine, kada je, nakon što je po naredbi austrougarske vlasti formirano Gradsko poglavarstvo Sarajeva, iskazana potreba za izgradnjom reprezentativnog objekta kao sjedišta gradske uprave Sarajeva.

Prvi projekt je povjeren Karlu Paržiku na čiji projekat je ministar B. Kallay imao primjedbe koje projektant nije htio prihvatiti, pa je izrada novog projekta povjerena arhitekti Alexandru Witteku, koji na njemu radi 1892. i 1893. godine. Pošto je projekat radio u pseudo-maurskom stilu dva puta odlazi u Kairo radi studiranja objekata rađenih u ovom stilu. Uzor mu je bila džamija i medresa Hasana II u Kairu. Kako je ovaj izvršio samoubistvo (navodno je obolio upravo zbog ovog projekta) to je rad na projektu nastavio Ćiril M. Iveković. S malim preinakama Wittekovog rješenja projekt je završio 1894. 

Izgradnja objekta je započeta 1892. godine, a završena 1894. godine, dakle u vrijeme izrade projekta. Objekt je svečano 1896. godine, kada je baron Ivan Apel zgradu zvanično predao na korištenje Gradskom poglavarstvu. Vijećnica je korištena za upravne i administrativne svrhe, a, poslije Drugog svjetskog rata, stavljena je na raspolaganje Narodnoj biblioteci i ostaje u toj funkciji do agresije na BiH. 

U samo jednoj noći 25/26. augusta 1992. agresorskim granatama pogođena je i zapaljena zgrada Viećnice. Tom prilikom objekt je uništen, a izgorilo je i nepovratno nestalo oko dva miliona knjiga, članaka i časopisa, što je bilo 80 posto ukupnog bibliotečkog fonda, a ovaj lijepi i vrijedni spomenik kulture je razoren. 

U tom razaranju uništene su sve međuspratne drvene konstrukcije, čelična kupola iznad centralnog prostora aule je teško oštećena i deformisana, armirano staklo kao pokrivač je uništeno, zidovi prizemlja, kao i ostalih etaža su u znatnoj mjeri oštećeni, dok su zidovi tavana u potpunosti uništeni, aula kao najreprezentativniji dio objekta je teško oštećena, a pojedini stubovi su potpuno uništeni, kao i izvjestan broj opečnih svodova i kamenih lukova, uništena su kamena stepeništa i dekorativne ograde, završni dekorativni fasadni vijenac je djelimično oštećen, dok je jedan dio potpuno uništen...

Obnova Gradske vijećnice počela je 1996. i trajala sve do 2014. godine, a kompletna rekonstrukcija je urađena po originalnoj dokumentaciji. Rekonstruisana Vijećnica je svečano otvorena 9. maja 2014. godine na Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Danas se koristi u svečanim prilikama na državnom i gradskom nivou, za promociju događaja iz kulture, umjetnosti i privrede, uz stalnu i povremene muzejske postavke, redovne sjednice Gradskog vijeća i čini se da je raznolikost upotrebe veća nego ikad ranije.

Za Vijećnicu se vežu i brojni mitovi i legende, a Dušan Toholj, bibliotekar koji je te 1992. spašavao knjige iz zapaljene Vijećnice (preminuo je 2023, op.pr), svojevremeno je novinarima ispričao:

"Kada su četnici zapalili Vijećnicu 1992. godine i ona izgorjela, ispod stepeništa na zapadnom dijelu zgrade pojavio se prostor za koji mi nismo znali da postoji. Taj prostor je bio zazidan, a nalazio se ispod stepeništa kojeg su koristili samo zaposleni kada bi prolazili u službene prostorije. On je dosta dublji, kako vidite izgleda da je ukopan u same temelje i u njega bi mogao stati veći nadgrobni spomenik. Možda je Wittek želio da ga tu sahrane, a njegova želja nije ispoštovana."

U tom tekstu tad je zapisano: "Kada je počela opsada Sarajeva, srpski artiljerci sigurno nisu gađali Vijećnicu zbog legendi o njenom prokletstvu. Mržnja koja ih je tjerala na zločin imala je za cilj da uništi prošlost i duhovno bogatstvo Bosne. Mašta i strahovi ljudi vjerovatno ih neće omesti da obnove Vijećnicu. 'Prokletstvo' četverogodišnje opsade bilo je mnogo gore nego što ljudski um može dočarati svijet sablasti i natprirodnog."