Femicid | Dr. Majda Halilović: Pravosuđe šalje poruku da životi žena nisu dovoljno važni!

Nizama Hećimović, Aida Dendić, Tahira Čamdžić, Emira Maslan samo su neke od žrtava femicida Bosni i Hercegovini samo u ovoj godini.

Prema podacima zvaničnih agencija, od 2015. do 2022. godine usmrćeno je najmanje 75 žena (ne uključujući slučajeve iz 2023.) u Bosni i Hercegovini, što ukazuje na zastrašujuće razmjere ove pojave u našem društvu.

Novčane kazne neće odvratiti nasilnike

Nakon brutalnog ubistva u Gradačcu, još jedan slučaj femicida, sada u Sarajevu, uzburkao je javnost u Bosni i Hercegovini.

"U međuvremenu su aktivisti i aktivistice održavali proteste, govori se stalno o jačanju sistema zaštite, pooštravanju sankcija  te odgovornostima onih koji postupaju u lancu zaštite. Ipak, čini se da to nije dovoljno za uporne nasilnike koji ne poštuju zakon, i koje ni zatvor, ni mjere zaštite ne zaustave u činjenju nasilja.

Ako je ovo što čitamo u medijima tačno vidimo da je ovaj nasilnik proveo određeno vrijeme u zatvoru, upravo zbog nasilja te da su mu izricane mjere iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, i to više mjera (zabrana približavanja žrtvi, liječenje od ovisnosti, psihosocijalni tretman). Mediji izvještavaju da je on sve ove mjere prekršio i to bi mogao biti znak za one koji postupaju da su suočeni s veoma opasnim nasilnikom koji je na sve spreman", kaže dr. Majda Halilović, urednica biltena pod naslovom “Femicid” koji je u februaru 2022. godine objavila Atlantska inicijativa (AI) iz Sarajeva, organizacija koja se nastoji suočiti s teškim traumama našeg društva.

Dakle, žene nisu adekvatno zaštićene od ovakvih nasilnika.

"Za ovakve nasilnike potrebna su nam neka drugačija rješenja, u kojima bi sistem imao na raspolaganju hitno lišenje slobode za svako kršenje mjere zaštite. Novčane sankcije za kršenje mjera očigledno u određenim slučajevima ne daju rezultate", dodaje sagovornica portala Radiosarajevo.ba.

Sistem podrške žrtvama nasilja

Također jedan od problema je nedostatak adekvatnih rješenja za žene koje su u opasnosti od femicida. Kada je žena izložena nasilju u porodici i želi pobjeći od počinitelja, može prijaviti nasilje policiji, koja može primijeniti zaštitne mjere koje se u nekim slučajevima pokazuju učinkovitima, ali vidimo da u nekim slučajevima ne obezbjeđuju zaštitu. Žrtve nasilja se također mogu skloniti u sigurnu kuću, ali ne može žena zauvijek živjeti u sigurnoj kući jer strahuje da će je bivši partner ubiti. Dakle potrebna su nam nova rješenja i to hitno.

Bosna i Hercegovina je napravila značajne korake u borbi protiv nasilja nad ženama, uključujući ratifikaciju i implementaciju međunarodnih instrumenata, osnivanje sigurnih kuća i uspostavu SOS telefonskih linija.

"Također smo uložili napore u jačanje i sprovođenje zakona koji olakšavaju krivično gonjenje i ubrzavaju izricanje zaštitnih mjera. Posljednjih 20 godina žene su se ohrabrile i sve više prijavljuju sve vrste nasilja, ali naravno ne može se sve završiti na prijavi. Sad već kad smo došli do toga da se žene obraćaju  za pomoć važno je da ta pomoć bude i adekvatna i takva da će ih zaštiti od nasilnika. 

Slika koju sada imamo je takva da krivično pravni sistem i sistem zaštite od nasilja u porodici ne štiti dovoljno žene te da pravosuđe ne kažnjava adekvatno počinioce nasilja nad ženama, što implicitno šalje poruku da životi žena nisu dovoljno važni. Važno je da sistem odgovori adekvatnno onda kada se žrtva obrati za pomoć. Sistem podrške žrtvama nasilja stalno moramo preispitivati i unapređivati", upozorava ugledna stručnjakinja.

Zašto se dešava femicid?

Ubijanje žena predstavlja ekstremno izražavanje moći nad njima; čini se radi uspostavljanja kontrole.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) smanjenje nasilja u partnerskim odnosima najefikasniji je način sprečavanja femicida, što zahtijeva suočavanje s rodnom nejednakošću na individualnom i društvenom nivou.

"Prevencija femicida složeno je pitanje i važno je raditi na svim ovim nivoima koji su povezani s nasiljem. Rizični faktori na individualnom nivou mogu biti povezani s ličnošću počinitelja, zloupotrebom alkohola i/ili droga, zlostavljanjem u djetinjstvu, posjedovanjem oružja, poviješću nasilja ili uvjerenjima  o tome da muškarac treba da ima moć u vezi.

Na međuljudskom nivou, faktori uključuju, između ostalog, vrstu i status odnosa između žrtve i počinitelja, da li su u procesu razvoda ili separacije, da li imaju djecu, kao i uticaje šire porodice. Na nivou zajednice, rizični faktori obuhvataju kulturu i njen dominantni stav prema nasilju, kampanje prevencije, pravne definicije i provođenje zakona", ukazuje Halilović.

Nasilje prema ženama

Istovremeno, naša kultura i dalje pokazuje ambivalentnost prema nasilju nad ženama, možda ne otvoreno tolerant stav prema nasilju, ali još uvijek nismo potpuno spremni suočiti se s nasiljem koristeći sve dostupne resurse.

"Osim toga, primjetan je povratak unazad u vezi s rodnom ravnopravnošću, gdje neki muškarci pokazuju otpor jer se boje gubitka moći i privilegija kako žene stiču ravnopravnost. S jedne strane borimo se za razvnopravnost a svjedoci smo raznih nijansi degradiranja žena i djevojčica u javnom prostoru i u privatnom životu i čini se da je i to mehanizam za održavanje neravnopravnosti i opravdavanje nasilja.

Također, iako se dosta radi na postizanju ravnopravnosti spolova nedovoljno pažnje se obraća na muškarce i na dekonstrukciju ideja o muškosti i odvraćanja od nasilja. Važno je da obrazujemo dječake da prepoznaju, validiraju i kontroliraju svoje emocije. O paradoksalnom stanju našeg društva u dobu kada se dosta ulaže u ravnopravnost spolova ilustrativna je tvrdnja Margaret Atwood autorice Sluškinjine priče koja kaže: žene se boje da će ih muškarac ubiti, a muškarci da će im se žene smijati. Nešto trebamo uraditi da se ovo promijeni", zaključuje dr. Majda Halilović.