Dan bijelih traka obilježen u Parlamentu Švedske: Kako je moguće zaboraviti?!

U švedskom Parlamentu – Riksdagu, 26. maja, je obilježen Dan bijelih traka seminarom posvećenim sjećanju na žrtve zločina počinjenih u Prijedoru 1992. godine, u organizaciji Ambasade Bosne i Hercegovine u Stockholmu i Parlamentarne grupe prijateljstva za Zapadni Balkan Riksdaga.

Događaj je održan uz domaćinstvo zastupnice Azre Muranović, a uvodna obraćanja i izlaganja održali su ambasador Bosne i Hercegovine u Švedskoj Bojan Šošić, profesor David Pettigrew i profesor Goran Šimić.

Završno obraćanje održao je bivši ministar pravde Švedske, dugogodišnji zastupnik u Riksdagu i potpredsjednik Odbora za vanjske poslove Riksdaga Morgan Johansson.

Ubijena djeca

U svom obraćanju ambasador Šošić podsjetio je da Dan bijelih traka simbolizira jedan od najprepoznatljivijih trenutaka sistematskog progona nesrpskog stanovništva u Prijedoru, kada su 31. maja 1992. godine bošnjački i hrvatski civili bili primorani označavati svoje kuće bijelim platnima i nositi bijele trake oko ruke.

Naglasio je da internacionalne istrage i sudski postupci potvrđuju da preuzimanje vlasti u Prijedoru nije bilo spontano, nego dio koordiniranog projekta progona, uspostave logora, deportacija i uništavanja društvenog i kulturnog prisustva nesrpskog stanovništva.

Govoreći o širem kontekstu rata, Šošić je predstavio i dijagrame iz rada generala Martina Špegelja, koji prikazuju kako je krajem osamdesetih godina izvršena reorganizacija JNA, centralizacija vojnog komandovanja i postepeno slabljenje ustavne uloge republika i njihovih civilnih institucija, čime su stvarani institucionalni preduslovi za ratove protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Profesor David Pettigrew uputio je snažan apel članovima Riksdaga i diplomatske zajednice za podršku izgradnji memorijala za 102 ubijene prijedorske djece u centru Prijedora, podsjetivši da lokalne vlasti godinama odbijaju dozvoliti njegovo podizanje. Pettigrew je govorio i o stradanju djece širom Bosne i Hercegovine, uključujući Foču, Višegrad, Sarajevo i Srebrenicu, podsjetivši na Fatimu Muhić, najmlađu žrtvu ukopanu u Memorijalnom centru Potočari, kao i na novorođenčad ubijenu u živim lomačama u Pionirskoj ulici i Bikavcu u Višegradu, za koje nisu ostali ni ime ni fotografija.

Posebno je ukazao na činjenicu da je u opkoljenom Sarajevu ubijeno više od 1.600 djece, podsjetivši na memorijale i institucije koje čuvaju kulturu sjećanja, poput spomenika ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva, Muzeja ratnog djetinjstva i Sarajevskog spomenara. Pettigrew je zaključio da upravo ubijanje djece jasno ukazuje na genocidni karakter agresije, budući da je cilj bio uništenje same budućnosti jedne zajednice.

Glas umjetnika

Profesor Goran Šimić naglasio je da se masovni i organizirani ratni zločini ne mogu svesti isključivo na individualnu krivičnu odgovornost. Kao primjer naveo je Prijedor, gdje je do sada oko stotinu osoba procesuirano za različite kategorije ratnih zločina, od genocida i zločina protiv čovječnosti do ratnih zločina protiv civilnog stanovništva, ali gdje društvo i dalje ostaje duboko podijeljeno između počinilaca i žrtava.

Ono što se istaklo u izlaganju profesora Šimića jeste činjenica da je pravosnažnim sudskim presudama potvrđeno je da su u Prijedoru počinjeni genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini protiv civilnog stanovništva.

Šimić je upozorio da selektivna memorijalizacija i izostanak šireg društvenog suočavanja s prošlošću onemogućavaju dugoročno prevazilaženje trauma. Istakao je da su, uz sudske procese, potrebni i drugi mehanizmi tranzicijske pravde: jasno utvrđivanje činjenica, reparacije, podizanje spomenika svim žrtvama i stvaranje društvenog prostora u kojem će utvrđena istina biti temelj budućeg pomirenja i garancija da se takvi zločini više nikada ne ponove.

U završnom obraćanju Morgan Johansson upozorio je da je ono što se dogodilo u Prijedoru 1992. godine predstavljalo jedan od prvih znakova genocidne politike koja će kasnije kulminirati u Srebrenici. Naglasio je da je internacionalna zajednica tada zakazala, jer nije na vrijeme prepoznala niti zaustavila zločine.

Podsjetio je da su nakon rata uslijedili pokušaji jačanja međunarodnog prava kroz osnivanje međunarodnih sudova i razvoj koncepta "odgovornosti za zaštitu", ali da se danas suočavamo s ozbiljnim potkopavanjem međunarodnog pravnog poretka, uključujući napade na Međunarodni krivični sud i relativizaciju međunarodnog prava od strane velikih sila.

Johansson je upozorio da se lekcije Bosne i Hercegovine danas moraju posmatrati i u svjetlu Ukrajine, Palestine, Sudana i drugih savremenih sukoba, istakavši da odbrana međunarodnog prava i institucija poput Ujedinjenih nacija, Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog suda predstavlja jedno od najvažnijih pitanja savremenog svijeta.

Seminar je bio praćen i umjetničkim segmentom posvećenim kulturi sjećanja, koji je izazvao veliko interesovanje prisutnih zastupnika, diplomata i predstavnika akademske zajednice. Tri umjetnika, Adis Elias i Danis Lan Fejzić te Elma Čaušević-Mujezinović, svaki kroz vlastiti vizualni jezik, različit broj radova i specifične simbole, metafore i aluzije, otvorili su prostor sjećanja na tragediju koju danas poznajemo kao Dan bijelih traka.

Krik iz Bosne

Od imitacije dječijeg crteža i asocijacije na Krik do skulpture usnulog djeteta, radovi su objedinjeni u formatu digitalnog otiska "života" u susretu sa stvarnim jabukama i njihovim snažnim simboličkim potencijalom. U toj sinergiji posmatrač je pozvan na vlastiti kontemplativni proces i promišljanje o sudbini pojedinca i čovječanstva koje se, uprkos iskustvu tragedije, iznova zaklinje u "nikad više".

Predstavljeni su i odabrani radovi iz ciklusa "1992" Mensura Bešlagića, refleksije o stradanju civila prijedorskog kraja i trajnim pitanjima pamćenja, empatije i ljudske odgovornosti nakon masovnog nasilja. Kako je istaknuto tokom seminara, Bešlagićevi radovi pokazuju da 1992. nije bila tek godina ili broj, nego rana koja je živote ljudi podijelila na "prije" i "poslije".

Posebnu pažnju izazvala je i reakcija jednog visokog oficira švedske vojske i bivšeg pripadnika švedskih mirovnih snaga u Bosni i Hercegovini, koji je nakon seminara poručio:

"Hvala za današnji događaj. Veoma informativno i važno. Rekao bih čak i djelimično zaboravljeno. Kako je to moguće?"