Kako izgledaju najbolje prakse inkluzije u Sloveniji i Hrvatskoj

U prvoj polovici decembra, organizacija Save the Children upriličila je studijsko putovanje u Hrvatsku i Sloveniju čiji je cilj bio upoznati neke od najboljih regionalnih  praksi koje se provode u oblasti inkluzije  djece s poteškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom i  uvezivanje s institucijama i udrugama, kako bi se naučeno moglo primijeniti u procesima inkluzije u Bosni i Hercegovini.

Dvadesetpetočlanu delegaciju činili su predstavnici Ministarstava obrazovanja Tuzlanskog kantona i Kantona Sarajevo, Pedagoškog zavoda Tuzlanskog kantona, profesionalci i direktori iz redovnih i specijalnih škola i predstavnici organizacije Save the Children. Delegacija je u četiri studijska dana posjetila šest institucija/organizacija. Različita  iskustva koja su prezentirale kolege iz Slovenije i Hrvatske dala su dragocjen uvid u široku sliku provođenju inkluzije u regiji.

Studijsko putovanje organizirano je uoči predstavljanja Strategije za uključivanje djece s poteškoćama u obrazovanje u Tuzlanskom i Kantonu Sarajevo koja će predstavljati osnovni pravac za uspostavljanje adekvatnijeg sistema inkluzije. Uz podršku organizacije Save the Children, ministarstva obrazovanja su radila na izradi Strategija u proteklih godinu dana, što je uključivalo konsultacije sa preko 400 relevantnih aktera  svakom kantonu i preko šezdeset organizacija i institucija.  Za očekivati je da će ova korisna terenska posjeta pomoći domaćim profesionalcima u provođenju sedmogodišnjeg Akcionog plana Strategije.

Centar IRIS Ljubljana

Djelatnosti koje sprovode u Centar IRIS u Ljubljani   su primjer kako provesti inkluziju djece s poteškoćama vida u redovan sistem školovanja. Ova javna ustanova, smještena u Langusovoj ulici 8 u Ljubljani, svojom djelatnošću pokriva cijelu Sloveniju i svu djecu s poteškoćama vida i s višestrukim poteškoćama, a ponosi se tradicijom dugom skoro 100 godina. Ranije poznati kao Zavod za slijepu i slabovidnu omladinu, promijenili su naziv u Centar za edukaciju, rehabilitaciju, inkluziju i savjetovanje slijepih i slabovidnih (Izobraževanje, rehabilitacija, inkluzija in svetovanje - IRIS). Ovom promjenom željeli su naglasiti što je sve svrha njihove djelatnosti, s obzirom da je najveći dio njihovog rada usmjeren je na inkluziju.

Kako je predstavila Dragana Žunić, jedna od stručnjakinja centra IRIS, procjena djece može se vršiti već sa 11 mjeseci, što je najniža dob kada dijete kreće u vrtić. Uključivanje djece s poteškoćama vida u sistem redovnog školovanja podrazumijeva najmanje tri partnera koji moraju raditi zajedno:

• Vrtić ili škola koju dijete pohađa
• Roditelji, jednako važni kao i ostali partneri, te
• Mobilni nastavnici koji dolaze iz centra IRIS

Centar IRIS može se pohvaliti dobro uspostavljenom mrežom mobilnih nastavnika koja semično realizira preko 300 časova širom Slovenije. Djeca stiču pravo na pomoć IRIS-ovih mobilnih nastavnika na osnovu komisijske procjene. Sa svakim djetetom radi se na osnovu individualnoh planova, od doba rane intervencije pa do kraja srednje škole. U prošloj godini je oko 200 djece s poteškoćama vida bilo obuhvaćeno  inkluzivnim školovanjem i IRIS-ovim servisima podrške.

U vrtićima ili srednjim školama djeca obično imaju 2 individualna časa sedmično, dok se u osnovnim školama taj broj penje na 5. Podrška u osnovnim školama podrazumijeva: pomoć na početku procesa, adaptaciju na prostor, uključivanje u društvo, pomoć u realizaciji individualnih planova, podršku školskim nastavnicima, savjetovanje za adaptaciju školskih ispita, printanje materijala na brajevom pismu i ostalo. 

Pošto se broj individualnih časova pokazao kao nedovoljan, IRIS  realizira i značajan broj grupnih časova ili radionica kojima se unapređuju svakodnevne vještine polaznika i njihova samostalnost. Realiziraju se tradicionalni zimski i ljetni sportski kampovi, te međunarodni godišnji susreti učenika.   

Posjetitelji iz BIH bili su posebno zainteresirani za sedmični raspored rada mobilnih nastavnika - saznali su da je minimalna sedmična norma za svakog od njih 22 terenska časa po cijeloj Sloveniji, na koje nastavnici putuju najčešće osobnim automobilom.

U sklopu centra uređena je senzorna bašta u kojoj se takođe vrši edukacija, a u kojoj se osim ciljano odabrane vegetacije  nalazi oprema za sportske aktivnosti i različite arhitektonske prepreke za razvijanje orijentacije. Ambicija IRIS-a je da u narednom periodu otvori 6 centara za podršku inkluziji širom Slovenije.

Zveza Sožitje Ljubljana 

Krovno tijelo koje zastupa sve organizacije u Sloveniji koje se bave podrškom osobama s intelektualnim smetnjama i njihovim porodicama, zove se Zveza Sožitje. Danas je to savez koji pod svojom kapom okuplja 51 organizaciju iz cijele države. Svoju djelatnost započeli su u Ljubljani prije 50 godina kao udruženje. Predsjednica uprave Katja Vadnal i direktorica Mateja De Reya,  obje osobno i porodično involvirane u život s osobom s intelektualnim smetnjama, u svom izlaganju ističu kako se često dešava da lično iskustvo bude  pokretač i motivacija uključivanja u rad, te da je mnogo takvih primjera i u Sožitju.

Zveza danas okuplja preko 13.000 članova – od ovog broja oko pola čine osobe s intelektualnim smetnjama, a drugu polovicu članovi njihovih obitelji i volonteri. Odgovorni su za programe na nivou države, a sufinansiraju programe na lokalnoj ravni, čije sprovođenje kontroliraju putem skupštine. Imaju 6 stalno zaposlenih i veliku mrežu volontera (članovi uprave i predsjednica također su volonteri).

Osim snažnog djelovanja na području legislative, gdje im u mnogo slučajeva uspije izvršiti utjecaj na formiranje i donošenje zakona koji se tiču osoba s invaliditetom, imaju dobro uspostavljen sistem programa podrške.

Najvažniji od njih je program  Cjeloživotno učenje  (VŽU), koje je usmjereno isključivo na ciljnu grupu, a radi se o kontinuiranom osposobljavanju osoba s intelektualnim poteškoćama za samostalan život i brigu o sebi. Svake godine u ovaj program bude uključeno oko 900 korisnika.

Aktivnosti namijenjene osobama s intelektualnim smetnjama podrazumijevaju i dva eksperimentalna programa - mogućnost osobne asistencije i dnevni centar, zatim sportske aktivnosti kroz Specijalnu olimpijadu (Zveza Sožitje je nadležna za Specijalnu olimpijadu u Sloveniji), Abilimpijadu, te kulturne manifestacije na godišnjem nivou. 

Drugi važan program Zveze Sožitje je podrška obiteljima ili  pojedinim porodičnim članovima. Višegodišnje iskustvo pokazuje da najveći problemi unutar porodica nastaju kada djeca s poteškoćama u razvoju izrastu u odrasle osobe, završe s inkluzivnim školovanjem i ostanu izolirani u kućnom okruženju, bez mogućnosti dalje socijalizacije. Stoga se nastoji ovim programom obuhvati što je moguće više mladih porodica sa djecom s poteškoćama, kako bi ih pripremili za odrastanje djeteta. Sa porodicama se radi u četverogodišnjim ciklusima. U sklopu ovog programa radi se i s porodicama u žalosti, koje su izgubile člana (osobu s poteškoćama). Cilj porodičnih programa je osnaženje i socijalizacija, ne samo osoba s teškoćama već i cijelih porodica, kako unutar sebe tako i u interakciji s okolinom.

Zveza Sožitje je vlasnik poduzeća Želva (kornjača) koje upošljava preko 50% osoba s invaliditetom, a nudi usluge ozelenjavanja i održavanja vrtova, stolarije, bravarije, krojenja i održavanja zgrada.

Udruga Srce Zelina

Izvrstan primjer uključenosti lokalne zajednice u razvoj socijalnih usluga i inkluzije, nalazi se u gradiću Sveti Ivan Zelina, u hrvatskom Zagorju, gdje djeluje udruga Srce Zelina. Nastala je 2005. Godine kada su tri majke djece s poteškoćama u razvoju osnovale udrugu kako bi unaprijedile život svoje djece i ostvarile prava na inkluziju. Danas Udruga Srce Zelina okuplja 115 korisnika usluga, ima 26 zaposlenih i 80 volontera (u gradu od 18.000 stanovnika). Smještena je u kući u sopstvenom vlasništvu, smještenoj u prirodnom okruženju sa vrtom i igralištem, u čijoj izgradnji je sudjelovala cijela lokalna zajednica.

Usluge koje pruža udruga otvorene su za cijelu zajednicu: Rana intervencija, Podrška roditeljima i članovima obitelji, Psihološka podrška, Podrška u obrazovanju, Uključivanje korisnika u život zajednice i Lokalni volonterski centar.

Kroz koncept rane intervencije, Udruga je otvorena za svu djecu kod koje je primijetno odstupanje u razvoju, kroz logopedske usluge, radnu terapiju, senzornu integraciju i fizioterapiju.

Djeci s poteškoćama u razvoju uključenoj u sistem redovnog školovanja osigurava pomoćnike u nastavi ili vrtiću, te pomoć u učenju koju realiziraju volonteri.  

Osobe s invaliditetom koje su izašle iz sistema obrazovanja svakodnevno dolaze u  prostorije udruge. Za njih je organiziran poludnevni boravak čiji su sastavni dio edukativno-obrazovne aktivnosti i druženje. Ovoj ciljnoj grupi namijenjene su i klupske aktivnosti uz veliki broj kreativnih radionica.

U ovom kontekstu treba istaknuti topao doček koji su polaznici klupskih aktivnosti priredili za studijsku grupu iz BiH: za ovu priliku  izveli su pjesmu od Kemala Montena, a počašćeni smo domaćim kolačima koji se peku kao dio redovnih aktivnosti.    

Iako je korisnik budžetskih sredstava, udruga Srce Zeline predstavlja primjer organizacije s visokim stupnjem samoodrživosti. Na svom posjedu izgradili su solarnu elektranu a višak električne energije usmjeravaju u mrežu HEP, od čega godišnje ostvare prihod od oko 10.000 Eura (troškovi investicije isplatili su im se u periodu od 4 godine). Osim ovoga, imaju dobro razvijen sistem proizvodnje i prodaje kolača, dekorativnih i umjetničkih predmeta u čijoj izradi sudjeluju osobe s teškoćama i volonteri iz zajednice. Takođe, uspostavili su kontinuiran sistem prikupljanja starog papira po cijeloj teritoriji grada. Veoma su povezani s lokalnom zajednicom i zajedno organiziraju godišnje programe od značaja za grad.

Treba istaknuti i dobro uspostavljen Lokalni volonterski centar koji okuplja brojne građane Zeline koji svoje vrijeme, znanje i vještinje daruju besplatno. Među njima su mladi ljudi, umjetnici, svi koji žele doprinijeti zajendici. Među njima su osobe koje volontiraju svakodnevno po nekoliko sati.

Prsten podrške

Zagrebačka županija unaprijedila je sistem inkluzivnog obrazovanja na svom području, na način da je formirala mrežu asistenata (pomoćnika) u nastavi, nazvanu Prsten potpore.  Cilj projekta je da se osiguraju pomoćnici u nastavu za sve učenike kojima je to potrebno.  Program se realizira u 26 osnovnih i 7 srednjih škola kojima je osnivač Zagrebačka Županija – radi se o školama koje se ne nalaze u gradu Zagrebu, već u okolici.

Neposrednim radom pomoćnika (asistenata) u redovnom školovanju djece s poteškoćama u razvoju omogućeno je postizanje boljih rezultata i uspješnija socijalizacija učenika, a sticanjem vještina i stručnih kompetencija osigurava se njihovo bolje pozicioniranje na tržištu rada. Trenutno je projektom obuhvaćeno 120 učenika sa kojima radi 109 asistenata. Program je pokrenut  2015 godine uz finansiranje Zagrebačke županije u EU. Od ove školske godine program se provodi u punom kapacitetu.  Vrijednost projekta je nešto manje od 18 miliona kuna, od čega je 10 miliona osigurano iz EU fondova, a  preostalih 8 miliona je ulaganje Zagrebačke Županije.

Defektologinja – učiteljica Gordana Štefančić predstavila je kako Prsten potpore djeluje u osnovnoj školi Ivana Perkovića u mjestu Šenkovec. Ova škola već trideset godina  radi s djecom s poteškoćama u razvoju, gdje provode potpunu i djelimičnu inkluziju.  Trenutno imaju 27 djece koja koriste usluge asistenta.   Gospođa Štefančić kaže kako je zapošljavanje pomoćnika u velikoj mjeri rasteretilo učitelje, što rezultira boljim rezultatima. Osim na nastavi, pomoćnici se druže s djecom i za vrijeme odmora, potiču djecu s poteškoćama da se uključe u društvo, potiču igru, te je primijetna uspješnija socijalizacija među vršnjake

Djeci je pojednostavljeno korištenje svih prostora škole, te se otklanja  stigmatizacije zbog teškoća u kontroli fizioloških funkcija. Postignuta je i bolja kvaliteta porodičnog života, s obzirom da su rasterećeni i roditelji koji su ranije morali boraviti s djecom u školi. Prsten potpore donosi emocionalno zadovoljstvo i osjećaj sigurnosti za učenike s poteškoćama, te ih sistematski potiče na samostalnost, s obzirom da pomoćnici nisu tu da rade poslove umjesto djece, već da ih ohrabre i pomognu im da zadatke savladavaju samostalno.

S obizorm da plata asistenata spada u red nižih primanja jer se radi o angažmanu na pola radnog vremena, pokretači projekta su strahovali da se neće javiti dovoljan broj kandidata sa srednjom i visokom stručnom spremom. Ipak, uoči ove školske godine dobili su preko 600 prijava.

„Birali smo kandidate za koje smo procijenili da se mogu prilagoditi djetetu s poteškoćama, jer nam je u fokusu dijete“, ističe Ivančica Pugovečki, voditeljica projekta Prsten potpore. S pomoćnicima, koji moraju imati minimalno srednju stručno spremu, sklapa se ugovor o radu na godinu dana. Prethodno moraju završiti trening  za asistente, edukaciju u trajanju 20 sati.

„Zadovoljstvo je vidjeti da dijete uz vašu podršku uživa u školskom danu“, kaže jedan od pomoćnika u nastavi.

Program samozastupanja i organiziranog stanovanja za osobe s intelektualnim smetnjama

Oko 350 osoba s intelektualnim poteškoćama na području cijele Hrvatske, od čega 65 u Zagrebu, ostvarilo je pravo na dostojanstven život i stanovanje.  Naime, kroz djelovanje Udruge za promocanje inkluzije realizira se uspješan model orgnaniziranog stanovanja osoba s intelektualnim poteškoćama, a ovaj način predstavlja humanu zamjenu za dosadašnju praksu smiještanja u izdvojene institucije. Osim ovoga, jedan od ciljeva Udruge je osnažovanje s invaliditetom za samozastupanje, te pravna pomoć u ostvarivalju građanskih prava, kakvo je npr. pravo na brak.  

„Po završenom procesu obrazovanja, kada osoba s intelektualnim teškoćama okonča obavezno školovanje, postavlja se pitanje – šta sada. Nakon niza godina obrazovanja i rehabilitacije, uloženog truda i sredstava, odrasle osobe se vraćaju kući gdje nemaju skoro nikakvih aktivnosti, gube vještine iznanja koja su stekli i postepeno postaju izolirani. Postavlja se  pitanje – zašto su se obrazovali. Jedno od rješenja jesu dnevni centri kojih je u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji bio značajan broj, ali i tu korisnici bivaju izolirani, među sličnim ljudima“, pojašnjava prof. dr.  Borka Teodorović, predsjednica Udruge.

Njihov prvi korak, prije 20 godina, bili su programi prevencije institucionalizacije za odrasle osobe koje nisu bile smještene u institucije. Osobe s intelektualnim poteškoćama koje žive u porodičnom okruženju,  u velikom su riziku da budu institucionalizirane kada njihovi  roditelji ostare. Stoga su u Udruzi formirali mobilne timove koji su odlazili u obitelj, bili podrška roditeljima i radili sa korisnicima. Cij je bio osobe s intelektualnim poteškoćama uključiti u lokalnu zajednicu (izlaziti van kuće, u kafić, u kino...), te pokazati da imaju kapaciteta i sposobnosti, te da unutar obitelji mogu biti od koristi. Sljedeći korak bio je osigurati korisnicima pravo na privatni život i zaposlenje. 

Organizirano stanovanje provodi se u unajmljenim stanovima ili stanovima u vlasništvu osoba kojima se pruža podrška. U jednom stanu živi od jedne do pet osoba, a svakome se pruža podrška u trajanju od nekoliko sati do 24 sata. Cilj je da korisnici u što je moguće većoj mjeri usvoje vještine odgovornog ophođenja s novcem, brige o sebi i o stanu, pripreme hrane, da koriste javni prijevoz i javni prostor, da stvaraju i održavaju prijateljstva i poznanstava. Potiče se korištenje resursa i usluga koje lokalna zajednica nudi (zdravstvena briga, trgovine, kulturne, rekreacija i sport, religiozne aktivnosti).

Svi korisnici usluga u program se upućuju temeljem rješenja nadležnog Centra za socijalnu skrb i Ministarstva socijalne politike i mladih.

Među domaćinima, prilikom posjete Udruzi, bila je Milica Čačić, korisnica koja je ostvarila svoje pravo na sklapanje braka. Svog supružnika upoznala je u instituciji gdje su oboje bili smješteni, a zahvaljujući podršci Udruge, postali su jedan od 10 parova koji su ostvarili pravo na brak. Upoznali smo i Maru Pavlović, jednu od osoba koja je dobila zaposlenje – radi u Ministarstvu socijalne politike na poslovima razvrstavanja pošte.

Svoju priču ispričao nam je i gospodin Nenad, koji se prisjetio višegodišnjih napora da izađe iz institucije i useli se u stan. Protiv toga su bili čak i njegovi roditelji, smatrajući da nije sposoban da se sam brine o sebi. Nenad to pobija svakodnevno, živeći u stanu sa još jednim cimerom.  Gospođa Snježana, koja se kreće u kolicima, živi s još četiri cimerke, a slobodno vrijeme provodi plivajući, boraveći u biblioteci ili na misi. Nada se da će uskoro dobiti dozvolu da se kao volonterka uključi u rad biblioteke.

Ovi primjeri pokazuju da se aktivnosti Udruge na unapređenju sistema života i rada osoba s invaliditetom imaju dugoročne prednosti za društvo u cjelini.

Mali Dom – Zagreb

Pod krovom ustanove Mali Dom  djeca s  višestrukom poteškoćama i oštećenjima vida, te članovi njihovih porodica dobivaju ranu intervenciju, rehabilitaciju, edukaciju i ostale programe podrške.  

Rad ustanove započeo je još devedesetih godina, kada su kao udruženje počeli raditi s izbjeglicama s poteškoćama. Godine 2001. dobijaju  prvi ugovor s nadležnim ministarstvom kojim su ovlašteni da pružaju usluge djeci s oštećenjem vida i višestrukim teškoćama od rođenja do 21 godinu. U međuvremenu, zahvaljujući visokom kvalitetu servisa, dobrim rezultatima rada i zadovoljnim korisnicima, dobijaju značajnu potporu Grada Zagreba. Godine 2009. dodijeljena im je obnovljena i prilagođena višekatna zgrada u Baštjanovoj ulici (kvart Trešnjevka), a Mali Dom je postao gradska ustanova.  

Djelatnost ustanove odvija se kroz četiri segmenta

• Transdisciplinarna procjena i savjetovanje,
• Rana intervencija.
• Dnevni centar
• Edukacijski centar

Okosnica oko koje se odvija život u Malom Domu jeste Dnevni centar koji svakodnevno pohađa oko 50 korisnika s višestrukim razvojnim smetnjama, boraveći po 4, 6 ili 8 sati.

Mirjana Barajić socijalna radnica u Malom domu ističe da su djeca s kombiniranim poteškoćama, kao njihova primarna ciljna skupina, vrlo heterogena, ali imaju zajedničke karakteristike koje im program treba pružiti: Predvidljivost i konzistentnost, učenje u prirodnom okruženju, dovoljno vremena za učenje koje se ogleda u broju aktivnsoti u danu, rad na vještinama koje će dijete moći primijeniti, te funkcionalni ciljevi koje treba dostići.

S obzirom da je 90% njihovih korisnika neverbalno, uspostavljen je efikasan i individualno prilagođen sistem komunikacije sa korisnicima.

U timu je najviše edukacijskih rehabilitatora koji, osim bazičnog obrazovanja, imaju dodatna usmjerenja: art terapeut, muzički terapeut, fizio i kinezo-terapeut, logoped, socijalna radnica, medicinska sestra i njegovateljice.

„Odabiru se smislene teme za komunikaciju u čemu su naši edukatori vješti. Traže se prilike za generalizaciju u pozadini, jer fokus aktivnosti nije samo edukacijski već i radne, sociokulturne i vještine u domaćinstvu. Jako je bitno koje sadržaje prezentirati u radu sa ovom izrazito izazovnom populacijom. Bitno je izražavati sreću i zadovoljstva tijekom sudjelovanja, održavati klimu zadovoljstva, jer bez motivacije nema niti učenja“, kaže gospođa Barajić.

Dnevni centar je stvorio svoj model rada, kurikulum za rad s djecom s poteškoćama, na osnovu vrlo oskudnih smjernica od nadležnog ministarstva.  Ne izučavaju se pojedinačni predmeti (npr. matematika, jezik, društvo) već se ti segmenti izučavaju kroz program. Kurikulum je tematski i fokusiran na funkcionalne vještine, a naglasak je na transdisciplinarnost i integrirani model pružanja usluga.

Korisnici su raspoređeni u šest grupa, a radi se u ugodnim, funkcionalno opremljenim učionicama i savremenim kabinetima za različite vrste terapije. Unapređenje vještina postiže se i u trpezariji kroz terapisjko hranjenje, te u malom bazenu u podrumu zgrade, gdje se odvijaju časovi terapisjkog pilivanja pod vodstvom paraolimpijke Ane Sršen.

Važan segment rada centra je Transdisciplinarna procjena koja se radi u timu od troje stručnjaka, a cilj nije da se donese dijagnoza, već da se odredi optimalan individualni plan za svako dijete. U centar na procjenu dolaze roditelji s djecom iz cijele Hrvatske, kao i iz država regije (surađivali su sa udruženjima iz Tuzle i Sarajeva). Sa djecom iz udaljenih krajeva rade se periodična savjetovanja, jednom u nekoliko mjeseci, s ciljem očuvanja kontinuiteta.

Djelatnosti na području rane intervencije od nedavno su propisane i Zakonom o socijalnoj skrbi RH, a provode se za djecu od rođenja do 3 godine.  U ovoj ustanovi smatraju da se ulaganjem u ranu intervenciju postižu uštede u kasnijim terapijskim programima.

„Važna je preventivna uloga rane intervencije. Osim djece visokog rizika, važno je da budu uključena i djeca niskog neurorazvojnog rizika, jer se pokazalo da se ranom intervencijom može značajno utjecati na dijete i povećati funkcionalnost obitelji“, istaknuto je u prezentaciji.  

Model rane intevencije koji se sprovodi u Malom domu usmjeren je na porodicu, jer je na taj način dijete u svom prirodnom okruženju. Provodi se jednim dijelom kao stručna podrška porodici, uz aktivnosi i terapije koje se provode u centru.

Suradnja s roditelja je i inače od ključnog značaja za rad s djecom u Malom Domu, a u tu svrhu organiziran je program osnažiovanja i edukacije roditelja. Treba izdvojiti i tranzicijski program za djecu od 14 -15 godina kao priprema za izlazak iz programa.

Iskustva rada kroz više od dvije decenije postojanja, stručnjaci Malog Doma predstavljaju i kroz djelaznosti Edukacijskog centra, pisanje stručne literature te suradnju sa brojnim visokoškolskim i drugim ustanovama u regiji.

 Zaključci i i preporuke

 Ono što je zajednička odlika svih primjera obuhvaćenih studijskom posjetom je visok nivo profesionalnosti, posvećenosti i entuzijazma djelatnika i volontera. 

„Primjetili smo da je entuzijazam pojedinaca  krucijalan za početak nezavisnih aktivnosti, također jaka volja pojedinaca koji su bili spremni da preuzmu teret tih aktivnosti na sebe, koji bi kasnije potakli i druge da se uključe. Najvažnija je spremnost na cjelodnevni rad osoblja, a to česno nije samo 8 radnih sati.“, primijetio je jedan od sudionika studijskog putovanja.

Zajednička karakteristika svih centara je sudjelovanje različitih nivoa odlučivanja i javnosti. Posebno se to odnosi na resore politike, prakse i javnog mnjienja, što pokazuje koliko je neophodna biska suradnja brojnih segmenata društva u u spješnijem provođenju inkluzije,  gdje smo mogli da vidimo neophodnost blize suradnje.

Najvažnije preporuke nakon studijskog putovanja na osnovu kojih se mogu unaprijediti inkluzivne prakse u našoj zemlji, su sljedeće:  

• Potrebno je unaprijediti saradnju s regionalnim praksama i omogućiti kontinuiranu razmjenu iskustava i praksi u cilju unapređenja inkluzije,
• Potrebno je osigurati sveobuhvatnu podršku i uključenost različitih segmenata javnosti, fokusirajući se na različite nivoe i oblike podrške institucija, organizacija, javnog mnijenja.
• Saradnja s nevladinim sektorom je važan segment unapređenja inkluzije,a posebno s udruženjima osoba s invaliditetom, u skladu s načelom „Ništa o nama bez nas“,
• Saradnja s porodicama je ključan oblik podrške, stoga je potrebno jačati ulogu porodica u procesu, kroz različite forme.
• Potrebno je kontinuirano unapređenje praksi, imajući u vidu dobra iskustva i trendove iz okruženja, dostupnost metoda podrške, istraživanja, te prilike za projekte i saradnje.
• Potrebno je predstavljati inkluziju kao holističan pristup, od rane intervencije do samostalnog stanovanja i samozastupanja
• Javni fondovi trebaju u većoj mjeri sudjelovati u radu centara (primjer je Mali dom u čijem radu Grad Zagreb sudjeluje 70%).

Projekat Jačanje socijalnog uključivanja  jednako i kvalitetno obrazovanje za podršku uspješnog razvoja djece sjeverozapadnog Balkana 2016-2018 i pripadajući rezultat ima za cilj unaprijediti sistemsku podršku inkluzivnom odgoju i obrazovanju za djecu s pteškoćama u razvoju, a finansijski je podržan od strane organizacije Save the Children Italy. U Bosni i Hercegovini provodi se na područjuma Kantona Sarajevo i Tuzlanskog kantona.

U sklopu Projekta su izrađene Strategije za uključivanje djece s poteškoćama  u obrazovanje sa sedmogodišnjim planovima implementacije u Tuzlanskom i Kantonu Sarajevo, koje pružaju sveobuhvatan okvir za razvoj inkluzivnog obrazovanja u skladu s socijalnim i modelom ljudskih prava inkluzije. Strategije su izrađene upotrebom participativne metodologije, koja je podrazumijevala konsultacije sa preko 600 ključnih aktera iz oblasti obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite, finansija, lokalne zajednice, donosilaca odluka, organizacija civilnog društva i roditelja.

Pored izrade Strategije, Projekat podrazumijeva i pomoć za 40 odgojno-obrazovnih ustanova u procesu otklanjanja arhitektonskih barijera, obuku za 600 odgojno-obrazovnih profesionalaca za asistenciju u nastavi za djecu s poteškoćama, podršku roditeljima djece s poteškoćama i jačanje kapaciteta ključnih aktera kroz razmjenu iskustava s dobrim praksama u regiji i Italiji.