Tanja Topić: Izborne prevare urušile su dio demokratije u BiH

Pišu: V.A.Z i F. V.

Desetak dana poslije održavanja Općih izbora u Bosni i Hercegovini još uvijek se čekaju potpuni rezultati glasanja bosanskohercegovačkih građana. Uporedo traju izborne analize, ali gotovo niko ne preuzima odgovornost na osnovu njih. Jer, svi su pobijedili ili su svi pokradeni!

O efektima ovih izbora, razlozima ovakvog glasanja ili ne glasanja na izborima, izbornim krađama, podjelama u društvu, poziciji i opoziciji za portal Radiosarajevo.ba analizira ugledna novinarka, analitičarka i voditeljica ureda fondacije Friedrich Ebert u Banjoj Luci Tanja Topić.

Radiosarajevo.ba: Počet ćemo ovaj razgovor s pojavom koja je tipična za ove izbore, a to je da su na mnogim stranačkim listama kandidatkinje osvojile neusporedivo više glasova od svojih stranačkih kolega. Kako komentirate ovu pojavu?

Topić: To je jedna lijepa i značajna promjena koju smo vidjeli na ovim izborima. Možda ona neće suštinski značiti neku promjenu ni za naš mentalni, politički sklop, ni za naše društvo.

Ja bih voljela da ta promjena koju smo vidjeli, da su žene dobile dosta glasova na stranačkim listama, jednostavno bude i ona promjena u smislu da žene dobiju više liderskih pozicija u političkim partijama. Čak smo vidjeli da su neki lideri dobili manje glasova od stranke, ali im to neće biti onaj poticaj da odstupe sa te pozicije i da prepuste mjesto nekome drugome i da vidimo sasvim sigurno više žena na odlučujućim funkcijama.

Naravno, ne bih da to budu one žene samo zato što su žene, već da to budu zaista žene koje će unijeti jednu novu svježinu i novi vrijednosni sistem u politiku. Žene koje neće biti ona produžena ruka svojih šefova, svojih političkih partija, izvršavati puke stranačke naloge, već žene koje će biti slobodoumne, sa stavom, i koje će promovisati one vrijednosti kojih možda nedostaje u našem političkom i društvenom životu.

"Mačo politika"

Radiosarajevo.ba: Generalno gledajući, čak možda i primjere iz svijeta, da li se uopće može govoriti o ženskom pristupu politici?

Topić: Mislim da smo mi još okovani u tradicionalne, balkanske, mačo političke okvire. Obično, ako potaknemo i ako stavimo u javni diskurs tzv. ženski pristup, onda se to na neki način posmatra ovdje kao jedna vrsta uvoza tih loših stvari sa Zapada, i ovdje se to ipak gleda možda na ne tako blagonaklon način.

Mi pristupamo ženama u politici, u javnosti, još uvijek sa puno predrasuda, sa
puno stereotipa, i to je onaj proces koji će trajati. Ali, mislim da smo negdje na dobrom putu jer vidimo da se i u RS-u za kandidata za predsjednika etablirala jedna mlada žena i da je ona imala vrlo dobru prihvaćenost među građanima. Tako da je negdje počeo da se razbija taj stereotip koji imamo.

Žene i "verbalna artiljerija"

Radiosarajevo.ba: Šta ova pojava govori o nama kao biračima? Da li mislite da su možda birači u BiH prezasićeni onom jednom radikalnom retorikom koja je bila prisutna u javnom prostoru u prethodnom izbornom periodu?

Topić: Jako mi je teško odgovoriti na to pitanje. Ako uzmemo glasove koje su dobile one političke opcije, one političke stranke koje su negdje i prepoznatljive upravo po toj svojoj radikalnoj retorici, po toj teškoj priči, po toj "artiljeriji" verbalnoj kojoj nas stalno izlažu, možda to jeste jedan bezbolniji izbor gdje su se i sami birači opredjeljivali za tu blažu varijantu, odnosno vjerujući da žene ne nose tu vrstu ekstremnog, radikalnog pogotovo, retoričkog potencijala u politici i da su zbog toga negdje i na taj način glasali.

Ali, opet uz tu ogradu da su ove stranke gdje su perjanice zaista prepoznatljive u javnom i političkom prostoru upravo po toj retorici koja jeste agresivna, a dobili su toliko glasova. Onda mi to stvara jednu vrstu upitnika iznad glave.

Radiosarajevo.ba: Generalno, kako gledate na rezultate izbora – staro stanje, novo stanje, negdje su se desile promjene, negdje je ostalo sve po starom, pa čak možda i utvrdilo se stanje, kakvo je Vaše mišljenje o svemu?

Topić: Mislim da je generalno dominantno ono što su građani BiH pokazali, a to je da su i dalje u jednom stanju rezigniranosti, u jednom stanju apatije. Prevashodno mislim, kada to kažem, na činjenicu da nas nije izašlo mnogo na izbore.

S obzirom na okolnosti, s obzirom na uslove, s obzirom na sve što smo preživjeli, pogotovo u ono vrijeme pandemije, s obzirom na to da aktualne vlasti nisu dale nikakvo rješenje ili nam ponudile barem tračak nade kako da se izborimo sa ovom energetskom krizom, kako nisu donijeli nijednu mjeru koja bi ublažila naše stanje u ovim uslovima zadnjih godinu dana energetske krize, inflatornog šoka i ostalo, jednostavno su pokazali tu vrstu rezigniranosti.

Oni koji su izašli su uglavnom partijski vojnici i oni koji su opredijeljeni. Još jedan dobar dio građana pokazuje vrlo jasan stav da niko od onih koji izlaze u političku utakmicu nije dovoljno atraktivan, nije im ponudio tu nadu da bi ih izvukao sa birališta.

S druge strane, vidjeli smo negdje opet da su i unatoč toj velikoj intervenciji i nastojanju međunarodne zajednice da unese poboljšanja u integritet izbornog procesa, da se pokazalo da je on i dalje kontaminiran, da ima jako puno manjkavosti i da ta rješenja nisu bila efikasna jer smo vidjeli koliko političke partije i akteri mogu biti kreativni u smišljanju i izmišljanju novih načina manipulacija i malverzacija.

Bolja budućnost za djecu

Radiosarajevo.ba: Dakle, sada otvaramo dva nova pitanja. Prvo je, zašto je toliko mala izlaznost? Da li je to pokazatelj malog interesa građana, ili opet tu ima više prijavljenih birača nego što realno postoji u ovoj našoj državi?

Topić: To je sasvim sigurno jedan od faktora. Mi isto tako godinama nismo iz biračkih spiskova izbrisali sve one ljude koji su u međuvremenu umrli, tako da imamo jako puno tih neažuriranih stvari i mislim da je to nešto što je trebalo biti odavno urađeno.

Opet na drugoj strani, mi imamo i jedan veliki dio ljudi koji je napustio BiH i mislim da je to i onaj dio ljudi koji je dao jasan odgovor na političko stanje u ovoj zemlji.

Mi imamo jednu atmosferu u kojem je dobar dio stanovništva BiH rezigniran, apatičan.

On je izgubio svaku nadu, pogotovu nadu u budućnost i to je onaj dio ljudi koji je napustio BiH, a i dio ljudi koji se sprema, koji je čekao taj neki prelomni trenutak
da se odluči da li će i dalje biti sastavni dio te erozije društva i vrijednosti ovog društva, ili će jednostavno nastojati da osigura bolju budućnost za svoju djecu.

Radiosarajevo.ba: Kada su u pitanju izborne krađe, mislite li da bi uvođenje elektronskog glasanja doprinijelo smanjenju izbornih krađa i šta mislite da je bio glavni razlog da to nije bila jedna od odluka visokog predstavnika?

Topić: Apsolutno da bi to smanjilo taj proces korupcije i da bi sasvim sigurno vratilo povjerenje građana u izborni proces. Mi ranije smo imali taj stepen povjerenja u izborni proces izuzetno nizak.

Međutim, nakon ovih izbora, nakon suočavanja sa brojnim dokazima prevara, malverzacija i krađa, jedan dio građana koji su dosada redovno izlazili na izbore sada su prešli na onu drugu stranu i postavili pitanje smisla uopšte izlaska na izbore kada ionako ta izborna volja bude skrojena po mjeri političkih partija, onih koje su dominantne.

Mislim da postoji problem, kada je riječ o elektronskom glasanju, ja ih vidim na dvije strane. Jedna strana je ono što zovemo – zašto međunarodna zajednica nije pomogla da se uvede elektronsko glasanje u BiH, upravo međunarodna zajednica koja je uložila enormna sredstva u BiH, koja je uložila enormna sredstva u demokratizaciju društva?

Dio demokratije na ovaj način, izbornim prevarama, malverzacijama, je zapravo urušen, kao što su urušeni i temelji pravne države jer se zakon nije poštovao. Da nije iznašla ta sredstva koja su bila neophodna da bi smo finansijski zaokružili uvođenje elektronskog glasanja.

Na drugoj strani vidjeli smo u toku reforme Izbornog zakona da su politički akteri, pogotovo ove vladajuće partije, bile vrlo jasno i izričite. One su čak u obrazloženju u tom odbijanju paketa koji bi poboljšao integritet i transparentnost izbornog procesa rekli da je to zapravo pokušaj upravo te iste međunarodne zajednice da uvođenjem određenih softvera na neki način falsifikuje izbornu volju, a u suštini to je značilo da oni kao gospodari života i smrti u BiH gube kontrolu nad izbornim procesom.

Radiosarajevo.ba: Šta mislite zašto međunarodna zajednica to nije nametnula?

Topić: Ne znam zašto to nisu nametnuli. Otvara se polje bezbrojnih spekulacija. Otvara se čak i pitanje da li to nije urađeno u dosluhu, ili su išli na ruku upravo ovim etno-nacionalnim političkim partijama koje suvereno vladaju ovim prostorom.

Opozicija ne želi izdvajanje RS-a

Radiosarajevo.ba: Vas kao građanku entiteta Republike Srpske bismo sada pitali kako komentirate tu jednu vrlo izrazitu interpolaciju javnosti u Republici Srpskoj – praktično 50 naspram 50 posto? Da li su to uistinu dvije suprotstavljene političke opcije ili se zapravo radi o istom kursu koji samo ima dvoje različitih lidera? Kako uopće gledati na tu interpolaciju društva?

Topić: Mislim zapravo da ne postoji ona suštinska razlika u odnosu prema identifikaciji sa Republikom Srpskom i u odnosu tog manifestovanja nacionalnih osjećanja. Znači, potpuno identični stavovi koji imaju kako vladajući tako i opozicija.

Međutim, rekla bih da, ipak, postoji jedna suštinska razlika, i to smo mogli iščitati i kroz političke nastupe i ostalo. Vi imate vlast koja na neki način već dugo vremena zagovara i nezavisnost Republike Srpske, odnosno izdvajanje iz BiH.

Na drugoj strani, opozicione stranke, bez obzira kolika snažna ta identifikacija sa Republikom Srpskom, svoje političko djelovanje smještaju u kontekst BiH. Oni nemaju taj radikalan politički pristup koji bi značio izdvajanje Republike Srpske, već Republika Srpska ostaje, kao ta posebna jedinica s kojom su se identifikovali u političkom i svakom drugom smislu, dio BiH i mislim da je to najvažnija suštinska razlika.

Na drugoj strani, vi imate generalno vrlo nacionalno osviješćene građane u Republici Srpskoj, i tu zapravo svi oni koji ne igraju na tu nacionalnu kartu, oni maltene i da nemaju šanse da ostvare bilo kakav značajniji izborni rezultat i uspjeh.

Na drugoj strani isto tako vidimo da su oči i jednih i drugih uprte u Beograd, odnosno ko će dobiti tu vrstu podrške, pogotovo od Aleksandra Vučića, jer se i to smatra nekom vrstom prelomne tačke koja može odrediti ko će vladati u Republici Srpskoj.

Vukanov poučak

Radiosarajevo.ba: Ukoliko bi opozicija zaista radila svoj posao, to znači političkim sredstvima branila svoje birače, radila za građane, šta bi to opozicija trebala da radi u narednom periodu?

Topić: Mislim da se to vrlo jasno moglo vidjeti na primjeru jednog opozicionara iz Republike Srpske – Nebojše Vukanovića. Nebojša Vukanović je čovjek koji nije imao nikakvu partijsku infrastrukturu, koji nije imao materijalne resurse, ali Nebojša Vukanović je uradio jedan zaokret da je dosadašnji pristup opozicije koja se ponašala kao salonska opozicija, koja je smatrala da se politika vodi izdavanjem saopštenja za javnost, održavanjem konferencija za novinare i nastupima u medijima, on je izašao na teren.

Četiri godine je razgovarao sa ljudima. Mislim da postoji, zapravo, i kod dobrog dijela opozicionih lidera u BiH generalno otuđenost od građana. Oni se ne mogu identifikovati sa njihovim problemima.

Ako imate opozicione lidere ili bilo kojeg političara koji nosi sat od nekoliko hiljada KM, koji nosi markirane stvari, vi ne možete da nađete tu sponu identifikacije sa običnim čovjekom, sa malim čovjekom koji se bori da preživi sa 500 KM mjesečnih primanja.

Kao da živimo u dva paralelna svijeta – svijetu politike i svijetu građana u kojem se građani bore za puko preživljavanje. Njih ne mogu razumjeti, ti ljudi iz opozicije, iz politike, koji žive jednim potpuno drugačijim životom. Tu nema dodirnih tačaka. Mislim da svaki građanin BiH želi da ga neko sasluša.

Čak i ako nema rješenje za njegove probleme, on želi da jednostavno to breme i taj teret života ovdje podijeli sa nekim čovjekom od uticaja, od autoriteta iz svijeta politike. Mislim da bi opozicija trebala da se spusti među građane, da prestane da slijedi onu logiku i politiku etno-nacionalnih politika, i da se više posveti onim pitanjima koje ljudima život znače.