Vedran Tuce o budućnosti Sarajevske filharmonije: Simfonijski orkestar nema alternativu

U vremenu u kojem se kulturne institucije širom Europe bore za opstanak, Sarajevska filharmonija ostaje jedan od najstabilnijih stubova umjetničkog života u Bosni i Hercegovini.

Kao jedini profesionalni orkestar u državi, Filharmonija ne samo da čuva bogatu muzičku tradiciju, nego aktivno gradi savremeni kulturni identitet, predstavljajući bh. stvaralaštvo na domaćoj i međunarodnoj sceni. O izazovima, uspjesima i budućnosti ovog ansambla razgovarali smo s Vedranom Tuceom, direktorom Sarajevske filharmonije, koji otkriva kako izgleda voditi instituciju pod stalnim pritiskom očekivanja, zašto su najvrijedniji resurs ljudi, te zbog čega vjeruje da klasika ima budućnost čak i u digitalnom dobu.

Tuce za portal Radiosarajevo.ba govori i o projektima koji su Filharmoniju stavili u središte pažnje svjetske javnosti, kao i o svojoj novoj radijskoj emisiji Bijela hronika na Federalnom radiju, zamišljenoj kao mali otpor svakodnevnom talasu negativnih vijesti.

Radiosarajevo.ba: Sarajevo je grad bogate muzičke tradicije. Kako vidite ulogu Filharmonije u čuvanju i promociji kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine?

Tuce: Iako je Sarajevska filharmonija kantonalna Javna ustanova kulture, ujedno je jedini profesionalni orkestar u BiH i samom tom činjenicom Sarajevska filharmonija jedan je od stubova kulturnog života u državi. To nas dovodi do činjenice da je Sarajevska filharmonija državna infrastruktura kulture te tako i jedini ansambl koji može izvoditi djela naših kompozitora. BiH već decenijama ima kompozitore koji stvaraju djela umjetničke muzike i mi se trudimo konstantno, a posebno na gostovanjima izvan BiH, prezentovati to naše stvaralaštvo.

Radiosarajevo.ba: Koje biste koncerte ili projekte u posljednijih nekoliko godina istakli kao najposebnije i najizazovnije za Sarajevsku filharmoniju, i zašto?

Tuce: Svakako da smo posebno ponosni na koncerte pod dirigentskom palicom maestra Mutia i maestra Mehte, bili su to posebni izazovi za naš mali tim koji je realizovao te događaje. Ovakvi koncerti odmah vas postave u žižu interesovanja svjetske javnosti pa se stvori i jedan poseban pozitivni pritisak koji vas tjera da dajete maksimum u svakom pogledu. Za ove projekte imali smo najbrojniji orkestar i posebne organizacijske izazove koji su zahtjevali izniman angažman našeg malobrojnog osoblja.

Određeni instrumentalisti postaju nedostupni u europskim zemljama

Radiosarajevo.ba: Kako balansirate između tradicije klasične muzike i potreba za njenim modernizovanjem kako bi se eventualno približila mlađim generacijama?

Tuce: Svake godine posebno veliku pažnju poklanjamo projektima u koje uključujemo učenike osnovnih i srednjih škola i već vidimo pozitivne rezultate kroz povećani interes za ulaznice za sve naše koncerte i projekte. U proteklom periodu radili smo koncerte u kojima smo pokušali spojiti tradicionalni simfonijski orkestar s nekim novim muzičkim žanrovima i to se pokazalo kao dobar pravac prema mlađim generacijama.

Radiosarajevo.ba: Koji su, prema Vašem mišljenju, najveći izazovi sa kojima se suočava Sarajevska fiharmonija danas? Jesu li to finansije, kao što je slučaj i kod mnogih drugih? Kako bi mogao da se poboljša status kulture u zemlji?

Tuce: Najveći izazov definitivno je nedostatak kadra, određeni instrumentalisti zaista postaju deficitarni u cijeloj regiji, a polako postaju nedostupni i u europskim zemljama. Finansije i kultura nikad nisu bili bliski, ali u ovih zadnjih par godina Vlada Kantona Sarajevo i resorno ministarstvo rade mnogo više i to je evidentno kroz sve kulturne projekte koji se dešavaju u Kantonu Sarajevo. Status bilo kojeg društvenog resursa zavisi i uvijek će zavisiti od ulaganja u njega. Ulaganje u ljude i infrastrukturu kulture mora biti naše opredjeljenje.

Radiosarajevo.ba: Kada biste mogli da uputite jedan savjet mladim muzičarima koji tek počinju svoju karijeru, šta bi to bilo?

Tuce: Znanje je najskuplja životna investicija. Jedino znanje može da vas vodi uspjehu.

Radiosarajevo.ba: Koji su Vaši planovi za budućnost Sarajevske filharmonije? Postoje li neki novi projekti koje želite realizovati u narednim godinama?

Tuce: Umjetnici uvijek imaju želja za novim izazovima, međutim one uvijek moraju biti u okviru realnih mogućnosti. Plan je da nastavimo sa svim dobrim praksama u umjetničkom dijelu aktivnosti i želja da završimo još neke infrastrukturne projekte koje radimo kako bi poboljšali uslove za rad i time bili u mogućnosti ponuditi još raznovrsniji sadržaj našoj dosadašnjoj i budućoj publici. U martu naredne godine čeka nas i još jedan Gala koncert s jednim od najvećih svjetskih tenora Hose Carerasom u Skenderiji. Ovaj događaj, sasvim sigurno, postaviti će Sarajevo i BiH opet u središte kulturne javnosti i interesovanja cijele regije.

"Nisam pesimist"

Radiosarajevo.ba: Kako vidite budućnost klasike i orkestarskih ansambala u digitalnom dobu, kada su streaming servisi i online koncerti postali tako utjecajni?

Tuce: Nisam pesimist, ali trebat će nam određene promjene u pristupu i razmišljanju prilikom stvaranja planova u godinama pred nama. Dolazi polako do gašenja orkestara i u mnogo bogatijim zemljama zapadne Europe pa stoga moramo širiti djelovanje, ali i dobro paziti da se ne udaljavamo od svoje primarne zadaće. Povremeno kombinovanje žanrova može biti jedan od koraka ka približavanju simfonijskog orkestra široj publici, a posebno moramo mnogo više ulagati u dječje programe kako bi čaroliju orkestra približili djeci u ranijoj dobi razvoja. Kako god izgledala budućnost u ovom poslu, jedno će ostati istina zauvijek - simfonijski orkestar nema alternativu jer jedino u takvom ansamblu imate sve što možete poželjeti na jednom mjestu.

Radiosarajevo.ba: Vi ste govorili jednom prilikom o navali loših vijesti, posebno iz segmenta "crne hronike" i rekli ste da nam je potrebna "bijela hronika" i lijepe vijesti. Upravo ste to pokrenuli na Federalnom radiju. Šta je Vaš cilj kroz radijsku emisiju Bijela hronika?

Tuce: Bijela hronika je svjetlost na kraju dana. Družit ćemo se u noćnim satima četvrtkom na Federalnom radiju i ponavljati samo one vijesti koje zaista ovu državu opisuju u najboljem svjetlu. Toliko toga dobrog dešava se oko nas, a te vijesti jako je teško pronaći u medijima ili ih čak i ne objave. Volio bih da napravimo jedan kolegijalan dogovor i da svi mediji, bar jedan dan u sedmici, počinju sve informativne emisije pozitivnim i dobrim vijestima na početku emitovanja ili na naslovnim mjestima na portalima. Takmičimo se u dobrim djelima, ništa nas ne košta, a uklanja srklet iz naših života.