'Što na podu spavaš' najbolja predstava 36. Gavellinih večeri: Evo ko je još dobio nagrade

Komisija za odlučivanje u kojem su bile Pavlica Bajsić, Sonja Kovačić i Sandra Lončarić ocijenilo je da je predstava Što na podu spavaš, nastala u saradnji GDK Gavelle, Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, Narodnog pozorišta Sarajevo i Internacionalnog teatarskog festivala MESS, važna jer "pozorišnim činom zajedništva potvrđuje da rat nikada ne završava onda kada puške utihnu, nego se borbe vode na nekim drugim mjestima i traju puno duže - u nama samima".

Neoborivu snagu predstavi, u kojoj je na scenu prenesen Cvijetićev ratni roman, daje činjenica da pripovjedača igra sam pisac, suptilno se uvlačeći među nas, dodaje komisija. "Iza pripovjedača stoji pomalo brechtijanski, uigrani ansambl, a iza njega režiser koji taj isti ansambl vodi sigurnom rukom, sa sjajnom multifunkcionalnom scenografijom, kostimografijom, rekvizitom i muzičkimintervencijama", ističe.

Najboljim režiserom proglašen je Kokan Mladenović, režiser dvije predstave iz ovogodišnje konkurencije - Što na podu spavaš i Bilo jednom na Brijunima u produkciji "Joca Arta", Centra za kulturu Svilajnac i Bitef teatra.

Režirajući Što na podu spavaš Mladenović je, ocjenjuje komisiju, "imao dovoljno snage da u ovakvom materijalu ne inzistira na svojoj viziji, već je postupak znao vješto prilagoditi sadržaju", dok je u Bilo jednom na Brijunima primijenio posve drugačiji režiserski i autorski postupak te je glumcima "umjesto pomno osmišljene arhitekture kolektivne igre ponudio slobodno igralište".

Najboljim glumicama festivala proglašene su Nataša Barbara Gračner, za ulogu u predstavi Ko se boji Virginije Woolf? ljubljanskog Mini teatra i Mestnog gledališča Ptuj u režiji Ivice Buljana, te Hana Selimović za ulogu u predstavi Otac Floriana Zellera u režiji Paola Magellija i produkciji Ateljea 212 iz Beograda.

Gračner je komisiju "osvojila lavovskom energijom kojom je zavladala svojom bijesnom, tužnom, duhovitom i senzualnom Martom", dok je Selimović nagrađena jer je, ističe se u obrazloženju, "uspjela svaki novi prizor igrati kao da je prvi" i "izgraditi ženu od krvi i mesa koja u svakom novom nastupu ispočetka uspijeva zadržati saosjećanje gledatelja".

Dvije ravnopravne nagrade dodijeljene su i u muškoj konkurenciji - Voji Brajoviću za ulogu u predstavi Otac i Bernardu Tomiću za ulogu u predstavi Gard Teatra &TD u režiji Dražena Krešića.

Brajović je, obrazloženo je, bez obzira na različite osobine oboljela starca uspio iznenaditi u svakom novom prizoru i zadržati ranjivost koja "obara s nogu", dok je Tomić koristeći jezični i minimalni tjelesni pomak "uspio oživotvoriti karakter koji svojim izmjenama na vrlo jednostavan i efektan način reflektira i velike dramske i društvene kontraste".

Članice komisije ovogodišnje Gavelline večeri u obrazloženju nagrada istakle su da je izbor predstava bio "raznolik u svojim estetikama i temama te je pružio vrijedan presjek regionalne produkcije", izrazivši želju da se u budućnosti na Festivalu dodjeljuje i nagrada za tekst, kao jedan od nosećih stubova pozorišne umjetnosti.

Na 36. Gavellinim večerima, koje su počele 22. novembra, u konkurenciji za nagrade izvedeno je šest predstava - Što na podu spavaš, Bilo jednom na Brijunima, Ko se boji Virginije Woolf?, Gard, Otac te predstava Žaba Dubravka Mihanovića u produkciji HNK Split.

Nakon dodjele nagrada izvedena je predstava Dubrovačkih ljetnih igara Sjetne žene raguzejske u režiji Dore Ruždjak Podolski.