Šekspirov "San ljetne noći" u subotu u Narodnom pozorištu

Predstavu je režirao gost iz Beograda Erol Kadić.

Neobičnost predstave jeste što se radnja zapravo dešava na deponiji te što su akteri “propalice i beskućnici” koji pokušavaju postaviti na scenu jedno od najzahtjevnijih Šekspirovih djela.

“To je grupa pojedinaca koji individualno ne znače ništa, ali koji zajedno stvaraju san. U vremenu u kojem se ljudi stalno bore protiv nečega umjesto za nešto, postavlja se pitanje – šta je ono što ljude ujedinjuje; šta je potrebno da bi se vratila ljudskost društvu u kojem je ona ostala samo u tragovima; šta je ono što vraća entuzijazam, podstiče slatku euforiju, rađa novu nadu; šta je to što nas drži nasmijanima, što ljude okreće ljudima, što ih mijenja i povezuje”, zapisao je o predstavi reditelj Erol Kadić.

Skupina ljudi s margine, beskućnika, ljudi koji ni ne znaju ko je Shakespeare, u jednom kontejneru, na otpadu u blizini teatra, pronaći će njegov tekst “San ljetne noći”. I tu počinju njihovi snovi – onako kako oni čitaju, maštaju i zamišljaju djelo velikog pisca. No, snovi, čak bili i tako krhki, naivni i jednostavni – postaviti Shakespearea za sebe, na deponiji, a ne na sceni nekog velikog svjetskog teatra s glumcima koji su završili glumačke Akademije, dakle čak ni ti snovi neće trajati dugo – deponija se ruši, njihova scenografija se ruši, snovi se ruše, a na toj parceli počinje izgradnja trgovačkog centra. Znamo li danas sanjati, koliko sanjamo, zamjenjuju li naše snove šarenila trgovačkih centara, ‘šarene laže’ kapitalizma umjesto istinske umjetnosti, umjesto teatra koje nam otvara neke nove svjetove, s čime to mi nadomještamo naše snove, šta nas otupljuje, a šta nas čini istinski sretnima – je li to ljubav, druženje, prijateljstvo, zajednička maštanja i zajednički snovi…, jesmo li zaboravili na to  – o svemu tome govori ova predstava. Dođite na predstavu da zajedno pronađemo odgovore i da zajedno sanjamo jer – kako kaže reditelj – “Dok god sanjam, znači, živ sam”.

U ovoj predstavi Narodnog pozorišta Mostar igraju Ajla Hamzić, Maja Zećo, Amela Kreso, Šerif Aljić, Jasmin Krpo, Saša Oručević, Emir Spahić, Emir Sejfić, Mirsad Elezi, Goran Lozo i Vedran Vilogorac. Premijera predstave održana je 2015. godine, u godini u kojoj je cijeli svijet posvetio obilježavanju jubileja jednog od najvećih svjetskih pisaca – 400 godina Shakespeareove smrti, a Narodno pozorište u Mostaru prvo je u BiH obilježilo ovaj jubilej. Ujedno, ova je predstava prva koja nakon 27 godina Shakespearea vraća u Mostar.

Predstava itekako govori o našoj stvarnosti – u zadnjoj sceni se svi suočimo s onim što zapravo jesmo. Na kraju se pitamo – ko smo mi, zašto ovdje i šta želimo od ovog života? Pitanja na koja niko od nas ne bi smio zaboraviti...