Sarajevo: Jeste li vidjeli oblačić u Titovoj ulici?

Moderna umjetnost je puna primjera "praznih prostora", bijelo na bijelim slikama ili panelima, počevši sa Rauschenbergovim monokronim jednobojnim instalacijama.

Naslanjajući se na bezbrojne primjere umjetničkih dijela sa tkzv. "prazninama" i ova efemerna intervencija bliskih Karimovih (pred)ratnih prijatelja Almira Imširevića i Andreja Đerkovića u javnom prostoru može poslužiti kao predmet neograničene želje. Almir je februaru 2008. godine pokrenuo peticiju za spomen obilježje Karimu Zaimoviću, dok je Andrej dvije godine ranije, u auli tada još uništene Vijećnice, u suradnji sa magazinom DANI i Fondacijom Karim Zaimović postavio samostalnu izložbu "Sanjam...", tako da je ova intervencija u javnom prostoru, jedan logičan slijed osobnog i generacijskog mementa.

Prazni stripovski oblačić koji simbolizira želje/snove, kratkog, ali slobodno možemo reći, nezaustavljivoga života Karima Zaimovića i uopće čitave jedne generacije, otvoren je za bezgraničnu interpretaciju u kojoj sposobnost percepcije postaje preduslov za učestvovanje u samom dijelu. Prolaznik se poziva na interakciju sa samim radom konfrontujući imaginarni sadržaj oblačića koji vizualno stoji iznad njega ili nekog drugog prolaznika sa vlastitim imaginarnim čitanjem istoga.

Trending

Vandalizam u Velenju: Odsjekao glavu na spomeniku Josipa Broza Tita

Svojom bijelinom i čistoćom, oblačić označava (ne)ostvarene snove/želje jedne čitave jedne generacije čiji su životi podijeljeni na tri dijela: prije, tokom i poslije rata. Svojim diskretnim uplitanjem, rad sa druge strane, izražava i nemogućnost prevazilaženja konstantnog sukoba snova sa stvarnošću. Radije nego da direktno napada sa tekstom koji bi bio reprezentacija sna, rad preferira povlačenje u sakrivenu sliku, te usmjerava pogled na introvertirano i apstraktno putovanje kroz naše vlastite živote.

Mjesto ovog efemernog spomen obilježja je sa namjerom postavljeno na križanju Titove i Dalmatinske ulice, koje su duboko utkane u urbano odrastanje i otjelovljenje gore navedene generacije i koje je ovjekovječeno i na kultnoj portretnoj fotografiji samog Karima (autor Nermin Muhić) prvih dana opsade na istom mjestu.

13.08.25. 13:07

Na današnji dan preminuo Karim Zaimović: Mladić koji je sanjario i stvorio svijet čuda

Danas, nakon dovoljnog vremenskog perioda kritičke observacije javnog/intimnog čitanja naših života u opsadi, ovaj prazni stripovski oblačić je svojevrsni afektivni suma summarum (pre)živjelih života te memoriterne generacije koja je slijedom vlastitog poniznog od(s)rastanja, gledajući unatrag emancipativne rezultate vlastitih životnih (ne)ostvarenih želja i stavova, te kroz danas već decenijsko poštovanje njihovog duhovnog i kreativnog rada od strane okružja/zajednice, došla (i) do svog duhovnog pročišćenja.

Andrej Đerković rođen 1971.godine u Sarajevu. Završio Školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu 1989. godine. Uz umjetnike kao što su Pistoletto, Kounellis, Abramović, Kapoor, Viola, Kosuth, Dimitrijević, IRWIN, jedan je od osnivača Kolekcije ARS AEVI Muzeja Suvremene umjetnosti Sarajevo. Radovi mu se nalaze u renomiranim kolekcijama MACBA Museu d'Art Contemporani de Barcelona, Casa della Memoria Milano, Museum für Kunst und Gewerbe Hamburg, Musée d'art moderne et contemporain (MAMCO) Genève, Museum für Gestaltung Zürich, Nacionalni Muzej Gruzije Tbilisi, Umjetnička Galerija Bosne i Hercegovine, Council of Europe Strasbourg, Muzej Jugoslavije Beograd, Muzej nevinosti Istanbul, Muzej Sarajeva, Narodni Muzej Crne Gore Cetinje, Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Memorijalni centar Srebrenica i drugi. Surađivao sa Benetton, McCann, Freitag, agnès b. i Swatch. Za dostignuća na polju kulture tokom opsade Sarajeva, nagrađen sa "The Certificate of Appreciation" Agencije Američke Vlade za informisanje (USIA). Više od kvarat stoljeća, član je ULUPUBIH.

Amir Imširević rođen 1971.godine u Bihaću. Na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu diplomirao na Odsjeku za dramatrugiju. Na Internacionalnom festivalu MESS 1999.godine, insenacija teksta Kad bi ovo bila predstava… (režija Aleš Kurt) nagrađena je "Zlatnom maskom" dnevnika Oslobođenje i uvrštena je u Antologiju BH drame XX vijeka. Pored ove, autor je drama: Kad bi ovo bila predstava..., Balkanski đavo Sram, Playback Sevdalinka, Circus inferno, Po istinitoj priči, Mousefuckers, Kad bi ovo bilo film…i Jedan je Muhamed Ali, dok je drama Balkanski đavo Sram, godine 2007., uvrštena u francusku antologiju evropske drame De Pinter a Muller (Michel Corvin). Godine 2011. objavio je i prvu knjigu priča STRANA 212 (OMNIBUS), a 2020. i knjigu Najljepši od svih svjetova (NOMAD). Godine 2023., u izdanju Buybooka, objavio je roman Zlatni geler, te mu je u izdanju istog nakladnika upravo objavljen roman Lavanda, petrolej. Niz godina, bio je šef Odsjeka za dramaturgiju, a danas je redovni profesor na predmetu Pisanje za teatar.