Sarajevo: Manifestacija '400 godina djela Hasana Kafije Pruščaka 1615. - 2015.'

U okviru Manifestacije 400 godina djela Hasana Kafije Pruščaka 1615.-2015. u Sarajevu je ove sedmice upriličen naučni skup na kojem su eminentni učenjaci razgovarali o Pruščakovom naučnom opusu.

Hasan Kafi rođen je u Pruscu (Akhisar) početkom decembra 1544. godine, a njegovo potpuno ime glasi Hasan Kafi b.Turhan b.Dawud b.Ja'qub az-Zibi al-Aqhisati al-Bosnawi. Svojim kniževnim imenom (mahlaš) Kafi se počeo koristiti još 1580. Umro je 1615.godine.

Napisao je 17 djela iz različitih oblasti, filozofije, teologije, prava, retorike, stilistike, a navode se i četiri djela koja su predmet sporenja među istraživačima. Njegovo najpoznatije djelo je Usulul-hikem fi nizamil-alem – Temelji mudrosti o uređenju svijeta.

O naznakama političke misli ovog čuvenog djela Hasana Kafije Pruščaka za Fenu su govorili profesori Enver Imamović i Nusret Isanović koji su napravili komparaciju Platonove "Države" i  Pruščakove teorije države.

"Hasan Kafi Pruščak je velikan bošnjački koji je još prije 400 godina bio na tolikoj visini, tako uman da je on kao kadija, učenjak, visoko učen čovjek napisao veličanstveno djelo koje je namijenio tadašnjem sultanu kao savjet i pouku kako da se to carstvo održi jer je počelo propadati", kaže Imamović.

Pojašnjava da je Pruščak secirao svu problematiku s kojom se tadašnje carstvo susretalo, a veličina toga djela, kako urediti državu ogleda se u tome što su onovremene kršćanske evropske zemlje, prevele to djelo na njemački i francuski, uočile su značaj tog djela i za njihove prilike prevele i izučavale ga poput Platonove Države.

"Mnogi evropski vladari korigirali su svoj odnos u vladanju prema onom što je Pruščak napisao", kazao je Imamović.

Profesor Isanović pojašnjava da se Hasan Kafi, pored ostalog, bavio i političkim temama svoga vremena, a da je najpoznatije iz tog područja "Temelji mudrosti o uređenju svijeta", a fokus je uređenje Osmanske države.

Dalje kaže da Hasan Kafi konstatira zabrinjavajuće stanje u Osmanskom carstvu, pokušava da ustanovi ključne pojave koje karakteriziraju krizu, odnosno koje su pojavni oblici krize Osmanskog carstva a onda pokušava da prepoznaje uzroke te krize.

Njegova politička teorija, kaže Isanović, zasniva se na tradiciji peripatetičke filozofije unutar koje je ponuđen model države, društva. Ta teorija ima svoje utemeljenje već u Platonovoj "Državi" i kada se komparativno čita Pruščak i Platon primjećuju se zajedničke ideje, zajednička shema društva, podjela društva.

Kod Pruščaka je to četvorodjelna podjela društva, ali ona je u osnovi slična Platonovoj podjeli, te da su tu podjelu islamske teorije države kasnije uzeli  Al- Farabi, a u svojoj metafizici je preuzeo i Ibni Sina.

"Pruščak smatra da ukoliko u jednoj državi dođe do odstupanja od nekih fundamentalnih načela, kao što je načelo zanemarivanje pravde, od ljudi koji su zaduženi za neke odgovorne poslove u državi, te poslove neodgovorno obavljaju, onda dolazi do nereda, do stanovitog košmara u društvu koje nužno počinje da propada", konstatira Isanović.

Zanimljivo je, kaže, da Platon, Al-Farabi, Ibni Sina pa i ibni Ružd, identificiraju slične probleme i nude slična rješenja.

"Pruščak u svom djelu naglašava da je Osmansko carstvo zapalo u ozbiljne krize i da se u ključnim tokovima događa ozbiljna kriza, događaju se svojevrsne iznevjere, te on konstatira da je došlo do toga da se viši autoriteti ne uvažavaju, da se vladari otuđuju od naroda, grade svoje ugodne svjetovne izolacije, nemaju osjećaja za probleme naroda, ne pokazuju kvalitet zrelih osoba i zrelih vladara, a to je zabrinutost bdijenje nad narodom, postali su oholi, egocentrici, umišljeni, sebe poimaju kao' bogom dane', nemaju potrebe da se s bilo kim konsultiraju, savjetuju, za njih ne postoji ulema, mudri ljudi, te tada dolazi do svojevrsnih razilaženja i prestanka komunikacije između uleme i vladara, te tako vladari čine mnoge i velike greške", kaže Isanović.

Nije teško, dodaje, pretpostaviti da su ovo zajednički problemi u svim sličnim situacijama jer "vidimo da političari misle da su 'bogom dani', nisu tu zbog naroda, već su tu zbog nekih beneficija, da uživaju u pravima, a da nemaju nikakvih obaveza".

Dakle, ističe Isanović, imamo i u Kafijino vrijeme sličnu situaciju kao i svim vremenima koja govore o dubokim krizama društva i svojevrsnim otuđenostima  vlasti, vladara, tog upravljačkog establišmenta od naroda.

Kafi se ne bavi samo kritikom vlasti, već on nudi i rješenje problema.

"Smatra da treba da dođe do komunikacije između uleme i sultana, vezira, namjesnika da pokaže veći senzibilitet za probleme naroda, da se uspostavi sistem discipline, a ključno u svemu tome je, kako i Platon kaže, "pravednost"", analizira Isanović.

Kaže da je kategorija pravednosti velika, o čemu govori i Kur'an, a Isanović ističe kada pravednost iščezne iz društva, kada ljudi kako na individualnoj tako i na društvenoj razini izgube osjećaj za pravdu, tada počinju da nepravdu čine, "a nepravda je kada u društvu ljudi počinju u državi da rade poslove za koje nisu sposobni".

Isanović pojašnjava da se time narušava red, pa se nužno ide u nered, a da Pruščak insistira da se treba vratiti načelu pravde i vratiti se tom sistemu, ali da nije moguće uspostaviti pravdu u državi ukoliko ta pravda ili taj red nije prethodno uspostavljen u našim dušama jer „naša duša treba da bude sklad svojih dijelova, a ti su dijelovi umski, srčani, voljni i dijelovi koje obilježavamo kao strast, stoga duhovna dimenzija u naše duše unosi red, ukoliko nismo uspostavili red u našim dušama, taj red ne može biti  ni izvan nas“.

"Danas se naš svijet nalazi pred rasprsnućem, doslovno pred eksplozijom nereda, zato što nered vlada našim dušama, nismo pomireni sa samim sobom, naše su duše u jednom strašnom nemiru, košmaru, one to projiciraju, reflektiraju na sve ono na što one djeluju, a djeluju na svoju okolinu u svoju zajednicu"zaključuje prof.dr. Nusret Isanović.