Roman "Anadolovo pismo" našeg Zlatka Topčića preveden na francuski jezik

Roman Zlatka Topčića Anadolovo pismo prevedena je na francuski jezik, "nakon rigorozne analize", uskoro izlazi iz štampe u izdanju velikog pariškog izdavača "Harmattan". 

Djelo našeg romansijera, dramskog pisca, pripovjedača i scenariste na francuski je prevela sjajna Jasna Šamić, i to, kako, kaže autor Topčić, na izvrstan način.

"Ne događa se baš svaki dan izlazak naše recentne književnosti na veliku scenu, zapravo, to su više incidenti nego pravila; otud moja suzdržana radost jer je to jedna od rijetkih situacija kada literatura - iako škrto! - uzvraća svojim sužnjima cjeloživotnu i bezuslovnu posvećenost", ističe Topčić.

Važno je naglasiti da je prije Anadolovog pisma, Zlatko Topčić napisao roman 28.06.1914. i da taj roman završava s "nastaviće se..." te se zbog toga se postavlja pitanje je li Anadolovo pismo nastavak nagrađivanog 28.06.1914.

"Roman Anadolovo pismo je, koliko mi je poznato, tek drugi naš roman o Muhadžirima u Turskoj, koji su od Berlinskog kongresa sve do današnjih dana, organizirano, pod pritiskom iseljavani iz Bosne i Sandžaka, ponajviše u Anadoliju, tako da su procjene da naših Bošnjaka u Turskoj ima između četiri i sedam miliona. Još neki govore anahronom ikavicom koju su ponijeli sa sobom kao jedinu imovinu pred progonom. Visoki i plavi, izgledom se razlikuju od crnomanjastih Turaka, čuvaju svoj identitet i nemaju dvojbi oko svoga imena i porijekla", govori Topčić za portal Radiosarajevo.ba.

Iako je osnovna priča temeljena na istinitom događaju kada je na istanbulskom trgu Ferikoy smrtno ranjen ruski potpukovnik Max Emanuelanovič Kammerau, kao slučajni (?) prolaznik i svjedok tuce trojice bosanskih muhadžira tek pristiglih iz izgona, roman je fikcija.

"Afera je dovela u iskušenje rovite odnose između dvije velike sile, jedne u uzletu, druge i slobodnom padu. Taj naizgled jednostavan slučaj povjeren je  isljedniku Nazifbeyu, također muhadžira, ali će njegova istraga, umjesto da sužava, samo siriti krug sumnjivih, pa iako se sve dogodilo davne 1880 godine, slučaj je ostao neriješen sve do današnjih dana kada ga je nepokolebljivi i vremešni Nazifbey, konačno riješio, zbog čega je morao poživjeti čak dva vijeka, jer nije mogao otići s ovoga svijeta neobavljenog posla. Takva je to etika! Svi ostali su davno umrli, i pravi i krivi, ali smo ipak na kraju sa zaprepaštenjem saznali istinu o pravom vinovniku. Da li je zakasnjela pravda obesmislila samu sebe? Nije li nam ta dilema poznata?", pita se autor.

Zanimljivo, je i kako je ova priča stigla do našeg pisca.

"Sam događaj mi je ispričala dr. Amina Šiljak-Jesenković, u prilici kada sam joj prijateljski i s ljubaznom posvetom darivao svoj roman 28.6.1914. Nema slučajnosti , jer ova dva romana čine duologiju Sarajevo, koja u izdanju Bošnjačke zajednice kulture treba izaći ove godine u velikoj ediciji 'Sto knjiga bošnjačke književnosti", zaključuje Topčić.