Predstava Handke Projekt: O ulozi upitnika u relativizaciji genocida

“Oni koji vole mir moraju se organizirati jednako učinkovito kao oni koji vole rat”.

Ne znamo da li je ova izjava Martina Luthera Kinga iz 1967. bila na pameti dramskom piscu Jetonu Neziraju dok je pisao 'Handke Projekt', ali je neosporno da smo kroz ovu njegovu predstavu vidjeli kako to izgleda u praksi. Vješto napisan dramski tekst vodi nas kroz sve faze raskrinkavanja uloge Petera Handkea u rehabilitiranju balkanskih krvnika, relativizanju masovnih zločina i to istim stilskim i literatnim metodama koje je koristio austrijski književnik.

Sve te metode sublimirane su u znaku upitnika stavljenog na činjenične tvrdnje. U jednoj od početnih scena u predstavi vidimo dječaka Petara (Handkea) kojeg njegov ujak Josef podučava hipokriziji. (Mala digresija - scena je to koja naprosto priziva nedavni medijski istup visokog predstavnika Schmidta da je Car Franjo Josip koji je vladao ovdje jednom je rekao: 'Bio sam dobar vladar ako su svi moji narodi podjednako nezadovoljni').

Vratimo se predstavi - u pomenutoj sceni ujak Josef u dramskom tekstu savjetuje mladom Peteru kako da koristi znak pitanja u situacijama kada treba zamagliti logiku. Argument za ovu vrstu stilskog postupka je, po riječima ujaka, umjetnička sloboda i literarno naslijeđe u kojem se Peter oslanja na slavnog Homera ili Servantesa.

Tako znak pitanja postaje adut u rukama vještog pripoviedača ili retoričara. Kada se podnznak pitanja stavi, na primjer, na tvrdnju da je Sarajevo držano pod opsadom sa utvrđenih srpskih položaja, usađen je crv sumnje i otvoreno sivo područje špekulacije. Tako je lansirana ideja o ‘Sarajevizaciji opsade' u kojoj tvrdnja da su Sarajlije granatirali sami sebe postepeno dobija naizgled logični smisao. Pod isti znak pitanja Handkeova retorika stavlja 8000 grobova u Srebrenici i izvrće sudski dokazane činjenice o počinjenom genocidu.

Predstava Handke projekt nastala je u koprodukciji Mittelfest & Teatro della Pergola iz Italije, Theatra Dortmund iz Njemačke, Narodnog pozorišta Sarajevo i Scene MESS, a bh. premijeru doživjela je na sceni Narodnog pozorišta Sarajevu, 14. i 15. novembra. 

Ovo nije predstava protiv Srbije, rekao je njen autor na press konferenciji uoči premijere u Sarajevu, već predstava koja promišlja jedno bitno pitanje - dokle seže umjetnička sloboda i može li vrhunska umjetnost, pa tako i literatura, egzistirati bez etičke komponente.

Članovi Nobelovog komiteta koji su odlučili dodijeliti najviše literarno priznanje negatoru genocida, očito smatraju da su etika i estetika dvije neovisne kategorije. Time je legitimizirano Handkeovo političko-literarno žongliranje te poslana poruka svijetu da se kroz masku umjetničke slobode može propagirati i legitimirati fašizam. 

Ansambl bez glumaca iz Srbije  

Čak troje glumaca iz Srbije odbilo je sudjelovati u predstavi 'Handke projekt' ne zbog političkih uvjerenja, već iz straha za sopstvenu i sigurnost svojih porodice. O ovome saznajemo u toku prestave, kao i za detalj da su Handkeovi izdavači poslali ozbiljno upozorenje produkcijskm timu. Mjesto glumca/glumice iz Srbije tako je pripalo odvažnoj Ani Drljević iz Crne Gore, diplomantici ASU Sarjevo a danas stanovnici Beograda.

U izvođačkom ansamblu na čijem je čelu upečatljivi Arben Bajraktaraj, još su i Adrian Morina, Klaus Martini, Verona Koxha, te Sarajka Ejla Bavčić koja je u ansambl je pozvana kroz koprodukcijski doprinos Narodnog pozorišta Sarajevo, a pokazala vještinu različitih transformacija. Treba izdvojiti njenu interpretaciju Handkea u sceni dok pisac na roštilju peče otrovne gljive dok očekuje telefonski poziv Nobelovog komiteta - to je glumačka bravura u najboljem maniru teatra apsurda.

Predstava ne oskudijeva apsurdom kao neodvojivim sastojkom zla, pa ćemo tako u njoj čuti bojni poklič - šljivovicom protiv kebaba i bureka, te prisustvovati stiliziranom uprizorenju seksualne afere koja se stvarno odigravala u prostorijama Nobelovog komiteta. Prisjetimo se, o tome su brujali svjetski mediji i zbog toga je otkazana dodjela Nobelove nagrade 2018. godine. U predstavi se indicira da je upravo potaknuta ovim, a po principu jedan skandal najlakše će se zaboraviti kada insceniraš drugi, uslijedila odluka nobelovog komiteta od dojeli nagrade Peteru Handkeu 2019. godine. 

I tako, intenzivnih devedeset minuta, uz dinamičnu i atraktivnu režiju koju potpisuje Blerta Neziraj i uvjerljivu igru međunarodnog glumačkog ansambla, u predsatavi 'Projekt Handke’ svjedočimo metaforičkom uništenju zločinca njegovim sredstvima. Bez uvijanja, direktno i precizno!  

I na kraju, katarzičan, gotovo ritualan završetak predstave koji, u interakciji s publikom, simbolički potvrđuje da smo, unatoč nedodirljivoj odluci Nobelovog komiteta, mi ti koji smo ostali na boljoj strani civilizacije.