Nakon više od 90 godina: 'Karađoz i Hadživat' u Mostaru

Turski kulturni centar Yunus Emre u sali Narodnog pozorišta u Mostaru sinoć je organizirao jedinstven kulturni događaj pod nazivom Karađoz i Hadživat, javlja Anadolu Agnecy.

Režiser i glumac Suad Vermel, nakon uspješno odigrane predstave, za Anadolu Agency (AA) s neskrivenim zadovoljstvom je istaknuo da mu je neobično drago što je osjetio podršku publike.

"Ovdje se uopće ne osjećam strancem", kazao je Vermel. Bezbroj vedrih scena, s brzim izmjenama pokreta bilo je svojevrsno kulturno osvježenje za Mostarce.

"Predstava u sebi nosi mnogo važnih poruka. Prije svega u njoj su spojeni tradicionalni umjetnički izrazi sa savremenim, u njoj je spojena prošlost i sadašnjost. Na koju god stranu svijeta da krenem predstava je podjednako razumljiva", kaže Vermal i ističe kako često dobiva pozive da gostuje u inostranstvu. Prvi put, kaže Vermel, Karađoza i Hadživata igrao je na jednoj velikoj pozorišnoj sceni.

Zbog maštovitosti glumaca i njihovih vještih pokreta u predstavama o Karađozu i Hadživatu tokom povijesti isprepletene su brojne legende širom osmanskog kulturnog kruga. Karađoz je u svim nijansama besposličar, a Hadživat je načitan čovjek koji podučava životnim vrijednostima. U Vermelovoj predstavi Hadživat je Karađozu našao posao na velikom sajmu gdje se susreće s mnogo veselih i razdraganih likova. Predstava obiluje savremenim i tradicionalnim, folklornim muzičkim izrazima.

Riječ je o tradicionalnoj, skoro zaboravljenoj, lutkarskoj predstavi s velikim sjenama koja je tokom historije nezaobilazno bila i dio kulturnog spektakla balkanskih naroda. Posljednji put u Mostaru je igrana 1921. godine. Predstave su organizirane na ulicama i pod šatorima, obično tokom mjeseca ramazana, a izvodili su ih artistički virtuozi s mnogo umješnosti i mašte. Osnovna tehnika ove pozorišne igre su dvodimenzionalne sjenke iza bijelog prozirnog platna.

Prema legendi u XIV stoljeću u Bursi, ranoj prijestolnica Otomanskog carstva, sultan je dao da se gradi džamija. Izgradnja džamije je išla veoma sporo, pa je sultan želio pronaći razlog za to. Shvatio je da je izgradnja usporena zbog dva radnika, koji su se zvali Karađoz i Hadživat, koji su bili jako duhoviti i svojim šalama su odvraćali pažnju ostalih radnika te su tako usporavali gradnju.

Sultan naređuje da se oni pogube, međutim izgradnja džamije i dalje ne napreduje. Sultan ponovo pokreće "istragu", želeći saznati razlog spore izgradnje džamije. Tada mu radnici objašnjavaju da oni tuguju za Karađozom i Hadživatom i da ne mogu raditi, jer nema ko da ih zabavlja nakon čega je sultan napravio njihove sjene i organizirao predstave kako bi odobrovoljio radnike.