Mehmedinović o Vijećnici: "Spaljeno je dva miliona knjiga, a onda su lokalni banditi tu zasjeli"

U okviru manifestacije "Buybook u Centru" sinoć je, 22. augusta, u Sarajevu predstavljena knjiga Tuzlanski stenogrami jednog od najvećih bosanskohercegovačkih živućih pisaca, Semezdina Mehmedinovića. U prisustvu brojne publike, o novom Mehmedinovićevom ostvarenju autor je razgovarao s urednikom Selvedinom Avdićem.

Bosanski Borges

Ovo djelo, kako je primijetio Avdić, obilježavaju precizni opisi, snaga sjećanja i detalji u Mehmedinovićevim pričama. S druge strane, ovu knjigu ispunjavaju i priče na potpuno drugačiji način, koje balansiraju između košmara, nedovršenog razgovora, meditacije i, negdje, emotivnog, iznimno emotivnog oproštaja s određenim ljudima poput Marka Vešovića, Zdravka Grebe...

Knjiga donosi brojna imena, divne događaje i sjećanja o kojima su Mehmedinović i Avdić razgovarali.

Tuzlanski stenogrami zaista su stenogrami, budući da slavni pisac zbog artritisa ima ograničene mogućnosti tipkanja na računaru, pa njegovi tekstovi nastaju tako što ih govori u mikrofon, a onda putem aplikacije prenosi u tekstualni format i dorađuje.

"Dakle, mi kad pogledamo te moje ruke, one zapravo nemaju više onaj potencijal koji su imale ranije kada bih pisao. Kako sam cijeli život radio na radiju i televiziji, bio sam prinuđen da govorim u mikrofon... Moram priznati da nalazim u tome veliko zadovoljstvo. Čini me živim, nekad se uhvatim kako krećem pisati – iz ničega. Naprosto govorite samom sebi nešto...", opisivao je Mehmedinović svoj stvaralački postupak.

Na početku promocije Mehmedinović je opisao svoj ritual prilikom susreta sa svojim novim knjigama, u kojem imitira postupak Danijela Dragojevića, hrvatskog pisca, koji je veoma originalan i naglašava važnost knjige. Mehmedinović je naglasio da je u čast velikom piscu dio njegovih davnašnjih savjeta "mladom piscu" unio i u ovo djelo.

Avdić je to usporedio s načinom rada velikog argentinskog pisca Jorgea Luisa Borgesa.

"Mi govorimo o jednom od najvećih pisaca povijesti. Uistinu je bio izvrstan. Njegov posao je bio komplikovaniji od moga. On je zapravo izgovarao nešto što je neko drugi zapisivao. Onda je taj neko drugi mogao izvršiti intervenciju. Nakon toga, razvoj teksta bio je neuporedivo komplikovaniji od moga. Dakle, mi sada raspolažemo nekim tehnološkim mogućnostima, koje su dragocjenosti", naglasio je.

Poezija uvijek nađe svoje mjesto

Govoreći o poeziji, Mehmedinović je naglasio njezinu važnost danas, iako djeluje skrajnuta. Zbog toga je insistirao na pokretanju edicije u okviru Buybooka u kojoj je izašla i pjesnička zbirka Disciplina Muze Hamdije Demirovića. Mehmedinović je bio urednik ove knjige.

"Aleksandar Hemon ima običaj reći: 'Neće ti poezija napraviti kuću'. Ali u stvarnosti, poezije postoji puno više nego proze. Mi ako idemo na ove društvene mreže, tamo neprestano srećeš poeziju. Ali, poezija je nevidljiva. Svi govorimo da se poezija ponaša poput žohara, da preživljava. Ali, poezija uvijek nađe prostor za sebe", naveo je Mehmedinović.

Kazao je da je njegovo povjerenje u kulturu došlo nešto kasnije, jer je prethodno vjerovao u politiku. Opisao je svoja neslaganja sa Zdravkom Grebom o tome, u vrijeme dok je uređivao Radio "Zid", iz kojeg su nastali Radio Sarajevo i naš portal Radiosarajevo.ba.

"Ja sam insistirao na politici, on je insistirao na kulturi. Trebalo je proći neko vrijeme da ja shvatim da je njegova pozicija bila tačnija", dodao je, propitujući mogućnosti djelovanja u javnom prostoru.

Akcija za Vijećnicu

"Znači, može se uspješno djelovati samo kroz neku vrstu akcije. A akcija je prirođena kulturi. To je, recimo, sada cijela ova priča oko Vijećnice, koja je iznimno ozbiljna, bez obzira kako će se ovo završiti. Ozbiljna je zbog toga. To je akcija dva-tri čovjeka koji su riješili da vrate knjige u Vijećnicu. Priča je zastrašujuća. Dakle, spaljena je biblioteka, neki ljudi su stradali spašavajući te knjige. Spaljeno je dva miliona knjiga! I onda su lokalni banditi tu zasjeli da bi to iznajmljivali?! I iznajmljuju je tako da naplaćuju karte ljudima koji su radili na rekonstrukciji Vijećnice?! Naplaćuju im ulaz", iznio je svoje iznenađenje Mehmedinović.

Nenad Fišer, filozof, napisao je studiju u kojoj je obradio problem Vijećnice i tu iznio mnoštvo podataka.

"Ali, ono što je mene potreslo jeste podatak da se u svijetu nakon velikih potresa, ratova, nikada nije desilo da političari, nakon što krene obnova, usele u instituciju kulture. Sada imamo u tom smislu prvi slučaj u povijesti. To je besramno", zaključio je Mehmedinović.

Mehmedinović u novoj knjizi traži korijene "nastanka njegovog svijeta" (S. Avdić), te se vraća u djetinjstvo, koje je bilo iznimno sretno, do te mjere sretno da je razmišljao kako nije pogodno za književnost.

"Zbog toga je neka moja ideja bila da ti moraš imati malo nevolje, da bi ljudi uopšte prihvatili tu prvu priču", dodao je.

Na promociji je emotivno govorio o svojoj porodici, a posebno djedu rudaru iz rudnika soli. Sada je drugačije, Mehmedinović veli da piše da bi zadovoljio vlastitu potrebu za pisanjem. A kako stari, sve više se vraća djetinjstvu.

"Ja pišem knjige koje primarno meni odgovaraju. A ljepota što to ljudi prihvataju čini me iznimno sretnim. Jer vidim da prihvataju, da čitaju, da reaguju na to...", zaključio je Semezdin Mehmedinović.