Grupa IRWIN u Sarajevu: Kroz umjetnost smo se uvijek borili za više istinske demokratije

U Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine, u četvrtak 22. septembra bit će otvorena izložba “Was ist Kunst Bosnia and Herzegovina/Heroji 1941 - 1945” koju potpisuje znamenita umjetnička grupa IRWIN iz Slovenije.

Tokom pripreme izložbe, članovi grupe Dušan Mandič, Andrej Savski, Borut Vogelnik i Miran Mohar dali su intervju za portal Radiosarajevo.ba, prisjetivši se vremena i događaja koji sežu četiri decenije unazad, ali i danas odjekuju aktualnošću. 

Druga polovica osamdesetih godina u umjetnosti bivše Jugoslavije bila je burna. Smrt druga Tita, globalizacija koja nije zaobišla Jugoslaviju i ubrzano otvaranje prema zapadu pogodovali su razvoju nezavisnih i progresivnih umjetničkih ideja i pokreta.

Iz Slovenije, koja je u sastavu tadašnje SFRJ imala status najrazvijenije među republikama, stizale su intrigantne tendencije koje su uznemiravale tadašnju kulturnu javnost ali i zvaničnu politiku. Objedinjen pod nazivom „Neue Slowenishe Kunst“ (NSK), ovaj kulturni pokret ispoljavao se prvenstevno kroz muziku i performans grupe Laibach, teatarsko djelovanje „Gledališča sester Scipion Našice“,  te konceptualnu umjetnost vizualnih i likovnih stvaralaca objedinjenih u grupi IRWIN.

Poigravajući sa simbolima totalitarnih režima i nacionalsocijalizma, stavljajući ih u kontekst tadašnjeg socijalističkog uređenja, kulturni produkti NSK-a uzdrmali su zonu komfora u kojoj se odvijala tadašnja elitna kultura, te uvodili jednu neočekivanu i riskantnu perspektivu sagledavanja stvarnosti.

Sve je kulminiralo znamenitim Plakatom oz 1987. koji je dizajnerski ogranak NSK-a pod nazivom „Novi kolektivizem“ poslao na jugoslovenski konkurs za vizualne rješenje za proslavu Dana mladosti. Plakat se, na prvi pogled, veoma dopao konkursnoj komisiji i ona ga je proglasila prvonagrađenim. Međutim, uskoro je otkriveno da je plakat zapravo replika rada iz doba njemačkog nacizma, samo su fašistički simboli na njemu izmijenjeni socijalističkima.

Bio je to ogroman skandal koji je zahvatio širi kutlurni prostor. Neki čak smatraju da je plakat bio anticipacija onoga što će se kasnije dešavati kroz raspad Jugoslavije.

"Mi smo se zapravo borili za više socijalizma, za više demokratije. Ali tek kasnije smo postali svjesni kakav prekršaj smo napravili. Umjetnost se tada većinom organizirala po republikama, slično kao što je danas u Evropskoj uniji. Umjetnička produkcija bila je pod ingerencijom lokalne struke koji su imali kontrolu nad trendovima, što je bilo bizarno u kontekstu zajedničke države", kaže član grupe IRWIN  Borut Vogelnik u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Umjetnički izraz IRWINA temeljio se na postupcima retroprincipa, organskog eklekticizma i afirmisanja nacionalne kulture, koja je u slučaju Slovenije, u velikoj mjeri historijski povezana sa njemačkim kulturnim prostorom. Na njihovim umjetničkim djelima nalaze se isti simboli koji su se vidjeli i na koncertima Laibacha: sijač, jelen, čuveni Maljevičev crni kvadrat i šoljice kafe.

"To su simboli koje je trebalo gledati krez relaciju s drugim stvrima. Mi smo kombinirali modernizam s totalitarnim umjetnostima. Konkretno okrenuli smo se Kazimiru Maljeviču kao začetniku avangarde, a s druge strane usmjerili smo se na političku umjetnost socrealizma, ali i nacikunst-a za koji se čekalo šta će se desiti s njim - da li će ga zatpati u bunker ili staviti u muzej. To je bio ulazak u umjetnički prostor iz historijske perspektive, s pogledom unaprijed. Ta je transformacija posljedica konceptualnih postupaka" pojasnio je Dušan Mandič. 

Izložba sa kojom se skupina IRWIN predstavlja u Historijskom muzeju u Sarajevu ima naziv “Was ist Kunst Bosnia and Herzegovina/Heroji 1941 - 1945”. Serijal Was is Kunst je, zapravo, osnovni izraz skupine IRWIN, nastao prije četrdeset godina. 

"Od samog početka smo krenuli s tim projektom, koji je direktno vezan uz grupu Laibach, njihovu kontradiktornu i problematičnu poziciju u Sloveniji. To je bila tačka na kojoj su se lomila poimanja šta jeste a šta nije moguće u umjetnosti. Konflikt koji je nastao iz toga, zahvatio je cijelu Sloveniju, a i Jugoslaviju", prisjeća se Vogelnik.

Koncept se zasnivao na postupku ubacivanja umjetničkih slika u karakteristične drvene okvire, nalik na one koji su se koristili u ikonama, kako bi se postigla drugačija perspektiva gledanja. 

"Ako se stavi okvir oko rada koji već postoji, mijenjamo njegovo značenje. I tu dolazo di transformacije koja se može interpretirati na različite načine", pojašnjavaju naši sugovornici.

Konkretno u Bosni i Hercegovini, serijal Was is Kust koristi portrete narodnih heroja iz zbirke Umjetnike galerije BIH i Historijskog muzeja. Za članove IRWIN-a je veoma značajno da je ovakva izložba realizirana u Banja Luci i Sarajevu. 

"Neki od naših članova boravili su u Sarajevu i tokom opsade. U području ostatka Jugoslavije i Crnoj Gori u vrijeme agresije nismo htjeli nastupati. Nakon rata dolazili smo u Sarajevo, a onda smo dobili poziv iz Banja Leke, za sudjelovanje sa Muzejom savremene umjetnosti Republike Srpske. Za taj događaj nismo željeli napraviti 'običnu' izložbu ili retrospektivu, već nešto posebno. Tako smo odlučili da za temu uzmemo nešto što je zajedničko. Ranije smo došli u dodir s portretima narodnih heroja NOB-a koji su bili izložbeni u Umjetničkoj galeriji BiH. Za nas je posebno zanimljivo što se na tim portretima nalaze osobe svih nacionalnosti - Jevreji, Srbi, Bošnjaci, Hrvati. Taj koncept je prihvaćen i prva izložba 'Was ist Kunst Bosnia and Herzegovina' održana je u Banjoj Luci", prisjeća se Miran Mohar. 

Na kraju razgovora, prisjetili smo se člana ove umjetničke grupe koji više nije s njima. Peti član IRWIN-a Roman Uranjek, slovenački slikar i vizualni umjetnik, preminuo je u avgustu ove godine. Pitanje za naše sugovornike je - kako održati kolektivni duh unutar skupine  nakon odlaska Uranjeka. 

"Ono što nas je održalo u četrdeset godina postojanja je da smo u našim redovima prakticirali demokraciju. Na taj način smo dogovarali sve projekte, imali smo i svojevrsnu laboratoriju 'Was is kusnt'. Irvin nije imao nikoga ko je određivao u ime nas. Kasnije smo radili i slike koje su bile individualno potpisivane, ukoliko bi ih ranio neko od nas. Ali taj princip demokratije, to da u prvom razdoblju nismo koristili imena, omogućilo nam je da održimo intimnu komunikaciju između grupe. Tako smo trajali u vremenu. 

Sigurno da će se osjetiti odlazak Romana uranjeka. Najviše u unutrašnjoj dinamici funkcioniranja, koja će se transformirati, ali nadamo se da će prema vani naš izraz ostati nepromijenjen. Pamtit ćemo ga kao prijatelja i suradnika sa kojima smo surađivali kroz četrdeset godina. Mnogo će nam nedostajati", zaključuju članovi grupe IRWIN u razgovoru za Radiosarajevo.ba.