'Duh života': Posjetite izložbu i pogledajte radove sarajevskih profesora

U Galeriji JU Srednje škole primijenjenih umjetnosti Sarajevo u ponedjeljak, 28. oktobra otvorena je izložba Duh života, profesora: Lejle Bešić – Cocozze, Taide Fitozović Bećiragić i Senada Patkovića.

Izloženo je 50 grafika i 12 skluptura, a izložbu možete pogledati svakim radnim danom od 9 do 15 sati do 15. novembra 2024. godine.

Lejla Bešić, rođena je 1974. godine u Sarajevu. Diplomirala 2001. godine na Akademiji likovnih umjetnosti, odsjek za grafiku u klasi profesora Dževada Hoze. Od 2002. godine aktivan član ULUBiH-a. Izlagala je na više grupnih i kolektivnih izložbi u Bosni i Hercegovini i u inozemstvu. Živi i radi u Sarajevu. Od 2003. godine započela rad u prosvijeti kao nastavnik Likovne kulture.

"Odabravši grafiku kao likovni izraz odabrala sam zahtjevne tehnološke procese rada i discipline. Naučena od samih početaka da motiv za izražavanje uvijek tražim u svojoj okolini, tamo odakle potičem. Upravo i ova retrospektiva mog likovnog izražavanja kroz grafičke otiske govori o mojim istraživanjima unutar jednostavnih i svakodnevnih susreta sa svjetlošću, sjenom, plodom, pejzažem ili mrtvom prirodom. Osim crteža kroz retrospektivu su zastupljene grafička tehnika visoke štampe / drvorez i tehnike duboke štampe mezzotinta".

Senad Patković, akademski kipar rođen u Sarajevu 1979.god. gdje je ujedno i nastanjen. Diplomirao je na ALU u Sarajevu, Odsjek -Kiparstvo.

Uglavnom se bazirao na obradu metala i usavršio zanat, upoznao mogućnosti obrade metala i njegove ljepote, te se posvetio maksimalno njegovim mogućnostima prilikom obrade istog. Inspiraciju nalazi u svakodnevnom svijetu oko sebe, pored pomenutih zimskih ruža, često su to ženski aktovi, portreti, stilizovani i geometrijski oblici prožeti istraživanjem imaginarnog prostora sa pejsažima.

Taida Fitozović- Bećiragić rođena je 1984. u Brčkom. Diplomirala je 2011. na ALU, odsjek Grafika.

"Koristeći se linijom kao sredstvom izražavanja u njenim intenzitetima,ekspresiji, dinamici, oštrini, reljefu, mekoći i pokretu nasuprot punim, baršunastim plohama, nastojim otisnuti potisnuto, poigravajući se tako simbolima upletenim ili prekrivenim čipkastim gravurama unutar živihrubova grafičkog otiska Matricu koristim kao prostor intimnih zapisa, bez prenesene skice, povezujući sinergiju datosti trenutka prizivanjem neraskidive veze sa porijeklom iidentitetom. Proces nastanka grafičkog lista doživljavam nalik alhemijskom ritualu, naglašavajući važnost procesa ponekad i ispred njegova finala".