Premijerna izvedba baleta Panta Rhei ispraćena ovacijama

Belma Čečo Bakrač, koreografkinja Narodnog pozorišta Sarajevo, nanovo je pokazala svoje znanje i zavidni kreativni potencijal, postavivši nam Panta Rhei, novu baletnu predstavu u kojoj potpisuje libreto, koreografiju i režiju. 

Trinaest baletnih umjetnika, ujedinjeni dobrom zajedničkom energijom, nošeni upečatljivom muzikom i potpomognuti kvalitetnim radom autorskog tima, na sinoćnjoj premijeri su iznijeli ovu predstavu na najljepši način, zasluživši dugotrajni aplauz i oduševljenje publike. 

Panta Rhei (Sve teče) je atraktivna savremena baletna predstava u formi triptiha, postavljena na tri muzička komada koje potpisuju Ludovico Einaudi, Toni Toplan, Svjetlana Bukvich. 

Kako je i sama autorica pojasnila, ovakva struktura omogućila joj je da libretom baleta prikaže putovanje kroz vrijeme, od nostalgične prošlosti preko neizvjesne sadašnjosti do tmurne budućnosti. 

"Predstava govori o traganju današnjeg čovjeka za iskonskim vrednotama života i pokušaju pronalaska vlastite sreće. Pogubljen u mnoštvu sumnjivih informacija i pogrešnih putokaza on luta bespućima vlastite zablude. Čudnovate raskrsnice, magični putevi, paradoksalni izazovi 'Novog doba', ostavljaju čovjeka samog u borbi da pronađe „svjetlo“ i smisao svog postojanja... U vječnom čekanju boljeg života i, u konačnici, odlaska u „obećanu“ zemlju, današnji čovjek postaje apatrid koji nikom nije potreban. Svjestan svoje  nebitnosti u vrtlogu globalnih procesa, on, putnik sa jednim koferom, shvata važnost onoga što nosi u svom srcu i u svojoj duši", napisala je o ovoj predstavi autorica Čečo Bakrač.

Odabir muzike je u ovom slučaju od ključne važnosti za krajnji ishod predstave, a muzika ni u kom slučaju ne predstavlja samo zvučnu kulisu. Muzika italijanskog pijaniste Einaudija, kojom je u predstavi simbolično predstavljena prošlost kroz naslov "Sjenke", je evokativna, romanatična i nostalgična. Srednji dio predstave pod nazivom "Buđenje" postavljen je na istoimenu elektronsku kompoziciju mladog bh. autora Tonija Toplana, skladanu u minimalističkom, repetitivnom stilu. Ovdje prepoznajemo reference iz savremenog doba obilježenog koronom i drugim izazovima današnjice. Kolektivna igra ansambla dolazi do potpunog izražaja u neumoljivom ritmu, intenzitet igre gradira sve do samog kraja koji je iznenađujuć i veoma efektan.

Muzika sarajevske skladateljice koja je svoju karijeru ostvarila u SAD, Svjetlane Bukvich, polazište je za treći, najuzbudljiviji dio baleta Panta Rhei. Bukvich je majstorica elektroakustične muzike, a takođe i rada s plesnim ansamblima u šta se publika u Sarajevu već imala priliku uvjeriti i ranije. Ovaj put, djelo "Tajna" nastalo je na poziv Belme Čečo Bakrač i stvarano u svrhu baleta Panta Rhei. Sastavljeno od nekoliko stavova u kojima kompozitorica koristi akustične i sintetizirane zvukove instrumenata i glas, te intenzivne elektro ritmove, ovo muzičko djelo otključava maštu i vodi nas u budućnost. A ta je na sceni prikazana kroz kolektivnu igru savremenih apatrida na putovanju u neizvijesnost. Radnja kulminira pojavom "čovjeka s maskom" odnosno "fantoma arteficijelne inteligencije", kako je pojasnila skladateljica, koji postaje centralna figura.         

Predstava u trajanju  65 minuta, od prve do zadnje scene teče u neprekidnom ritmu i pokretu. Koreografija se kreće u rasponu od neoklasičnog baleta do savremenog plesa, čime je i lepeza koreografskih elemenata bogatija i punija. Autorica je izbjegavala scene u kojima ansambl čini dekor za solističke izvedbe, već je svakom od članova namijenila aktivnu ulogu, uvjerivši nas u dobru uigranost i kolektivan zanos. 

Kada je riječ o solistima, nemoguće je štedjeti komplimente ka Tamari Ljubičić u naslovnoj ulozi, iznimno gracioznoj, izražajnoj i tehnički savršenoj. Ohrabruje i pojava nove solistice na sceni, a to je dvadesetogodišnja Selma Efendić, balerina školovana u Sarajevu. Njen sinoćnji solistički debi je obećavajući početak jedne nove solističke karijere na sceni NPS, na kojoj je ova umjetnica, još kao učenica baletne škole, započela i svoje prve plesne korake. Sjani Mihail Matescu uvjerljivo je dočarao lik Fantoma, a pohvale treba uputiti i novoj akviziciji sarajevskog baleta - Bulat Gareev namje stigao iz Rusije, gdje se školovao i na prestižnoj akademiji Vaganova u Sankt Petersburgu. Sinoć je odigrao ulogu vojnika, kao solistički partner Tamari Ljubičić, i zaslužio gromoglasan aplauz  i naklonost publike.           

Vizualni segment predstave obilježile su scenografkinja Marijela Margeta Hašimbegović i kostimografkinja Amna Kunovac Zekić, koje su i ovaj put bile na visini zadatka. Minimalistička scenografija uz dobro korištenje svjetla, te kvalitetan, funkcionalan i efektan kostim,  uspješno i upečatljivo su korespondirali sa idejom predstave.

Panta Rhei je sedma premijera u aktuelnoj umjetničkoj sezoni Narodnog pozorišta Sarajevo, i druga baletna. Čini se da je kompletan tim ušao u nezaustavljiv zamah, težeći da u ovoj jubilarnoj, stotoj po redu umjetničkoj sezoni ponovno dostigne značaj i slavu kakvu zaslužuje nacionalna kuća.

Predstava Panta Rhei po mnogome doprinosi tome. Neka se ova tendencija ne prekine!