ZA (I PROTIV) BiH U NATO-u | Edin Subašić: Dilema između prosperiteta i bijede separatizma!

Osim političko-sigurnosne stabilnosti NATO je i temelj razvoja ekonomije. Sve nove postsocijalističke članice doživjele su "bum". Referendum u Bosni o pristupanju NATO-u danas bi prošao sa 69,1 posto "za"!

Piše: Edin Subašić*, za portal Radiosarajevo.ba

Notornu činjenicu da je sigurnost države temelj ekonomije i ulaganja stranog kapitala potvrđuju istraživanja ekonomskog razvoja postsocijalističkih članica NATO-a. Također, da svijest o tome sazrijeva u oba entiteta pokazuju nedavno objavljeni rezultati istraživanja "Stavovi prema NATO-u: izvještaj ankete" koje je je u 11 bh. gradova proveo istraživački tim Atlantske inicijative.

Za početak ključni podaci: pristupanje Bosne NATO-u u entitetu Federacija BiH podržava - 90,1 posto ispitanika, u entitetu Republika Srpska – 32,6 posto, a u Brčko Distriktu – 56 posto. Procenat podrške za BiH u totalu je – 69,1 posto. To (hipotetički) znači da bi danas referendum sa pitanjem "za" ili "protiv" pristupanja Bosne i Hercegovine Savezu glatko prošao! Sve to nam govori da se iskreni stavovi građana izraženi u anonimnosti bitno razlikuju od dominantnog i propagandnog narativa, posebno vidljivog u bh. entitetu RS. Još bitnije je da je pozadina otopljavanja prema Savezu upravo svijest o vezi sigurnosti i ekonomije.

Sigurnost kapitala i porast BDP-a

Bez prejudiciranja dinamike i ishoda (pro)bosanskog puta ka NATO-u nesporne činjenice o napretku novih članica ističu taj put kao jedini izvjesno ekonomski prosperitetan. Štaviše, hipotetička alternativa suprotnog pravca, ka Rusiji, na primjeru osiromašenih proruskih separatističkih regija u Moldaviji, Gruziji i Ukrajini samo potvrđuje da NATO – nema alternativu, kako u ekonomskom tako niti u sigurnosnom smislu.

Još prije nekoliko godina politolog i predsjednik "Euroatlantske akcije" Damir Duran u knjizi NATO integracija: značaj za BiH (2017.) projicirao je mogući put ove države ukoliko NATO ne bude opcija broj jedan.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

 "Izolacija, zaostalost i masovna emigracija mladih, sposobnih i obrazovanih ljudi će vjerovatno biti glavne karakteristike BiH u godinama koje slijede, ukoliko izostanu potezi koji će voditi BiH ka članstvu u NATO savezu", pisao je tada Duran.

Danas se to i događa pa posljednjih mjeseci, više zahvaljujući Savezu nego bh. liderima, NATO put u Bosni figurira kao frekventna tema (sa opcijama "za" i "protiv", ovisno o političkim akterima) iza koje kao parametri opredjeljivanja stoje – ekonomija i sigurnost. Brojke koje slijede trebale bi otkloniti svaku dilemu...

"Relevantni ekonomski pokazatelji i faktori, poput rasta BDP-a i direktnih stranih ulaganja, u novim članicama Saveza zabilježili su drastičan porast nakon što su postale članice NATO-a, a zatim i Evropske unije. Zašto? Zato jer je za strane investitore, pored osnovnih ekonomskih kriterija, jedan od najvažnijih parametara za odluku o ulaganju je - politički rizik zemlje!", tvrdi Duran, koji je proveo istraživanje o toj temi.

Ekonomski "bum"

Konkretan primjer je Češka Republika, koja je 1998. imala BDP 66 milijardi dolara (USD), a nakon 24 godine članstva u NATO-u (2022.) njen BDP iznosio je 290,5 milijardi USD

Drugi primjer je Slovačka, približna našoj zemlji po veličini, broju stanovnika i kapacitetu tržišta. Već samim pozivom iz Bruxellesa za članstvo 2002. godine Slovačka je zabilježila rast BDP-a za više od 10 %. Direktna strana ulaganja u Slovačkoj do 2006. porasla su za 600% i dostigla 18,3 milijarde dolara sa BDP – 82 milijarde USD. Prošle, 2023. godine slovački BDP uz sve ometače proistekle iz ukrajinske krize bio je 120,6 milijardi USD.

Ovdje je bitno naglasiti da je drastičan priliv direktnih stranih ulaganja prema Češkoj i  Slovačkoj išao iz najjačih ekonomija EU – Njemačke i Francuske i to u automobilsku industriju (Peugeot, Volkswagen, KIA) kakva je postojala i u Bosni (TAS, Uniglas), a koja je premještena u druge postsocijalističke zemlje čim su tamo dobijene političko-sigurnosne garancije Saveza!

Poljska je postala privredni gigant u evropskim okvirima, a malena Estonija primjer je modernizacije i digitalizacije ekonomije i društva u svim sferama. Čak i u Albaniji izuzetan efekat bio je nastanak nove privredne grane – turizma – koja bilježi brzi rast te enormna ulaganja u infrastrukturu i petroindustriju.

Dakle, suština ekonomskog napretka pod kišobranom NATO-a je u stranim investicijama. Prema podacima Instituta za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost (IGES) već sami pozivi za članstvo rezultirali su porastom stranih ulaganja: u Slovačkoj za oko 318 %, u Sloveniji - 148,7 %. Povećanje investicija u Rumuniji je dostizalo 166,3 %, Bugarskoj 47,5 %, dok je Litvanija imala rast blizu 290 %, a Letonija 90% porasta stranih investicija.

Skok ekonomija republika SFRJ

Od bivših jugoslavenskih republika Slovenija je najranije postala članica NATO-a i u narednim godinama rast slovenskog BDP-a bio je vrtoglav – od (2004.) 44,8 milijarde USD, po stanovniku 25.910 USD, do (2022.) 100 milijardi USD ili 28.500 USD po stanovniku. Također, konstantan je trent porasta u domenu direktnih stranih ulaganja.  

Hrvatska je u NATO-u pristupila 2009. godine, ali je rast ekonomije započeo odmah nakon poziva iz Bruxellesa (2004.). BDP naših susjeda porastao je s tadašnjih 28.8 milijardi USD (6.500 USD po stanovniku) do 135,9 milijardi USD (35.054 USD po stanovniku) 2023. godine. Kao u slučaju Češke i Slovačke, i u Hrvatskoj je zabilježen nagli porast stranih ulaganja čim je dobila poziv u NATO, pa je udio direktnog učešća stranog kapitala u BDP-u s 3,11% (2004.) skočio na 7,6% (2008.) da bi zatim nakon 2014. godine konstantno rastao.

Zvanične statistike crnogorskih institucija potvrđuju da se članstvo u NATO-u vrlo brzo isplati, čak i tako u minijaturnim ekonomijama. Nakon samo nekoliko mjeseci članstva (2018.) Centralna banka Crne Gore izbacila je pozitivnu statistiku o ekonomskim efektima prema kojoj je ukupan priliv direktnih stranih investicija iz zemalja članica NATO-a, u prvih šest mjeseci 2018. iznosio je 215,2 miliona eura. To je bilo značajno više nego u istom periodu 2017. godine, kada je priliv iznosio 96,6 miliona eura. Od članica NATO-a najviše su investirale Italija (oko 18 % ukupnog priliva), zatim Mađarska (13,6 %), Turska (7,3 %) i Belgija (2,8 %). (Korišteni su podaci MMF-a, Svjetske banke i državnih ministarstava finansija.)

Preko NATO-a do standarda

Iako nisu potaknuti niti u direktnoj vezi sa ovim podacima, stavovi anketiranih iz istraživanja Atlantske inicijative o raspoloženju prema Savezu u Bosni, i u RS i FBiH, indiciraju shvatanje suštinske povezanosti sigurnosti i kapitala pa preko 20 % ispitanika članstvo u NATO-u doživljavaju kao put ili preduslov za pristupanje Evropskoj uniji koje bi zatim donijelo ekonomske benefite za sve u zemlji.

Ekonomski analitičar Igor Gavran naglašava da bi prisustvo NATO-a bilo "...signal potencijalnim ulagačima, prije svega iz ostalih članica NATO-a, da je Bosna sigurniji prostor za ulaganja..." ali upozorava da je to "...mogućnost koju možemo iskoristiti ako istovremeno provedemo i suštinske ekonomske reforme i učinimo državu stvarno atraktivnijom za ulaganja, a ne samo simbolično”.

To potvrđuje i Duran iznesenim pokazateljima da su "...gotovo sve zemlje iz istočne Evrope putem članstva u NATO-u i EU ostvarile znatne investicije u svoje ekonomije, usvojile nove tehnologije i znanja, poboljšale konkurentnost i smanjile nezaposlenost te time zaustavile valove emigracije svog stanovništva".

Ovo je benefit koji bi zasigurno uživala i Bosna, podjednako u oba entiteta bez obzira na današnje različite stavove o članstvu. Mora se reći da put Bosne u NATO danas opstruiraju snage iz RS koje ekonomija ne zanima, iako se svi aktuelni problemi zasnivaju na propaloj ekonomiji i ekonomskoj izolaciji entiteta. Stvarni razlozi opstrukcija, nasuprot efemernim razlozima tipa "oni su nas bombardovali uranijumom... pederska EU itd.”, su u sferi vanjskih interesa, gdje trenutno figurira nastojanje Rusije da posredstvom svojih ekspozitura u entitetu RS i Srbiji zaustavi širenje Saveza na Balkanu.

Alternativa – bijeda separatizma

Naravno, zaoštravanje u svjetskim žarištima i nove tenzije na regionalnim dali su novi značaj prisustvu NATO-a i pokazali apsurdno pozitivno ekonomsko naličje sigurnosnih kriza. Iako još daleko od članstva, ulaganja američkog kapitala firme Regulus Global LLC u namjensku industriju u Bugojnu (Binas) i Sarajevu (Pretis) potvrđuju perspektivu npr. vrlo profitabilne proizvodnje naoružanja, municije i vojne opreme, koja bi članstvom u NATO-u dobila nova tržišta.

Već pobrojani ekonomnski efekti u novoprimljenim zemljama odnose se na sve grane industrije i ekonomije pa je poređenje sa "perspektivama" okretanja Istoku gotovo izlišno. Bijedan socijalni, ekonomski, društveni, tehnološki i civilizacijski status npr. moldavskog Pridnjestrovlja, zatim Južne Osetije i Abhazije u Gruziji, uništeni privreda i turizam na okupiranom Krimu te razorenom Donbasu... slike su međunarodno nepriznatih separatističkih avantura proruskih marionetskih lidera u kakvu bi se nesumnjivo ukopila i RS, u slučaju pokušaja otcjepljenja.

Moskva, kao generator balkanskih previranja, naravno nema nikakvih obzira za interese Bosne. A koliko je taj proruski (u našem kontekstu velikosrpski) koncept stavljanja regija pod paradržavnu kontrolu sasvim socijalno neosjetljiv i neodgovoran prema stanovništvu ilustrira Dodikova politička maksima koju ponavlja u uskim krugovima pristalica: "Dok pravimo državu, ekonomija je u drugom planu!"

To znači da je standard stanovništva RS sporedna tema njegove politike, što se vidi iz ekonomskih pokazatelja u tom bh. entitetu. Isto bi morao biti orjentir i zagovornicima "okretanja Kini i Rusiji" među "patriJotskim" snagama u Sarajevu. Tako da... može li onda uopće biti dileme u odlučivanju pravca budućnosti Bosne?!

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba