Edin Subašić: Nova Rezolucija UN-a o Srebrenici - katil-ferman za "srpski svet"!?

Dok su javnost i mediji u probosanskoj Bosni preokupirani trkom s vremenom da se ispune uvjeti za otvaranje pregovora o pristupanju Evropskoj uniji, buru i paniku u Srbiji i bh. entitetu Republika Srpska (RS) podiglo je otkriće da "...muslimani pripremaju novu rezoluciju o genocidu koja bi trebalo da bude predstavljena na sednici Generalne skupštine UN u aprilu".

Piše: Edin Subašić*, za Radiosarajevo.ba

Pozivajući se na obavještajne i diplomatske izvore srbijanski i entitetski mediji optužili su bh. ambasadora u UN Zlatka Lagumdžiju da "...samostalno, bez odluka Predsjedništva i MVP BiH, krijući od srpskih kadrova u ambasadi, radi na novoj rezoluciji".

Trending

Nihad Uk otklonio sve sumnje o Vladi KS. Govorio i o poziciji gradonačelnika Sarajeva

Preventivne burne reakcije

Zanimljivo je da su režimski mediji u Srbiji već razvili čitavu teoriju o pozadini svega tražeći od predsjednika Aleksandra Vučića mišljenje o tome "...da li je ova namjera Bošnjaka dio hibridnog rata koji se protiv Srbije vodi iz regiona...?". Vučić je bio dosta suzdržan odgovorivši da "...nema dokaza za to, vidjet ćemo šta će da bude i u skladu sa tim ćemo reagovati".

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ovom puhanju na hladno svoju reakciju dodala je i Željka Cvijanović, članica Predsjedništva iz RS obrušavajući se na bh. diplomatiju:

"Ovo nije prvi put da ambasador preuzima samoinicijativne aktivnosti ili to rade sa samo jednom grupacijom u društvu. Generalno gledano, određena pitanja nas mogu dodatno udaljiti jedne od drugih", rekla je Cvijanović.

"Već je postalo besmisleno ukazivati koliko se promašaja pravi kada je u pitanju spoljna politika BiH. Ovo su stvari koje treba da prate liniju koju je postavio Ustav, no međutim, svjedoci smo da već godinama postoji zloupotreba, kada je u pitanju spoljnopolitičko djelovanje."

Vrlo je indikativan intenzitet ovih preventivnih medijsko-diplomatskih reakcija na mogućnost nove rezolucije o kojoj još nema nikakve zvanične najave iz tijela UN niti organa bosanske države. Međutim, ne radi se ni o kakvom "otkriću", jer nije nikakva tajna da se tema rezolucije UN o genocidu odnedavno ponovo otvara.

Nakon što 2015. godine nije prošao britanski prijedlog rezolucije o Srebrenici zbog ruskog veta koji je uložio Vitalij Čurkin (i za to dobio spomenik u istočnosarajevskom predgrađu Lukavica), u septembru prošle godine pitanje ozvaničavanja stava UN o slučaju genocida u Bosni aktuelizirao je Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK). Tada je od generalnog sekretara UN traženo da se 11. juli proglasi Međunarodnim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. IGK istu inicijativu ponavlja u februaru ove godine.

"Tvrdnja da je genocid počinjen u Srebrenici nije stvar mišljenja, to je historijska činjenica koju je pravno utvrdio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, a kasnije i Međunarodni sud pravde i drugi domaći sudovi. Poricanje je najveća uvreda za žrtve genocida i ozbiljna prijetnja istini, pravdi, kulturi sjećanja, stabilnosti i miru u regionu i šire," rekao je profesor Emir Ramić, direktor ICG-a koji je nedavno uputio pismo ambasadoru Kanade u UN Bobu Raeu, tražeći od kanadske vlade da u Generalnoj skupštini UN-a podrži prijedlog nove rezolucije o 11. julu kao službenom međunarodnom danu sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

UZP Srbije novi argument za rezoluciju

Jasno je da je put do nove rezolucije vrlo neizvjestan, jer bude li ponovo na razmatranju u Vijeću sigurnosti UN i dalje postoji mogućnost veta Rusije. S druge strane, u Generalnoj skupštini UN-a ne postoji pravo veta pa, iako su takve rezolucije neobvezujuće, one imaju veliku političku težinu.

Čini se da je to ono što sada brine Srbiju i bh. entitet RS.

Analitičari iz Srbije ovaj proces tumače kao "antisrpsku" diplomatsku akciju u periodu jakih pritisaka na Beograd (istovremeno i na Banju Luku) kada su Vučić i Milorad Dodik već označeni kao remetilački faktori na Balkanu u vezi sa destabilizacijom Kosova (slučaj Banjska), lažiranjem izbora u Srbiji, proruskom politikom, separatističkim težnjama i opstrukcijom eurointegracija u Bosni itd.

Navodno, nakon rezolucije u UN, a vjerovatno 11. jula, u New Yorku bi bili održani naučni skup i izložba posvećena Srebrenici što bi stvorilo povoljnu atmosferu za konačno objektivno sagledavanje najmračnijeg perioda novije historije Evrope i prihvatanje činjenica o tim događajima širom svijeta, a posebno u relevantnim vladama.

U redovima velikosrpske elite postoji bojazan da bi ovakav slijed događaja pokrenuo i nove diplomatsko-političke akcije Zapada kojima bi se prisililo srpske lidere najprije na konačno i praktično opredjeljivanje - Zapad ili Rusija. Time bi se drastično suzili politički, ekonomski i vojno-sigurnosni prostor za realizaciju projekta "srpskog sveta." Njihova bojazan sasvim je opravdana jer bi se, za razliku od britanske rezolucije 2015. godine, sada raspravljalo sa više novih argumente i dokaza o neophodnosti rezolucije.

Verificiranje činjenica o UZP-u i genocidu u Bosni kroz rezoluciju UN, a za šta bi kao krivac bila imenovana i Srbija (pored RS), vjerovatno bi demotiviralo i one vlade zemalja koje su dosad otvoreno ili prećutno podržavale ekspanzionističku politiku Srbije u formi "srpskog sveta". U Beogradu su zabrinuti zbog novih činjenica koje podržavaju izglasavanje rezolucije.

"Presuda" Miloševiću za UZP i genocid

To je prije svega pravosnažna presuda (maj 2023.) dužnosnicima SDB Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću koji su dobili po 15 godina zatvora kao krivci za Udruženi zločinački poduhvat (UZP), zločine i protjerivanje nesrpskog stanovništva tokom cijelog rata u Bosni , a dokazano u Bijeljini, Zvorniku, Doboju, Trnovu, Bosanskom Šamcu i Sanskom Mostu. Presuda najvišim sigurnosnim dužnosnicima Srbije nedvosmisleno potvrđuje odgovornost Beograda, kao i vojnog, policijskog i političkog vrha RS čiji svi lideri su već pravosnažno presuđeni za genocid.

Ova presuda iz arhive sada izvlači i davno zatvoreni dosje Slobodana Miloševića kome je proces prekinut nakon sumnjive smrti (11.6.2006.) u ćeliji ICTY-ja u Scheveningenu. Naime, u dokumentu "Odluka po predlogu za donošenje oslobađajuće presude" (broj: T-02-54-T, od 16.06.2004.) sudsko vijeće ICTY-ja je odbijajući zahtjev Miloševićevih advokata da ga se oslobodi donijelo Odluku, koja je imala značaj predpresude, da su srbijanski lider – a time i država SRJ / Srbija – bili učesnik UZP-a u Bosni za šta su propisane i zakonske konsekvence.

Konkretno, u dokumentu stoji da je (1) "...postojao Udruženi zločinački poduhvat, koji je uključivao članove rukovodstva bosanskih Srba, čiji su cilj i namera bili da se bosanski Muslimani delimično unište kao grupa i da su njegovi učesnici izvršili genocid u Brčkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, Bijeljini, Ključu i Bosanskom Novom; (2) da je  optuženi (Milošević) bio učesnik tog udruženog zločinačkog poduhvata; (3) da je optuženi mogao razumno da predvidi da će taj zločin dovesti do genocida (...);(4) da je optuženi pomagao i podržavao vršenje zločina genocida ili bio saučesnik u vršenju tog zločina (...) i njegovim učesnicima pružio značajnu pomoć (...);(5) da je optuženi bio nadređeni određenim osobama za koje je znao ili imao razloga da zna da se spremaju da izvrše ili da su izvršili genocid i da nije preduzeo neophodne mere da spreči genocid ili kazni njegove izvršioce."

Pravno utvrđivanje odgovornosti Beograda

Značaj ovog dokumenta izvučenog iz naftalina porastao je upravo nakon presuda Stanišiću i Simatoviću. Oni su presuđeni pravosnažno, a to sada (de facto, ali ne i de jure) važi i za pokojnog Miloševića, jer su njihovim presudama potvrđeni svi prezentirani navodi i za njega, iako on nije doživio kraj procesa. Naravno, njega se ne može kazniti, ali se sada može ponovo razmatrati i utvrđivati pravna i finansijska odgovornost države Srbije (nasljednice SRJ) za zločine i prouzrokovanu ratnu štetu. To je dosad već pravosnažno riješeno u dvije odštetne presude američkih sudova u korist žrtava genocida, koje čekaju na izvršenje i koje su sada primjer moguće pravne prakse sankcioniranja agresora.

U političkom smislu rezolucija bi bila značajna radi dodatnog rasvjetljavanja prirode ekspanzionističkog velikorspskog projekta, jer bi njeno izglasavanje bila poruka – zlo tzv. "velike Srbije" u ime koje je već počinjen genocid sada ponovo prijeti pod maskom "srpskog sveta" (po uzoru na "ruski svet").

Sve su to razlozi da probosanske snage zaista poduzmu diplomatsku ofanzivu na kreiranju i "nametanju" rasprave o deklaraciji u dijelima UN-a, posebno prema Generalnoj skupštini. Objektivno za to je povoljan trenutak, koji režimski mediji u Srbiji nazivaju "periodom jakih pritisaka na Beograd", ali se u suštini radi o osvješćivanju Zapada i demokratskog svijeta o stvarnim izvorima nesigurnosti na Balkanu.

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.