S ove strane Drine | Dragan Banjac: Studenti Novog Pazara za dušu i obraz Srbije

Jedno je sigurno – sijevnuo je tokom posljednje godine neki novi Novi Pazar a za taj bljesak najzaslužinja je mladost najvećeg sandžačkog grada koji je po broju duša u rangu, recimo, Subotice, Pančeva i Kruševca. Ali ta varoš u kojoj se, pored Istre, Sarajeva, Dubrovnika i Kosova najbijezbednije osjećam, još nema željezničku stanicu i aerodromsku zgradu!

Piše: Dragan Banjac za portal Radiosarajevo.ba

Mladost je shvatila ono što nisu stariji, da je iluzorno pogled uporno sa Beograda skretati ka Sarajevu i Bosforu. Bez obzira na to što ih na to upućuje njihova matična država. Jer zajedništvo treba samo propagirati ali ne i živjeti, to je bio obrazac svih srbijanskih političkih garnitura od raspada Jugoslavije do danas. Baška današnje!

SANDŽAK ILI RAŠKA OBLAST: Srbijanski mediji uporno potiskuju riječ Sandžak, nudeći "srpski(ji) izraz Raška oblast". Mada je o tome bilo riječi na ovom portalu nabrijanu srbadiju ponovo podsjećam da je sandžak balkanski turcizam (Petar Skok, Etimološki rječnik SH književnog jezika) – sancak, okrug, pokrajina, kotar, prefektura, u posljednje vrijeme turske uprave upravna jedinica između kaze (srez, kadiluk – p. D. B.) ali je teritorija (8.686 km²) u dvije države, nekad jugoslovenske republike. U Srbiji su Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Nova Varoš i Priboj, a u Crnoj Gori Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Plav, Rožaje i Andrijevica.

Neko je (u Beogradu) smislio da ne bi bilo dobro da Sandžak bude zaokružena celina. Usitni i lakše ćeš upravljati.  

Prema popisu iz 1991. godine u Sandžaku je živjelo 436.000 stanovnika, sa većinskim Bošnjacima (62%). Slijede Srbi sa 36%, Crnogorci… Ukupan broj Bošnjaka u Srbiji je, prema popisu stanovništva iz 2002, je 136.087 (1,8%), i skoro svi žive u centralnoj Srbiji (99,7%) a 93,7% na području četiri opštine: Novom Pazaru (48,2%), Tutinu (20,8%), Sjenici (15,1%) i 9,6% u Prijepolju.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

HILJADUDEVETSTODEVEDESETDRUGE POD OPSADOM: Tada sam živjela u Beogradu, ali sam prilikom odlaska u Novi Pazar vidjela tenkove na obližnjim brežuljcima, sa cijevima uperenim ka gradu, priča aktivistkinja Aida Ćorović, novopazarska Beograđanka koja je prva jajima "ukrasila" mural ratnog zločinca Ratka Mladića na jednoj zgradi na Vračaru. "Tetka je živjela u Istanbulu i brat i roditelji su razmišljali o iseljenju. Razumjeli smo poruku: Ti si sljedeći za klanje..."

Napetost u Novom Pazaru (i Sandžaku) trajala je do kraja ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini. Tada smo malo odahnuli, kaže Aida. Ali tu nije kraj. Ubrzo je došlo do NATO bombardovanja (Srbije i Crne Gore) i dalja sloboda je morala da se plati.

Novopazarski preduzetnici su sakupili dva miliona nemačkih maraka (DEM) i predali ih generalu (Vladimir) Lazareviću – da se ne dira Novi Pazar.

Nakon odvajanje Crne Gore ponovo problemi i strah za stanovništvo Sandžaka. Kada bi neki od mladih dolazili u Beograd, davali su međusobno "kodna imena", jer su ih zastrašivali u Novom Pazaru da ne smiju da izgovaraju svoja imena, a vjerska Islamska zajednica se podijelila. Jednog muftiju je postavljao Beograd, drugog Novi Pazar. Ova sa sjedištem u glavnom gradu izdala je Bošnjake i "servirala" ih vlastima.  

SJEVERIN, ŠTRPCI, KUKUREVIĆI, BIJELO POLJE: O masovnom kršenju ljudskih prava na ovom području Srbije (i Crne Gore) novinarka Antonela Riha apostrofirala je period 1993-1996. kada je na terenu radila za Fond za humanitarno pravo. Ona osim otmice u Štrpcima pominje i zarobljavanje Bošnjaka u selu Mioče, ubijanje civila, mahom starijih ljudi (18. februara 1993) u Kukurovićima...

Bošnjaci to vrijeme pamte po prisilnoj kupovini oružja od strane MUP-a Srbij. Stare "tandžare" (karabin M-48) plaćali su 1.500 DEM a netom su im ih ti isti otimali i optuživali za "kontrarevolucionarnu delatnost". U Novom Pazaru je organizovan proces 24-ici a potpisnik ovih redova danima je pratio to suđenje za dnevni list Borba, pravu lakrdiju koju je podsmijehu izvrgao izvanredni novopazarski advokat Esad Duljević. U Bijelom Polju stradalnici su bili Harun Hadžić i jedan slijepi čovjek. Svjedok Munir Šabotić je na suđenju rekao: "Meni su rekli da ovo kažem ali ovo se nije desilo!" Šta je uslijedilo poslije toga možete i sami da pretpostaviti.

DAVUD: Poslije studentske organizovane pobune u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu... na scenu su stupili mladi Sandžaka. I bez sumnje sebi prigrabili zasluge za kakvo-takvo pranje srpskog obraza i duše.

Davud Delimeđac je onaj stasiti Novopazarac koji je tokom šetnje studenata ka Novom Sadu nosio srpsku zastavu. "Moja generacija ne zna mnogo o devedesetim godinama prošlog vijeka", kaže. Sjeća se očevih priča kako je kao student u Sarajevu bio mobilisan na ratište u Hrvatskoj (Dubrovnik) i ističe da se i danas Novopazarci prilikom prolaska pored MUP-a "drže za bubrege".

"Nema više tenkova, sklonjeni su i pamte ih samo stariji od nas. Mi smo danas ravnopravni sa ostatkom akademske zajednice u zemlji, a mislim da sve treba posmatrati sa institucionalne strane. Čovjek koji je pucao na Sarajevo predsjednik je naše države i mi smo svjesni da našu priču pokušavaju da isprljaju sa svih strana. Nijedna stranka nije slobodna ako sarađuje sa režimom. Mi smo prvi pružili ruku pomirenja, rekli da hoćemo da budemo dio ove države, države koja nam je sve ono uradila. Insistirat ćemo na zaokretu ka nezavisnim institucijama jer smatramo da je ova država mnogo odgovorna, kaže ovaj mladi čovjek koga su beogradski mediji odmah prekrstili u Davida.

SARA: Mlada studentkinja (Beogradskog univerziteta) Sara Mulić također nema mnogo saznanja "o devedesetim". Mama je bila u Skoplju, a tata je studirao u Sarajevu, on je malo govorio o teškim prelascima granice kad bi dolazio u Novi Pazar a o toj situaciji sam se upoznala tokom srednje škole.

"Pazar je svijet, i taj slogan je bio nešto najbolje, najljepši način da pokažemo šta je Pazar. Reklo bi se da to uvijek ista priča samo u novoj formi – priča o hrabrosti i slobodi!" Sara se priključila studentskom pokretu jer se osjetila slobodnom.  "Mi smo snagu studentskog pokreta iz Novog Sada, Beograda, Niša... prenijeli u Novi Pazar i uspjeli smo da pokažemo da naš grad (koji je bio na periferiji) može da bude i centar, pokazali smo da djevojka sa hidžabom može da nosi zastavu Srbije i da je Sandžak definitivno i neraskidivo povezan sa ostalim dijelovima zemlje".

Antonela Riha je podsjetila da "živimo u društvu koje neće da zna za Srebrenicu" i da je najbitnije što je Srbije "otkrila Sandžak". Bit će malo drukčije, ali... Drugi učesnik tribine (srednje generacije) u Muzeju devedesetih (gdje ulaz na tribinu plaćate 300 RSD!) Aida Ćorović je mišljenja da se "desio klik", da je srpsko društvo sazrelo, da je i Sandžak "relaksiran", da je Novi Pazar mnogo posjećeniji i da sve što je kao aktivistkinja radila nije bilo "soljenje mora". Diskutabilno! U grad džinsa i Jonuzovih ćevapčića insani će pohrliti tek kad budu stizali vozom ili avionom. (Srbijo, sram te bilo!)

Sara, Davud i družina su, ispostavit će se ukoliko ne bude smjene na vrhovnoj sofi, džaba krečili.

PREPODOBNI JOSIF - VELIKOMUČENIK: Aleksandar Vučić i pored primamljivog novog "imena" ostaje i dalje Prepodobni Josif. Ne zna se šta je grđe, srpska crkva ili srpsko vođstvo.

Izvjesni pop, "episkop bihaćko-petrovački"crkvenog imena (Sergije) potegao je čak iz manastira Rmanj (Martin Brod) iz susjedne BiH da predsjedniku druge države uruči Orden velikomučenika. Potrefio si pope k’o prstom u pekmez! Jer u pojašnjenju izraza velikomučenik stoji da je to naziv koji se pridaje nekim hrišćanskim svecima koji su umrli za hrišćanstvo pretrpivši velike muke, onaj koji je mnogo patio. Nagrađeni je još živ ali pop nema majčinog sina (ako ćemo da lažemo) koji se više žrtvovao za narod. Bradati crkvenjak iz druge države primljen je na dvoru a ropski mediji su to ispratili valjano.

Mantijaš Sergije je, kako navodi N1, od ranije poznat po izjavama u kojima predsjednika Srbije "uzdiže do božanstva", upoređivao ga je i sa Isusom Hristom. Sljedeći korak njegovog kadiluka bit će, vjerujem, proglašenje nagrađenog velikomučenika za sveca.

PREDSKAZANJE: Ne znam da li je popa vidovit ali je, upoređujući Prepodobnog Josifa sa Karađorđem i  Milošem Obrenovićem, i to nagovijestio. "Karađorđu smo odsjekli glavu, a poslije ga veličali u pričama i pjesmama. Miloša Obrenovića smo prognali iz Srbije, oteli mu vlast, da bismo ga kasnije nazvali Milošem Velikim, jer je vidio ono što mi nismo umjeli, jer je znao ono što mi nismo znali”, napisao je Sergije.

U pismu nazvanom "Raspinjanje Aleksandra Vučića”, 2020. godine napisao: "Dok god raspinju Aleksandra Vučića, znam da nam je dobro krenulo, da nam ide, da smo tu gdje jesmo. Kad ušute, znat ću da nije kako treba, da nestajemo i da nas neće biti. Vučićevo raspeće je naše vaskrsenje!”. Početkom godine dokačio se po i studenata koji su "izašli iz jazbine da ostvare svoje crne namjere”.

Prvi put orden je dodijeljen 2019. godine izvjesnoj Dušanki Bursać iz sela Palučak kod Martin Broda, a Vučić se našao među "svojima" jer su rmanjci ranije okitili Milorada Dodika, Bratislava Gašića, Aleksandra Vulina, Patrijarha...

KUĆA OBMANE DOBILA DIREKTORICU: Poslije nekoliko produženja vd stanja Draganu Bujoševiću nadzemna septička jama, rekao bi Svetislav Basara, dobila je šeficu, "poznatu" i "iskusnu novinarku". Šio mi ga Đura. Ne, poslao im je direktoricu drito Prepodobni Josif, a onda su je oni "izabrali".

Spodoba se zove Manja Grčić. Bilo je malo sporenja oko njene diplome i nekakvih (potrebnih) 240 ESPB bodova. Ispostavilo se da je bodova falilo, ali ona je to brzo "pribavila" i ispunila uslove "konkursa". Učila je u Leedsu(!), ali važnije od toga je što je trenutno generalna direktorica novinske agencije Tanjug i suvlasnica televizije K1. U tom biznisu je zajedno sa Željkom i Jovanom Joksimović, s kojom je i kuma. Uz sve Grčićeva ne skriva bliske veze s predstavnicima vlasti.

U maju 2015. i njen prethodnik Dragan Bujošević postavljen je također po "demokratskoj proceduri". U prvom krugu, pričao mi je Dejan Mijač na Upravnom odboru dobio je samo tri glasa. Zvao je ON, to je poništeno, kazao je Mijač, u drugom krugu je bilo 6:4 i Bujošević je prošao. Kuća obmana i laži nastavlja po starom.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.