S ove strane Drine | Dragan Banjac: Spahović o srpskom policentričnom integralizmu

Svetislav Basara nije Dick Cavett, još manje Oprah Winfrey ali stari lisac u svojoj emisiji Crveni karton (TV Kurir) pokazuje ono najvažnije, vješto bira goste i kao dobar fudbalski sudija koji na terenu ostaje neprimjetan, dozvoljava im da se razmahnu, a on se preseli u drugi plan. Tako je bilo i nedavno kada je ugostio poznatog beogradskog advokaza Seada Spahovića. Na startu mu je, da bi raščinili viševjekovno srpsko stradanje, servirao poznatu izjavu Zorana Đinđića "jesmo stradali ali to ne znači da smo u pravu".

Piše: Dragan Banjac za portal Radiosarajevo.ba

DRUGI SU KRIVI: Mi smo stradalnici, svi su protiv nas, to je jedna vrsta viktimizacije, podmetanje krivice okolini. Stradalnici smo, nemamo grešku i stradali smo što su drugi protiv nas i oko toga imamo tragičnu zabludu. U Srbiji, kaže Spahović, postoji ta priča kako Srbi stradaju ni krivi ni dužni kroz historiju, naročito da pobjeđuju u ratu a gube u miru. To je teza Dobrice Ćosića! Postoji to i kod Nijemaca, Hitler je govorio da Nijemci nikad nisu izgubili u ratu, da je uvijek u pitanju bila izdaja, da je Versajski ugovor prevara, Jevreji su krivi ili neko drugi, treći. Predstavljanje samog sebe kao žrtvu to je uvod u politiku u kojoj će sve biti dozvoljeno.

Trending

HT Eronet ponosni sponzor humanitarne utrke Mostar Run Weekenda

Kad kažeš da te mrze Hrvati, Papa, katolička crkva, Albanci, pomeneš "zelenu transverzalu", Kominternu, okružen si i moraš da se braniš od svih njih. To je ta Ćosićeva paradigma koju je ovaj narod progutao, i to se više ne može dovoditi u pitanje.

Zoran Đinđić je bio racionalan čovek, nije a priori tvrdio da smo u pravu. Stradali smo zato što nismo bili pametni ili zato što smo zasluženo kažnjeni? Neki gubici su posljedica nekih loših odluka. Ovdje se to ne priznaje!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Sad su studenti poslali čestitku Republici Srpskoj za slavu i kažu "nastala je u mučeničkom stradanju srpskog naroda". A tamo nema niko osim Srba, to je očišćeno. To pišu studenti, nije to rekao ni Dragan J. Vučićević ni Aleksandar Vulin!

Na upadicu da su studenti i protiv (Aleksandra) Vučića i Vučićevića, Spahović kaže da mu je to znano i da je to jedna vrsta šizofrenije. Oni njima zamjeraju samo lopovluk. Čini mi se da vlasti - opozicija i studenti - zamjeraju samo korupciju. Pitanje moći je pitanje fizike. Pitanje ideologije je nešto drugo. Ako si ideološki saglasan, nemaš nikakvu diferencijaciju u odnosu na vlast... Oni se, da ponovim, između sebe svađaju oko toga – ko je lopov! I ko je veći Srbin, a ne oko nečega što bi imalo cilj izvan toga. Ne postoji ideološki sukob u Srbiji, a bez toga nema razrješenja krize. Sve dok ne izađemo iz toga, iz tog ideološkog jedinstva, ne možemo da uradimo ništa.

KNJIGA O MILUTINU: Od pada Aleksandra Rankovića se radi na tome da se (na)pravi jedna monolitna struktura, da se ukine autonomija, pokrajine dakle, da se formira teritorija koja će biti pod kontrolom jedne nacije. To je dovelo do Memoranduma SANU (Srpske akademije nauka i umetnosti – p. D. B.), tu je i Knjiga o Milutinu Danka Popovića. Tu neki Srbin, neka dobričina, stalno ima problema sa pripadnicima drugih nacija. Maltretiraju ga Arnauti, Hrvati, to je knjiga koja je 1985. godine, to mi je rekao Vidosav Stevanović koji je to izdao a izdavao je i Ćosićeve knjige, imala veću prodaju nego Dobrica Ćosić – pola miliona primjeraka!

To je dehumanizacija budućeg protivnika protiv njega je sve dozvoljeno. Poslije dolazi Memorandum, sve su to Ćosićeve ideje. Poslije dolazi Slobodan Milošević i sve što je manje-više poznato.

Prije 6 dana

S ove strane Drine | Dragan Banjac: U znanju je (ne)moć

Spahović ističe da je jedan od autora Memoranduma SANU i Dejan Medaković koji je pokušavao da se izmakne, Kosta Mihailović takođe. On je tvorac ekonomskog programa tog dukumenta. To je politički program i sve je to još iz ’68, a sada se isto misli, s tim što to profesori Univerziteta to "oblače", prije svih Milo Lompar i Jovo Bakić. Na primjedbu "zar Bakić nije ljevičar" Spahović  dodaje da taj profesor "stalno ratuje protiv 'Turaka'" i da nacionalizam nije podijeljen na desno i lijevo. Dobrica Ćosić je bio najveći ljevičar, ujedno i pravi staljinista.

UNITARIZAM: Važno je da sada idemo na integralizam. To je ta priča – srpski policentrični integralizam! Da ta policentričnost pokaže gdje su granice i da to integrišemo. To je 'velika Srbija' Moljevićeva Homogena Srbija iz 1940. godine. Danas se samo na jedan perfidan, kvaziintelektualan način prikazuje.

Pomenuti (Stevan) Moljević pisao je da je osnovna greška u našem državnom uređenju bila što 1918. nisu bile udarene granice Srbije. "Ta se greška mora ispraviti, danas ili nikad. Te se granice danas moraju udariti, i one moraju da uhvate cijelo etničko područje na kome Srbi žive sa slobodnim izlazima na more za sve srpske oblasti koje su nadomak mora.

Koncept Homogene Srbije je zvanično zagovarao "Veliku Jugoslaviju" i u njoj "veliku Srbiju". Moljević se nije suprotstavljao opstanku Jugoslavije, ali je insistirao da se unutar jugoslovenske države jasno omeđe sve srpske zemlje i one učine homogenim u etničkom pogledu: "Preseljavanje i izmjena žiteljstva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih, a time otkloni mogućnost da se ponove strašni zločini koji su se dešavali i u prošlom ratu, naročito u ovom sadašnjem, na svemu području na kome su Srbi i Hrvati bili izmiješani, i gdje su Hrvati i Muslimani s planom išli za istrebljenje Srba".

Kultura je najvažnija, u njoj počinje fašizam. Glavni srpski stub je podvig Miloša Obilića, koji uopšte nije historijska ličnost i ako hoćete epske narodne pjesme uzmite Kraljevića Marka. Obilić nije kriv, on nije ni postojao, ali Kraljević Marko jeste historijska ličnost i on se ne spominje. Zašto? Jer je bio turski oficir  i poginuo je kao turski oficir, kao komandant u bici na Rovinama i zato ga ne spominju.

Car lazar, Miloš Obilić, svetosavlje, policentričnost i integralizam, to je isto kao ono Miloševićevo "svi Srbi u jednoj državi!". Sto puta gore!

MILOŠEVIĆEV ODLAZAK "SMULJAN": Spahović ističe da je bivši srbijanski predsjednik Slobodan Milošević "imao vojsku i legitimitet" i poručuje da se svi preslišaju ko nije glasao za njega među blizu tri i po miliona birača. On još važnijim ističe da je isti nakon prestanka NATO bombardovanja imao skoro tri miliona glasova. Njegov odlazak je "smuljan" i to su Rusi završili. Došao je Igor Ivanov i rekao Miloševiću da se skloni i doveo je (Vojislava) Koštunicu koji je njihov čovjek. Mnogi zaboravljaju da je (Vojislav) Šešelj kada Milošević nije mogao da učestvuje na izborima – pobjedio (Zorana) Lilića koji je prije toga u Rakovici pobjedio Borislava Pekića.

Šešelj je na televiziji saopštio da je na prvim izborima dobio 90.000 glasova a onda je UDBA rekla da je bilo manje glasova kako bi dovela Milana Milutinovića. Ovdje, inače, nizašta nisu krivi ni Šešelj, ni Vučić pa ni Milošević nego narod koji stoji iza toga.

Spahović je iznio i jednu zanimljivost da je, gledano procentualno, Hitler u Njemačkoj imao manju podršku od one koju Vladimir Putin ima u Rusiji i od Miloševićeve podrške u Srbiji.

ĆOSIĆ FORMIRAO REPUBLIKU SRPSKU: Za vrijeme komunizma glavna opozicija Titu bila je "komunističkija" od njega, to su bili informbirovci koji su više bili za Ruse od njega. Bili su ljevičari koji traže uravnilovku. Mićun (Dragoljub Mićunović) drži govore, Crveni univerzitet Karl Marks, za njih je Tito bio izdajnik komunizma. A taj komunizam je, u stvari, bio staljinizam i oni su i dalje na tome. I sad se kritikuje Tito što je dozvolio republike, Ustav iz 1974. godine...

Ovdje je jedino važno šta je rekao Vučić, da ga napadnemo ili da ga dižemo u nebesa, niko neće da vidi kako je to svega ovoga došlo.

Ćosić je formirao Republiku Srpsku, on je doveo Radovana Karadžića. Nije bez grijeha ni Demokratska stranka, njen istaknuti član Gojko Đogo bio je oficir za vezu sa Karadžićem i Sarajevom. I Mile Perišić! To su bili veći nacionalisti od ovih Miloševićevih u SPS. Đinđić nije mogao da mrdne, morao je da koketira sa bosanskim Srbima. Nije imao legitimitet, morao da bude pragmatičan (uvođenje vjeronauke u škole...). Morao je tako sa jačima.

PRAVO TRAŽI TRADICIJU: Ruso je govorio da se ljudi odriču nekakvog svog suvereniteta (da rade šta hoće) jer ih država štiti. Kako je kod nas. Teško govoriti o pravu kod nas zbog toga što pravo traži tradiciju, traži da se to slaže vjekovima. Recimo, Engleska nema ustavni sud i nema Ustav! A ne možete reći da nema demokratiju, oni imaju tu tradiciju još od Magna karte (Magna carta libertatum ili Velika povelja sloboda iz 1215. godine, engleski ustavni dokument kojim je kralj Jovan bez Zemlje ograničio svoju i moć budućih kraljeva, prvi dokument koji je, kroz vjekove, doveo do vladavine ustavnog zakona). Tamo policajac ne smije nikoga da zaustavi ako nije napravio neki prekršaj, doskora nisu imali ni pendreke ni oružje. Dakle, i za demokratiju i za vladavinu prava traži se tradicija. Nijemci su tu pravi šampioni, Italijani prilično ali kod nas se pravna država – na osnovi teorije o duhu naroda - okrenula u fašizam.

Egzistencija pravne norme je u važenju!

Nijemci su osuđeni na osnovu njihovih evidencija, oni su ubijali po spisku i pravna država mogla je da bude opasna kada imaš posla sa tim ološem. Spahović pominje najboljeg njemačkog pravnika Gustava Radbrucha koji je (1941) napisao knjigu "o nezakonitom pravu i zakonitom ne-pravu". Znači, u zakonu može da stoji i ne-pravo i pravo može da egzistira i van zakona. To kod nas nije moguće, iako smo bili blizu u vrijeme komunizma...

MRZE ZAPAD, VOLE RUSIJU: Spahović tvrdi da je srbijanska opozicija gora od vlasti u onome što je kod vlasti najgore. Kod Tita je to bio komunizam, opozicionari su bili veći komunisti od njega, a za vrijeme Miloševića je bila gora od njega u nacionalizmu.

I zato se kaže da je Vučić izdajnik srpskog naroda, da je izdao Kosovo a da ga je bombardovao i krenuo tenkovima na kosovske Albance bio bi gospodin.

Problem je patološki nacionalizam koji se, kako je rekao Šešelj, posisava s majčinim mlijekom i zbog toga Srbija šlajfuje. Vrlo sam obeshrabren zbog ogromnog ideološkog jedinstva. Liberalizam je ovdje psovka, ovde imate novine koje su zadužene da napadaju liberalizam, a neki nacionalisti dogmati se predstavljaju kao Putinovi liberali. Postoje "nacionalni trovači", ta Ćosićeva misija je zla kob za srpski narod.

Mislim da je ideološka monolitnost, čak i kod intelektualaca tanka skrama koja drži Srbiju da će je čak i Albanija pretrčati.

SUDIJA VRHOVNOG SUDA SE RADOVAO ĐINĐIĆEVOM UBISTVU: U ovoj zemlji je sve ispreturano/pomešano. Sad kažu da "drugosrbijanci" (ostaci Beogradskog kruga, Građanskog saveza, sadašnje pristalice Građanskog demokratskog foruma, građanski, proevropski sloj društva uopšte – p. D. B.) drže Vučića i ultranacionalisti kažu da bi ga oni smijenili da ga ovi ne (p)održavaju. Podsjećam da je Vojislav Koštunica za Haški tribunal govorio da je deveta rupa na svirali a on je tamo isporučio (19) najviše optuženika. Taj čovjek je spriječio Srbiju da ode u Evropsku uniju, završio je posao za Ruse, prodao je NIS...

Vučić je posljedica stanja nacije.

Jedna ilustracija: Sudija Vrhovnog suda mi je saopštio da je Đinđić preminuo i video sam da je tom čovjeku to milo. Milo mu je! Neću ga pominjati jer nije živ i ne može da me demantuje. Kao zamjenik ministra pravde Vladana Batića često sam vodio sastanke Savjeta za reformu pravosuđa i, osim tužioca Gorana Ilića, svi drugi, sudije Vrhovnog suda, svi su kritikovali Đinđića. Čak i neki koji svakog dana na N1 TV pričaju protiv Vučića. Stvari treba promijeniti u glavama ljudi. Kada bi na vlast došao neko ko ima relativno prihvatljive stavove i da se to nametne narodu. Narod će to da primi!

RUSI, GENOCID U SREBRENICI I KOSOVO: Da bi valjda potkrepio tezu o narodnoj povodljivosti, Spahović je naveo primjer iz Španije kada su katolici masovno navalili da prelaze na islam jer muslimani nisu plaćali porez. Ubrzo im je kalifat to zabranio jer ne bi imali od koga da ubiraju porez.

Spahović je mišljenja da bi trebalo "završiti priču sa Rusima i Putinom (ne bi on nikoga likvidirao, njemu je Srbija postala balast)" i pokrene zemlju ka EU.

Naravno, trebalo bi osloboditi medije i prestati sa pritiskom na pravosuđe.

Da se neko izjasni protiv Rusa, prizna genocid u Srebrenici i Kosovo – to je za mene dovoljno.

Đinđića je sreo slučajno. Premijer je pitao svog ministra pravde (Batić) da li poznaje Spahovića i zamoli ga da napiše zakon o saradnji sa Haškim tribunalom. Pristao je, otišao u vladu i upoznao Đinđića. Pitao je kad može da to sroči a Sead mu je rekao da dovedu daktilografkinju. Izdiktirao je akt "iz glave" koji je imao devet članova a prvi je glasio: Odlulke Haškog suda su važeće kao odluke domaćih sudova. Dan kasnije Đinđić ga je pozvao, rekao mu da je tekst dobar i pitao ga – da li je saglasan da briše samo član. 5. Brišite sve, samo nemojte prvi, odgovorio je Spahović.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.