S ove strane Drine | Dragan Banjac: U znanju je (ne)moć

Prepodobni Josif se zvanično vraća na "drmatorsku" poziciju. U danu kada marljivi i pošteni svijet odmara kobajagi premijer Đuro Macut u nedjelju je sazvao sjednicu Vlade Srbije i "kao gosta", ali ne da sjedi nego da (umjesto njega) propituje, kritikuje i vrijeđa ministre pozvao aktuelnog i najgoreg predsjednika Srbije za posljednjih dvjesta godina, Aleksandra Vučića. Bivši profesor beogradskog Fakulteta politički nauka i višegodišnji sindikalni borac, Zoran Stojiljković to je, za RFE, protumačio kao povratak rđavog na premijersku poziciju.

Piše: Dragan Banjac, za portal Radiosarajevo.ba

Ozbiljnim i strogim tonom, na kome bi mu pozavidio i moj genijalni učitelj Stevo Grubiša, predsjednik svega i svačega u ubogoj Srbiji ispitivao je ministre i direktore javnih preduzeća, kritikovao njihovu radnu etiku, uživanje u privilegijama i egzotičnim destinacijama, prijetio smjenama i pozivao ih da, ako nemaju dovoljno energije i želje, sami napuste funkcije. Kažu da je to sebi uzeo za pravo jer iza njega stoje glasovi, recimo opet, izbezumljenih stanovnika ove zemlje i ohoho Krajišnika, iz Knina, Like, i Bosanske Krajine (Bravskog Vaganca, Šipova, sa Zmijanja, iz Modriče, sa Soko(l)ca, Sumbulovca, Pala, Popova Polja, Divina, Plane i Korita...), koji ga, uz obilatu krađu glasova na izborima, drže u sedlu.

Trending

S ove strane Drine | Dragan Banjac: U znanju je (ne)moć

UOBIČAJEN NIVO UNIŽAVANJA: Profesor Stojiljković Macutov sobet razumije kao primjer "uobičajenog nivoa unižavanja" potčinjenih mu saradnika. To se pokazalo kao probitačna podvala njegovom "obrazovanom" glasačkom tijelu. Jedan penzinisani učitelj iz okoline Gornjeg Milanovca još prije pola vijeka objasnio je svojim seljanima kako funkcioniše vlast. Mudri uča imao je nešto ovaca i znatiželjniku iz komšiluka je rekao: Vidiš ove moje ovce, idem ispred njih i u posudi nosim malo soli. One bliže ćasi liznu a ostale hrle... i tako me slijede kao narod svog predvodnika.

Njegove "ovce" podalje od ćase ubijeđene su da bez Prepodobnog Josifa nema ni Stranke (Srpska napredna stranka) ni njih, što je tačno. Bez obzira što je to dobro samo za njega. Oni su navijači, poput jedne bliske poznanice koja ne vjeruje u sadašnji srpski tron ali je ubjeđena u objedinjavanje srpskih zemalja prema onoj zamisli najpoznatijeg srpskog Hrvata, linijom Karlobag-Karlovac-Virovitica.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

MOŽDA BIDNE AL’ NE MORA DA ZNAČI: Prepodobni Josif je već obnašao premijersku funkciju prije nego je (2017) biran za predsjednika Srbije. Trenutno je najgori od svih vladara u drugom mandatu koji mu ističe u maju naredne godine i prema Ustavu više nema pravo da se kandiduje za tu funkciju. Ali, pronaći će on kvaku kako bi postao srbijanski (sultan Bruneja) Hasan Belkijah.

Ni Vučić ne isključuje mogućnost da se kandiduje za premijera na narednim izborima. Pojasnio je to u stilu Svetozara Marovića: "Ukoliko budemo vidjeli da je moguće da se ne kandidujem, a da pobijedimo, svakako neću biti. Ako budemo vidjeli da je nemoguće drugačije, moguće je da donesem drugačiju odluku", rekao je tri dana na isteku prošle godine na smrdljivoj TV Pink.

VATERPOLISTI JEDINSTVENI SAMO U BAZENU: Dosta (raz)umnih ljudi u ovoj zemlji, istina bez ikakvog političkog angažmana i značaja, vjeruje da su Srbiji, poslije svega (prenapučena vreća grijesima), porazi mnogo ljekovitiji od pobjeda. Serija poraza u dužem vremenskom razdoblju, kaže jedan od njih, bila bi djelotvorna. Narod se godinama zavarava da su uspjesi košarkaša, odbojkaša/ica, Novaka Đokovića, Ivane Španović... , uspjeh svakog nabrijanog Srbina. Decenijama su se političari kitili njihovim odličjima a o naglašenom (duhovnom) seljakovanju na čuvenom balkonu Gradske kuće već je bilo riječi na ovom portalu. Dovoljno je reći – neukus.

Nema podataka da je neki visoki funkcioner (premijer, predsjednik, resorni ministar) upriličio prijem za brojne šampione znanja iz različitih oblasti, u čemu prednjače učenici beogradske Matematičke gimnazije. Ali uz ove poznatije vole da se kače. Moj kum Dragan Kapićić mi je više puta pričao o prijemu jugoslovenske reprezentacije kod Josipa Broza Tita poslije zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu (u košarci) u Ljubljani, ali to je bilo neko drugo vrijeme. I neki drukčiji predsjednik.

Prije 6 dana

S ove strane Drine | Dragan Banjac: Mačak i goveđa glava

I Balkan butcher, Slobodan Milošević je ugostio košarkaše. Na poklonjenju jedan je štrčao. Legendarni kapiten Aleksandar Sale Đorđević došao je u bermudama. O tome su se ispredale različite priče, jedna od njih, najbliža istini, kaže da je Milošević pokušavao da bude duhovit i Đorđeviću rekao nešto na konto "vođe", ovaj mu je uzvratio i, vele obaviješteni, fešta je brzo okončana. Aleksandar Šoštar, raniji kapiten vaterpolo reprezentacije svojevremeno je zajedničku medalju (vjerovatno uz saglasje saigrača) poklonio Vojislavu Koštunici. Otišla je u "prave ruke" jer Voja ima veze sa sportom koliko i moja neznatnost sa radikalima i naprednjacima recimo.

I predsjednik svega i svačega je ugostio zlatne vaterpoliste. Izostala su dvojica, najbolji evropski vaterpolista Dušan Mandić i Miloš Ćuk. Pola "aparata" se upinjalo da objasni razloge i sve se svelo na saopštenje Vaterpolo saveza da su bili – bolesni. Za finale su bili zdravi. I ovo: bivši trofejni vaterpolista, beogradski gradonačelnik Aleksandar Šapić zavukao se u mišju rupu. Njemu je preči Draža Mihailović.

Važnije od svega je da su vaterposliti bili jedinstveni u bazenu!

STUDENTI "SVETOSAVCI": Beogradski visokoškolci poslije četrnaest meseci protesta prešli su na "skup". U utorak, dvadesetsedmog januara, na Savindan organizovali su ga pod geslom "Znanje je moć". Nakon okupljanja na Studentskom trgu i sedam govorancija hiljade studenata, srednjoškolaca i građana krenuli su u kraći (2.700 metara) špacir do Hrama sv. Save.

Na početku skupa govorila je profesorka Katarina Šćepanović potpredsjednica Foruma beogradskih gimnazija i preterala u ocijeni da je Beogradski univerzitet jedan od najboljih u svijetu gostujući na televiziji koja bi, da nema studentskih protesta mogla i da se utuli, bivši ministar prosvjete Srđan Verbić rekao ja "da nije bilo obraćanja rektora BU Vladana Đokića studentski skup je naličio na priredbu". 

"Nijedna vlast nije bila ovako osiona i zlobna prema akademskoj zajednici jer akademska zajednica nije htjela da ćuti..." Rektor je pomenuo da je vlast protekle godine na akademsku zajedonicu primjenjivala različite pritiske, navodeći politički, medijski, admiistrativnu i primenu fizičke sile. Rektor je bio na visini zadatka!

Zašto baš na Savindan i zašto se šetalo do hrama na Vračaru znaju studenti i njihovi ideolozi. Na primjedbu brojnih građana da na njihovim okupljanjima niko nije vidio zastavu Evropske unije, dušebrižnici odmah objašnjavaju da su davno odlučili kako ne žele partijske zastave i da nastupaju samo za obilježjima fakulteta. Ali na Slaviji nisu smetale šajkače koje osim folklornog imaju i prizvuk na bradate odmetnike u II svjetskom ratu.

FABRIKOVANJE IDEOLOGIJE I SVECA: Ako tragate za nešto informacija o Rastku Nemanjiću (sv. Sava) iznenadiće vas podatak da je sahranjen u Velikom Trnovcu (Bugarska), da su mu mošti kasnije prenijete u manastir Mileševa i da su ga Turci (Sinan Paša) 1594. godine iskopali i spalili na beogradskom brežuljku Vračar gdje se danas nalazi hram nazvan po njemu. Možda nađete na kratak video zapis gdje Nenad Čanak kaže da je bio – katolik, kao i da je najprije kršten u katoličkoj potom u pravoslavnoj bogomolji.

Bliži sam onome što o ovom svecu i njegovoj "doktrini" (on to zove nesveto svetosavlje) misli i piše Svetislav Basara, čijim znanjem istorije je bila fascinirana i Latinka Perović. Basara (Atlas pseudomitologije) navodi da svetosavlje jedva da ima veze sa pravoslavnim hrišćanstvom. Ono je, kaže, primitivna politička doktrina koja će poslužiti kao ideološka osnova za profašističke pokrete koji su u Srbiji uoči Drugog svjetskog rata nicali kao pečurke poslije kiše; ono je – kao i većina lažnih srpskih mitova – toliko fleksibilno da je vladici Nikolaju pošlo za rukom da ga poveže s njemačkim nacizmom...

Sama riječ svetosavlje na prvu loptu miriše na tamjan, zvuči mistično i drevno; reklo bi se  - na prvo slušanje – da potiče iz daleke prošlosti; u stvari, ono još nije napunilo ni sto godina i potpuno je proizvoljna izmišljotina jednog ambicioznog međuratnog prote. Reklo bi se, takođe na prvo slušanje, da je to nekakva konzistentna doktrina; u stvarnosti, međutim, to je samo nekoliko izanđalih rečenica o tome da bi Srbi trebalo da poštuju sv. Savu, da slijede njegov primjer – što inače ne čine – i da se obože, slože i umnože. (Čitajte Basaru!)

Zašto su se proklonili ovom sumnjivom svecu i njegovoj "proizvoljnoj izmišljotini" možda zna i visokorangirani na studentskoj listi, profesor (Milo Lompar) koji je svojevremeno promovisao pjesništvo ratnog zločinca Radovana Karadžića.

GOSPODIN TONINO: Beograd je sa grupom "evropejaca" nedavno posjetio izvjestilac EU za Srbiju Tonino Picula. Kakav gospodin, kakva samokontrola. Susreo se sa nazovi opozicijom (za koju ovdašnji analitičar kaže da treba da se "samoraspusti"), nevladinim sektorom, boranijom iz vlasti... U Narodnoj skupštini dočekala ga je izložba o Jasenovcu, u MIP o "Oluji". Orlušine su ga salijetale. Ima jedna scena nazovi novinara što je zbog nepristojnosti i nepoznavanja zanata udžbenički primjer kako ne treba da se radi novinarski posao. Ovaj smireni gospodin osudio je ustaški logor Jasenovac, pozdrav "za dom spremni", rekao da EU baštini antifašizam i kako je neko napisao na društvenoj mreži uljudne Hrvate učinio ponosnima.

Odgađam ranije najavljenu širu priču o studentskom buntu. Još se "krčka". Prešli su, kako je rečeno, na skupove. Ići će po Srbiji, razgovarati sa narodom, radiit ono što salonska (antizapadna i proruska) opozicija ne čini. To može da bude najava kampanje za izbore.

Ta mladost ima kvaliteta, ali... Zašto sv. Sava a ne Dositej Obradović recimo. Zašto se plaše da promovišu EU, koja nije idealna, ali trenutno na štandu nema ništa bolje. Ima još pitanja za mladost Srbije... Slogan "znanje je moć" veoma je efektan ali to ovdje ne važi. Od toga su mnogo jače partijske knjižice, kupljene diplome i poslušnost. Ovaj zlotvor se ne ruši znanjem.

Ako ima i onih kojima srbijanska društvena scena nije jasna možda im izbor između sv. Save i Dositeja naliči opredjeljivanja između Vojislava Koštunice, Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića spram Zorana Đinđića.

Razboritima jasno.    

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.