Senadin Lavić: Napad na bosansku naciju

Proces koji povijesno traje u Bosni i koji stvara katastrofalne posljedice po politički poredak, vrlo precizno se može imenovati kao napad na bosansku naciju. To znači da je već odavno instalirana politička i kulturna djelatnost antibosanstva koja ciljano potkopava bilo kakvu mogućnost uspostavljanja i izgradnje bosanske države nacije. Taj proces negira internacionalno priznanje Republike Bosne i Hercegovine i "ponaša se" kao da ne postoji 1992. godina i referendum građana za nezavisnost i samostalnost države Bosne i Hercegovine.

Piše: Prof. dr. Senadin Lavić, za Radiosarajevo.ba

Sinhronizirani napad sveštenika etnopolitike, diletanata žurnalizma, povampirenih komunista i jugonostalgičara, malograđanskih naivaca, ideološki spornih kreatura, ratnih zločinaca, glupana bez političkog obrazovanja, dogmatskih marksista bez povijesne reference, lažnih liberala, demokršćanskih šovinista, čuvara i sljedbenika SH hegmeonije u Bosni i drugih nazadnjaka, na bosansku naciju traje već neko vrijeme kao izraz zarobljenosti u kaljugu dominantnog etničkog svjetonazora.

Povijesno-politička pozadina svih dosadašnjih antibosanskih politika ogleda se u negiranju Bosne kao samostalne države i pravno-političke činjenice. Ona "ne može postojati kao suverena i nezavisna država" jer to ne žele velikosrbijanski i velikohrvatski hegemonizam, koji su već odavno involvirani u najmorbidnije antibosanske projekte. Cvetković i Maček, Milošević i Tuđman, Karadžić i Boban, Dodik i Čović u istom antibosanskom stroju ponavljaju "Bosna ne može biti država i mora nestati"!

Kako se napada bosanska nacija?

Šta se radi i kako se napada bosanska nacija država? Evo nekoliko primjera: 

1. Podvaljuje se bošnjački nacionalizam svakome ko podiže svoj glas protiv SH pakta koji sve radi da uništi Bosnu. U tome naivnost bošnjačkih "stranka" da vode etničko-religijsku politiku posebno naliježe na velikodržavni antibosanski hegemonizam.

2. Pokušava se bosansku naciju svesti na bošnjački etnički nacionalizam koji se skriva iza "bosanstva". To znači da se a priori odbacuje bilo kakva ideja bosanskog političkog identiteta jer on suštinski ne odgovara decenijskim hegemonijskim politikama iz Beograda i Zagreba.  

3. Odbrana bosanske države nacije predstavlja se kao bošnjačka podvala i lukavstvo da se uspostavi dominacija Bošnjaka nad hrvatskom i srpskom narodom grupom u Bosni. SH pakt horski ponavlja mantru: "većinski narod želi da dominira nad malobrojnim narodnim grupama"! Srbi i Hrvati su ugroženi od opasnih "islamskih radikala".

4. U igru se uvodi narativ o "jugoslavenskom raju" i napada sve bosanske suvereniste koji se optužuju da su napustili ZAVNOBiH, da su skriveni muslimanski fundamentalisti, da ne pripadaju evropskom kontekstu, da su izdajnici, da su neprijatelji naroda i slično.

5. Ciljano se narodna grupa (Bošnjaci) svodi na religijsku identifikaciju i reducira se na muslimansku karakteristiku što bi trebalo da bude inkriminirajuća etiketa u kontekstu islamofobije.  Kultura Bošnjaka se definira kroz "islamističke" fraze kao da oni ništa drugo nemaju u svome postojanju nego religijske oznake! Bošnjaci se dramatično otkidaju od Bosne i orijentaliziraju kao neki azijatski došljaci u svojoj jedinoj domovini. Bosanstvo im se predstavlja vrlo naivno i netačno. Isto se dešava Hrvatima, Srbima, Romima, Jevrejima i drugima narodnim grupama.

6. Obeshrabruje se bosanske snage u procesima euroatlanskih integracija pod tezom da su to "skriveni muslimani", a oni nikada neće biti dio evropskog svijeta koji je kršćanski svijet.

7. Pripadnici etničkih grupa koji ističu svoje bosansko opredjeljenje i političku orijentaciju proglašavaju se naivcima, izdajnicima, smutljivcima, prevarantima, bezidentitetnim kreaturama, glupanima i sličnim "ukrasnim" oznakama. Etnopolitika je neumoljiva i danas je sasvim vidljiva njezina nazadna i rušilačka totalitarna isključivost i nespremnost da gradi državu slobodnih građana. Etnopolitici ne treba građansko društvo nego fašistički poredak! Fascism is in full sweep around us.

8. Građani se obmanjuju da je osnova politike "dogovaranje naroda". Ali nikako da shvate da se narodi ne mogu "dogovarati" jer ne postoje takve homogene i jednoumne političke jedinice. To je osnovna prevara antibosanskog projekta! "Volksgenosse" postaje važniji od "građanina", prevladava "zajedničarski, kolektivistički čovjek" nad pojedincem, individuom.

9. Bošnjački naivci u politici još uvijek ne shvataju da je etnoteritorijalizacija glavni cilj politike "dogovaranja naroda" čime susjedne države, Srbija i Hrvatska, zadobivaju kontrolu nad velikim dijelom bosanskohercegovačke teritorije na kojoj se etničke grupe predstavljaju kao "suverene". Zato ih podržavaju kada  svoje etničko bošnjaštvo definiraju kroz religijsku prizmu i tako se svode na puku religijsku grupu kojom upravlja sveštenik.

10. Plastična sintagma "bošnjački nacionalizam", koji je poželjan i prihvatljiv od srpskog/hrvatskog nacionalizma, podsjeća da taj nacionalizam ne bi smio da zastupa interese države Bosne i Hercegovine, nego samo da se brine za "neku teritoriju za muslimane" i da ne dira u "srpsku/hrvatsku teritoriju" u Bosni koja je ognjem i mačem omeđena devedesetih godina 20. stoljeća. Dakle, tzv. "bošnjački nacionalizam" je sintagma koja podsjeća i potvrđuje da se u Bosni igra "tronarodna politika" antibosanstva.

Šta više hoće ti "bošnjački nacionalisti"?  

Treba se zapitati kome su danas potrebne "fanatične stjegonoše bošnjačkog nacionalizma"? A gdje su bosanski nacionalisti, nacionalisti Bosne, čuvari bosanske nacije? Kome trebaju tri etničko-religijska nacionalizam u Bosni danas? Otkud je ispaljena kritika "bošnjačkog nacionalizma" koji se sudara sa zamislima srpstva i hrvatstva? Šta više hoće ti "bošnjački nacionalisti"?  Zašto jednom za svagda ne ušute? Zašto se brane kada ih napadnu fašističke horde velikodržavnog hegemonizma? Zašto stalno podsjećaju da su im vojske srpstva i hrvatstva porušile stotine džamija širom Bosne?

Napad na sve bosansko je osmišljen, organiziran i realiziran projekt – takvo nešto se ne dešava slučajno. Kada se pojavi haos u jednom društvu, onda je sasvim jasno da je taj haos "odnekud" osmišljen i kontroliran. U društvenim interakcijama većina pojava i događaja rezultat je smišljenih i interesnih aktivnosti pojedinac ili grupa. U društvu nema velikog prostora za slučajnosti!

Marksističko-dijalektička matrica interpretacije društva i kritika "svega postojećeg" služi spornim dogmatskim zahtjevima da se nametne sporna ahistorijska perspektiva  "univerzalno-ispravnog" i "jedino mogućeg" tumačenja, opisivanja i objašnjavanja fenomenologije društva. Kontradikcija je u poništavanju procesa ili negiranju dinamike povijesti, posebno evropske epohe nacionalizma, kao da je s jednom teorijskom pozicijom dostignuto konačno razrješenje svih povijesnih procesa i njima uspostavljenih formi. To praktički znači zarobljavanje sadašnjice u neku nametnutu teorijsku, političku i hegemonijsku matricu iz prošlosti. U tom sklopu postaje bjelodano da se radi ustvari o kamufliranoj antibosanskoj ideologiji.

Papagaji konsocijacije su uvjerili ponizne bošnjačke papirne tigrove da "Bošnjaci biraju predsjednika Hrvatima". Tako se podmeće opravdanost etnofašističkog biranja "legitimnog predstavnika" na izborima za Predsjedništvo BiH. A možda će neko i povjerovati da država može bez svoje imovine postojati!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.