Savez kolumnista | Zlatko Dizdarević: Netanyahu napadnut - od vlastite vojske!

Vijesti koje od početka minule sedmice pristižu iz Izraela a povodom Gaze, nakon duže od osam mjeseci strave i užasa odande, ovakve kakve su, ipak još nisu bile očekivane.

Ma koliko im se oni što još ispotiha vjeruju u ljudskost pa i logiku, nadali: Benjamin Netanyahu, političar izrastao u notornog zločinca, izraelski premijer ukupno već 18 godina, doveo je svoju bolesnu ambiciju opstanka na vlasti do šizofrene opsjednutosti "istinom" da Izrael kojim on vlada zapravo vodi u Palestini, posebno u Gazi, "planetarni rat za civilizaciju".

Piše: Zlatko Dizdarević, za Radiosarajevo.ba

Naravno svjetsku. Doslovno to kaže i u intervju R. Girardu što ga minule sedmice objavljuje njemački WELT. Kao dokaz apsurda kojeg pokušava da dokaže, Netanyahu veli: "I taj pravedni rat (u Gazi) Izrael vodi legitimnim sredstvima, protiv terorističke i genocidne organizacije Hamas..."

U nastavku, valjda karikaturalnost tog odnosa svijeta koji po njemu ne vidi istinu, ilustruje izjavom: "Isto kao da je Međunarodni krivični sud (ICC) stavio Churchilla, De Gaullea i nacionalsocijalističke njemačke dostojanstvenike na istu optuženičku klupu...ili George W. Busha i Osamu bin Ladena..."

Lider strašnog zla

U danima koji su se evo poklopili sa šizofrenom nervozom dotičnog lidera strašnog zla u Gazi u kojoj je do 22. juna, evo, ubijeno najmanje 37.551 Palestinaca, a povrijeđeno 86.911 – uz nepoznat broj onih koji još uvijek nisu otkopani ispod ruševini – pristiže mu nova muka. Mnogo ozbiljnija od svega do sada.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Prsten oko zla u koje je sa svojim fanatičnim ekstremistima što ga održavaju na vlasti uvukao cijeli Izrael počinje da se steže na (ne)očekivani način: Prvo ispotiha, pa sve otvorenije do prepoznatljive glasnosti, od Netanyahua se distanciraju, uz jasna obrazloženja zašto, i oni od kojih je on to ponajmanje očekivao: istaknute ličnosti iz Izraelske armije, (IDF-a), obavještajnih službi, pa i oni koji su uz vojne karijere obnašali i zvanične funkcije u političkom životu.

Poznato je, uz ostalo, da su u operaciji uništavanja Gaze i potrazi za "hamasovcima" po tunelima ispod grada do sada poginula 664 izraelska vojnika i ranjeno njih 3.892. Neuspjeh u oslobađanju talaca koje je Hamas - po mnogim stručnim analizama u ne baš "iznenadnoj" zločinačkoj operaciji - izveo na granici Izraela sa Gazom 7. oktobra – ubrzano je i s razlogom proizvodio frustraciju u Izraelu.

Dodatno, i u ionako dekomponiranim i rijetko "zategnutim" odnosima među državama u svijetu, nije bilo lako žmuriti i na jedno, a kamo li na oba oka povodom nastavka storije u Gazi, ma kojem se svjetskom poslovno ideološkom kartelu pripadalo.

Naravno genocidna fešta Netanyahua pomnožena sa potpunom poslušnošću vjersko – cionističkim histericima u kući, poput ministara Ben Gvira i Bezalela Smotricha koji mu čuvaju premijerska leđa rušeći sve drugo, ostavljali su duboke tragove istorijske štete i kod značajnog broja stanovnika Izraela i Jevreja u svijetu.

Kod kuće, privreda i šekel počeli su da otklizavaju nizbrdo, strani partneri sa sjedištima firmi počeli su da napuštaju Izrael, uz nezadovoljstvo i upitnu sigurnost  među onima što su koliko juče uživali u državi unutar granica koje su sami definirali silom, ratovima i "pregovorima".

Jad i bijeda svijeta

Istovremeno Palestinci, posebno nova, mlada generacija, budili su se na brutalnosti genocida u Gazi a sve više i na okupiranoj Zapadnoj obali. Dimenzije novog zločina u "pravu na odgovor za 7. april", kako su strateški zaštitnici Netanyahua potrčali da izglasaju, prevazišle su ono najstrašnije iz prošlosti, od 1948. do danas. Jad i bijeda takozvane međunarodne zajednice, sve do UN-a i EU, skoro i nikad toliko ništavnih, ucijenjenih i nesuvislih – uz časne malobrojne izuzetke – ubilježila je "rezultat" koji im se evo već danas vraća kao globalni svjetski bumerang.

Fenomen je na drugoj strani planetarno buđenje do sada uglavnom šutljivog dijela svijeta ovakvim povodima. I to ljudi bez obzira na mjesto života, sistem, ideologiju i ime. Povod je prepoznati zločin u Gazi sa genocidom nad civilima, ženama i  posebno djecom. U agenciji UN-a za Palestinu su izračunali da smrt u Gazi sustiže jedno dijete svakih deset minuta od početka "rata za civilizaciju" do danas.

Ovdje, evo, dolazimo i do specifične grupe koja počinje da podiže glas protiv zla u Gazi i onih koji na njemu očigledno ili profitiraju, ili spašavaju već oteto. A kod mnogih od njih, linija interesnog ludila prekoračena je dotle da čak i iskreno vjeruju kako su sa svim zlom koje čine, i guraju druge u tu priču – sasvim u pravu. Pa možda i zaslužni da im se tim povodom jednom podignu spomenici, jer istorija i to poznaje.

Minulih dana, evo, nakon nastalih "nesporazuma" o cijeloj priči unutar ratnog kabineta Netanyahua, javnost saznaje prvo storije o neslaganju Benny Gantza, nekadašnjeg ministra odbrane Izraela a potom lidera opozicije Netnyahuu u Knesetu. Završava se ostavkom Gantza na mjesto u ratnom kabinetu "koji vodi Izrael u potpuno pogrešnom pravcu". Odmah iza njega, kabinet napušta i Gadi Eisenkot, nekadašnji načelnik Generalštaba IDF-a u dva navrata, pa kasnije u politici kao "usamljeni centrista" i ministar bez portfelja. Kazao je, dajući ostavku, kako je "vlada donijela odluke koje ne moraju nužno biti vođene nacionalnim interesima i dobrom zemlje..."

Izjava naoko blaga, ali odluka precizna.

Bura povodom ove dvije ostavke i mnogo čega do tada podigla je javnost na noge. Sa demonstracija se radikaliziraju zahtjevi Netanyahuu da podnese ostavku, nasuprot njegovom egzaltiranom očekivanju nakon "sjajne akcije u kojoj su oslobođena četiri taoca". Više od dvije stotine mrtvih u toj operaciji, među njima i puno djece, kao ni tri mrtva taoca, nije umanjilo hvalospjeve o operaciji. Saznalo se i da ostavku na mjesto u ratnom kabinetu najavljuje i komandant brigade "Gaza", general Avi Rosenfeld, zadužen od početka za operaciju IDF-a u Gazi. Kazao je kratko da daje ostavku na funkcije u vojsci "zbog učešća i odgovornosti u porazu IDF-a u Gazi".

Očigledna je bila demistifikacija "strategije" vrha Izraela i uskog kruga oko Netanyahua. Jasna je javnosti postajala i očiglednija disonancija između Joe Bidena, sve "mirnodopskijeg" spram "izlaska" iz Gaze, nakon onih prvih reakcija na 7. oktobar. Slutnja je i da će izbori u SAD-u tražiti svoje. A Netanyahu u Izraelu, sve agresivniji.

Love is love, business is business

Pregovaralo se na sve strane unaokolo o "prekidu vatre" u Gazi i dalje. Katar i Egipat sa svojim interesima bili su najaktivniji. Konačno, plan Bidena u tri faze bio je: prvo obustava pucanja, pa povlačenje IDF-a iz Gaze i formiranje privremenih, mješovitih vlasti, te početak velike obnove enklave...

Tu počinju nove, velike "nesuglasice". Na svoj način, egzistencija je obadvojici u pitanju. Netanyahu ne odustaje od zahtjeva "svojih" da se Hamas mora uništiti, vojno i politički. Nema tu "zajedničkih vlasti".

Ako ne, Ben Gvir i Smotrich znaju svoje, Bibi bez njih gubi mjesto premijera, a odlazak odatle znači i aktiviranje uručene mu optužnice za korupciju, kriminal isl., zamrznute dok je premijer.

Na drugoj strani, (re)izbor Bidena u Americi danas već ovisi i od tamo nove atmosfere spram Gaze, uz sve drugo. Svi, sebe radi, osluškuju probuđenu svjetsku javnost kojoj je svakim danom jasnije ko je Netanyahu i ko je oko njega, a ko su oni koji ga štite. Love is love, business is business. Igre su na obje strane. Netanyahu optužuje Bidena da nije ispunio obećanje o slanju oružja, ovaj mu  zakazuje susret u Washingtonu. I dok je bio bezmalo na aerodromu za let u Washington, dolazi vijest o otkazivanju susreta.

Današnja faza u cijeloj storiji, doskora je bila teško zamisliva. Oglašava se odjednom minule srijede na TV i zvanični portparol IDF-a Daniel Hagari koji hladno saopštava kako "ideja da možemo uništiti Hamas ili učiniti da nestane – dovodi javnost u zabludu..." I dalje, kako je "ideja o uništavanju Hamasa i njegovom nestajanju – bacanje pijeska u oči publici". Njegovi komentari potakli su šturi odgovor iz Netnyahovog ureda.

Poenta im je da je "izraelski ratni kabinet definisao uništenje vojnih i upravljačkih sposobnosti Hamasa kao jedan od ciljeva rata u Gazi te da je IDF, naravno, posvećen tome..."

Pokazivanje "odjednom" nezadovoljstva IDF spram Netanyahua dobilo je očigledno podršku u dobrom dijelu šire javnosti ali i među utjecajnim pojedincima u politici i medijima. Reakcije se umnožavaju. Oglasio se među prvima Tamir Pardo, bivši šef Mossada, ustvrdivši kako je "izraelski tretman Palestine – aparthejd, a Netnyahu nas vodi u katastrofu..." Za izraelske medije kazao je da "Netanyahuu nema strategiju, nema viziju budućnosti a sve do čega mu je stalo je ostati na vlasti po svaku cijenu“.

Bivši šef Mossada pozvao je ljude da izađu na ulice i poruče premijeru i Vladi da odu! Sjećanja su se ovdje vratila i na pokojnog šefa Mossada Meira Dagenta koji je svojevremeno takođe pominjao aparthejd spram Palestinaca, pod kapom Netanyahua. 

Pandorina kutija

U listovima „Jerusalem Post“ i „Maariv“ oglasio se i general u rezervi Yitzhak Brick kazavši kako su "izraelski ciljevi za poraz Hamasa potpuno pobrisani u agendi  ovog rata. Izrael mora objaviti kraj ovog rata kojeg smo mi već izgubili".

Amos Harel, poznati novinar i analitičar u „Haaretzu“, novini koja već dugo vremena očigledno drugačije gleda na ukupan odnos Izraela prema pitanju Palestine i Palestinaca – tu je posebno poznat i izuzetni novinar Gideon Levy – na istoj je platformi kao i prethodnici: Izrael je ovaj rat de facto izgubio, „palestinsko pitanje“ traži povratak smjernicama davno prihvatanim i definisanim koje vode do dvije nezavisne države, a sve što se danas dešava direktno je ptov toga...

Svojevrsna "Pandorina kutija" u Izraelu, na tragu svega ovoga, očigledno otškrinuta je. U najmanju ruku, a na ovaj način neočekivano. Od važnih ljudi u vojsci i politici. Ništa tu, naravno, još nije gotovo ali – čita se nova i drugačija stranica u dosadašnjoj storiji svjetskih laganja i licemjerstva dugoj, evo, 76 godina. Kapitalno je što je nije otvorila dominantno jadna "međunarodna zajednica", već tek indirektno i za početak uticajni pojedinci u Izraelu i svijetu, uz novi fenomen buđenja velikog dijela svjetske javnosti, pravim povodom. Nije malo.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba