Savez kolumnista | Prof. Dr. Kenan Dautović: Srpski pitomci vježbaju gađanje na Vlašiću

Pitomci Vojne akademije u Beogradu prodefilovali su ulicama Prijedora uoči obilježavanja 82 godine od Bitke na Kozari kojem će danas prisustvovati na Mrakovici. Njih su aplauzima pozdravili brojni građani, prenosi RTRS.

Piše: Prof. Dr. Kenan Dautović, za portal Radiosarajevo.ba

Tridesetak kadeta i dvadesetak starješina ovog nastavnog centra defilovalo je od hotela "Prijedor", glavnim gradskim šetalištem do Pozorišta Prijedor.

U defileu su učestvovali i ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS Danijel Egić, ministar za rad, boračka i socijalna pitanja Srbije Nemanja Starović i državni sekretar u ovom ministarstvu Zoran Antić.

Na Mrakovici će danas biti obilježena 82. godina od Bitke na Kozari, simbola stradanja i otpora srpskog naroda u borbi protiv nacista i ustaša u Drugom svjetskom ratu.

Ovako je Glas srpske objavio događaj koji se desio 7.7. 2024. godine, dakle prije šest dana a sam događaj izazvao je lavinu reakcija i komentara, optužbi i kontraoptužbi i kao rezultat je, kao i mnogo puta prije toga, već viđeni scenario: mnogo galame i nikakav rezultat.

To je upravo ono što velikosrpska politika sprovodi sve intenzivnije od 2006. godine, strategijom "kontrolirane eskalacije" gdje se, u skladu sa dobro osmišljenim planom neprekidno eskalira situacija koja, nakon velike galame i međusobnih optuživanja, suštinski rezultira "novom realnošću" čiji je svaki korak nepovratno usmjeren ka osnovnom cilju razbijanja i nestanka BiH u vidu, prije svega, otcjepljenja entiteta RS. I dok bi se u normalnim okolnostima glavnom protagonisti ovog antiustavnog djelovanja davno trebalo suditi zbog krivičnog djela izdaje i rušenja ustavnog poretka, dotle se to u sadašnjoj BiH smatra jednom od legitimnih političkih opcija za koju se može boriti na politički i druge dozvoljene načine.

Predloženi članak sa početka ovog teksta bi svakako zavrijedio i značajan osvrt u traženju odgovora kako je simbol Narodno-oslobodilačkog rata svih naroda i narodnosti bivše nam države i njenog partizanskog pokreta koji se, između ostalog borio i protiv četnika kao fašističkog pokreta odjednom postao simbol srpskog stradanja i otpora i kako su, zarad nacionalnog pomirenja, Srbi označeni kao jedini narod koji je imao dva antifašistička pokreta? Mi to danas razumijemo jako dobro na način da su oni koji su bili partizani do 1943. godine zaista bili antifašisti a da su im se, kako se rat i poraz fašističkih sila bližio kraju, masovno pridružili kasniji mnogobrojni prvoborci i nosioci partizanskih spomenica ljubomorno čuvajući ideologiju koju su do tada njegovali i čekajući pogodan trenutak za njihovu reinkarnaciju. Jedino mi je istinski žao što danas u Srbiji i entitetu RS partizanski pokret zapravo i ne postoji.

No, da se ipak vratimo temi ovog teksta, a to je uloga i značaj pitomaca jedne države i njene vojske u unutarnjim odnosima druge države.

Naime, jedinice bivše JNA su u toku 1991. i 1992. godine vršile strateško raspoređivanje kao dio plana stvaranja "Velike Srbije" i nadolazeće agresije i rata protiv Bosne i Hercegovine, a na prostoru općine Travnik, u skladu sa planom, zauzeti su prijevoj Komar i najveći dio platoa Vlašića. Ovaj proces "strateškog raspoređivanja" okončan je početkom maja 1992. godine kada su agresorske snage zauzele i repetitor na Paljeniku, najvišem vrhu planine Vlašić.

Sa tih položaja je, sve do oslobađajućih dejstava Armije RBiH u martu 1995. godine, sijana smrt po gradovima koji su bili u dometu agresorske artiljerije, prije svega Travniku i Zenici. Neselektivno djelovanje artiljerije posebno je bilo izraženo kao dio "osvete" za pretrpljene poraze na bojištima u zoni odgovornosti 3. i 7. korpusa ali i širom BiH. I tada su, kao dio praktične nastave i vojne obuke, pitomci iz tadašnje SR Jugoslavije dolazili na Vlašić kako bi, između ostalog, vršili bojevo gađanje iz artiljerijskog oruđa, ali ne po fiktivnim nego po stvarnim ciljevima – građanima i gradovima Travnika i Zenice.

Stoga je više nego naivno vjerovati u dobre namjere onih koji su postrojili pitomce susjedne države u Prijedoru i organizirali njihov defile u gradu u kojem su te iste snage počinile genocid koji samo nije dobio takvu kvalifikaciju na adekvatan način. A stavljanje bijelih traka na nesrpsko stanovništvo je apsolutno u rangu onoga što je nacistička Njemačka činila jevrejima kao dio holokausta.

Nadalje, način na koji je ta "posjeta" organizirana i realizirana je više nego sporan svima, izuzev onima čija nadležnost je bila da reagiraju, umjesto da se, nesuvislim i neracionalnim "argumentima" pravdaju, okrivljujući one koji jasno vide ono što oni ne žele. No, krenimo redom.

Prije svega, i ključno, jeste da pitomci neke vojne akademije apsolutno predstavljaju dio oružanih snaga ili vojske za čije namjene se školuju. Tako npr. Zakon o vojsci Srbije iz 2021. godine u Članu 7. propisuje da se "vojnim licima, u pogledu prava i obaveza uređenih ovim zakonom, smatraju i državljani Republike Srbije - učenici i kadeti vojnoškolskih ustanova koji se školuju za vojne dužnosti i lica na drugom stručnom osposobljavanju za oficire i podoficire".

Da to nije nepoznato ni pripadnicima Oružanih snaga BiH potvrđuje i Zakon o odbrani BiH iz 2006. godine koji u Članu 3. propisuje da "na službi u Oružanim snagama mogu biti vojna lica, civilna lica i kadeti".

Dakle, boravak pitomaca ili kadeta nekih stranih oružanih snaga se apsolutno smatra prisustvom tih oružanih snaga na teritoriji zemlje u kojoj se nalaze kao gosti ili dio neke vojne misije. Jednako tako, pripadnici stranih oružanih snaga ne mogu ni na koji način boraviti na teritoriji zemlje domaćina na poziv nekog nižeg nivoa vlasti a u slučaju BiH, nekakvog entitetskog ministarstva koje nema nikakve nadležnosti za odbranu.

Stoga, nikako nije problematičan boravak pitomaca za svrhu zbog koje su došli nego je problematičan način na koji se ta posjeta realizirala i, još važnije, praksa koja se na ovaj način uvodi pa u biskoj budućnosti možemo, npr. očekivati da načelnik Srebrenice 11. jula pozove u goste jedan bataljon 1. brigade Vojske Srbije na obilježavanje nekog historijskog događaja, npr. "Bune protiv dahija", a oni dođu nenaoružani i kažu da je to u skladu sa specijalnim i paralelnim vezama entiteta RS i Republike Srbije.

U tom smislu je, više nego zabrinjavajuća infantilna reakcija državnih ministarstva i specijaliziranih sigurnosnih agencija, koji sugeriraju da se radi o "uredno najavljenoj posjeti" u skladu sa procedurama i diplomatskom praksom i da je, jedno ministarstvo koje se bavi vanjskim poslovima samo trebalo "transferirati" jednu ovakvu obavjest a drugo, zaduženo za odbranu, da nije bilo pitano pa samim tim nije ni odgovorno. Pa onda, ponovo krenimo redom.

Prije svega, Ministarstvo odbrane i Generalštab Vojske Srbije, bez čijeg se odobrenja pitomci nisu mogli uputiti preko granice, jako dobro znaju da ovakav čin predstavlja grubo kršenje diplomatske prakse ali, još više, ugrožavanje suvereniteta države BiH. Naime, saradnja dvaju oružanih snaga se regulira, ili Planom međunarodnih vježbi koju, u slučaju BiH, isključivo odobrava Predsjedništvo BiH kao Vrhovna komanda OS BiH ili, u slučaju zajedničkih aktivnosti, u koje spada i posjeta pitomaca, godišnjim Planom bilateralne saradnje koju potpisuje ministar odbrane, a u slučaju BiH, po ovlaštenju ministra najčešće pomoćnik ministra za međunarodnu saradnju sa odbrambenim ili vojnim atašeom države sa kojom se taj Plan potpisuje.

Nadalje, Član 3. Ustava BiH (Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta) vanjsku politiku propisuje kao isključivu nadležnost institucija BiH dok Zakon o odbrani iz 2006. godine to isto propisuje za nadležnost odbrane. Član 3. Ustava BiH također propisuje i nadležnosti entiteta, prema kome "entiteti imaju pravo da uspostavljaju posebne paralelne odnose sa susjednim državama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalni integritetom Bosne i Hercegovine", iz čega je više nego jasno da su nadležnosti vanjske politike, posebno u segmentu odbrane, isključivi prerogativ države BiH te da prisustvo stranih oružanih snaga u bilo kojem organiziranom obliku spada u pitanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta gdje niži nivoi vlasti nemaju nikakvu ustavnu i zakonsku nadležnost.

Pored toga, Zakon o odbrani BiH iz 2006. godine u Članu 6. (Ciljevi) propisuje da "Bosna i Hercegovina organizira, razvija i održava vojni kapacitet i spremnost Oružanih snaga radi", između ostalog i prije svega, "osiguranja suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti, politike nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine".

Isti Zakon u Članu 13. Propisuje i nadležnosti Ministarstva odbrane BiH, prema kome je ono, između ostalog, nadležno za "stvaranje i održavanje odbrambenog kapaciteta kako bi se osigurala zaštita suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politike nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine", te "predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnom odnosima koji se tiču pitanja odbrane".

Kada se tome doda i Sigurnosna politika iz 2006. godine kao najvažniji strateški konceptualni dokument koji usvaja i donosi Predsjedništvo BiH, a koji obuhvata ulogu i zadatke svih segmenata društva, uključujući i ministarstva zadužena za vanjske poslove i odbranu, u planiranju, organiziranju i provedbi svih zadataka i aktivnosti vezanih za očuvanje sigurnosti države BiH, onda je zaista nesuvislo svoje propuste braniti na nekompetetntan i površan način.

Naravno da je ovdje došlo do propusta i Granične policije, Obavještajno-sigurnosne agencije i drugih sigurnosnih specijaliziranih agencija i zbog toga ovaj događaj zahtjeva ozbiljnu analizu i adekvatne mjere jer u slučaju da ovakve aktivnosti postanu uobičajena praksa onda možemo očekivati da pod egidom specijalnih i paralelnih veza načelnik Generalštaba Vojske Srbije, npr. formira Istureno komandno mjesto u Banjoj Luci dok njegove trupe izvode zajedničke vojno-policijske vježbe sa policijom entiteta Rs na Glavnom području obuke OS BiH na Manjači.

Ovakav razvoj događaja se u bliskoj budućnosti može očekivati, ne zbog rezolucije i zaključaka "Svesrpskog sabora" već zbog toga što su njegove namjere i ciljevi inkorporirani u strateški dokument koji se zove Strategija nacionalne bezbednosti Republike Srbije iz 2020. godine i koji, za razliku od istoimenog dokumenta iz 2009. godine koji entitet Rs nigdje izrijekom ne spominje, u njegovoj ažuriranoj verziji u nacionalne interese ubraja, između ostalog, "Očuvanje postojanja i zaštite srpskog naroda gde god on živi" a da je uslov opstanka Republike Srbije, između ostalog, "opstanak Rs-a kao entiteta u sastavu Bosne i Hercegovine u skladu sa Dejtonskim sporazumom".

Dakle, više je nego jasno da svaka država ima nacionalni ineteres da štiti interese svojih građana, pa i pripadnika nacije, ukoliko se radi o naciji-državi, ali se ona svodi na pojedinačna prava u skladu sa uobičajenom diplomatskom praksom. Međutim, stavljanje zaštite jedne društveno-političke cjeline u drugoj državi je vrlo opasan presedan koji, uz korištenje "specijalnih i paralalenih veza" može biti korišten, a u slučaju BiH se intenzivno i koristi, za podrivanje ustavnog poretka, ugrožavanje njenog suvereniteta, sugerirajući kroz različite secesionsitičke agende da ni njen teritorijlani integritet nije zagarantiran.

Ovakva praksa bi onda mogla okončati, npr. i sa dijelom Strategije nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske koja bi slično iskazala svoj nacionalni interes da zaštiti Zapadnohercegovački kanton i sl.

Stoga, umjesto nesuvislog traženja izgovora, nadležne institucije države BiH bi, kako bi se ovakva praksa na vrijeme zaustavila, hitno trebale: 

- Tražiti sjednicu Zajedničke komisije za odbranu i sigurnost na kojoj raspraviti ovaj opasni sigurnosni incident,

- Pozvati ambasadora Republike Srbije u BiH i uručiti mu diplomatsku notu primjerenog sadržaja,

- Uputiti Protest Ministarstvu odbrane i Generalštabu Vojske Srbije u kojem tražiti pridržavanje uspostavljenih pravila vojno-diplomatske prakse,

- Na nivou Vijeća ministara BiH izraditi Uputstvo u kojem specifirati postupanje svih nadležnih institucija u slučaju ovakvih i sličnih pojava,

- Sprovesti disciplinske postupke ukoliko je neka od nadležnih institucija imala jasnu nadležnost i odgovornost a zakazala da je realizira, te

- Sprovesti i druge preventivne mjere kako bi se suverenitet i teritorijalni inegritet BiH zaštitile od svih vrsta neustavnog i nezakonitog prisustva stranih vojnih formacija uz jasno definiranje sadržaja i obuhvata "specijalnih i paralelnih veza" kako bi se izbjeglo uzurpiranje nadležnosti države, posebno onih koji služe zaštiti njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

**

Autor je ugledni profesor sigurnosnih i mirovnih studija Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, bivši zamjenik komandanta Operativne komande za operacije Oružanih snaga BiH (OSBiH) i aktuelni načelnik Travnika.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.