Savez kolumnista | Jasmin Agić: Makovo bosansko "heretičko" kršćanstvo

Prvi je punu svijest o važnosti "Kamenog spavača" iskazao filozof Muhamed Filipović u kultnom eseju "Bosanski duh u književnosti šta je to" ističući kako je 1966. godina sudbonosno važna za afrimaciju bosanske knjiežvnosti, bosanskog jezika i autohtone bosanske kulture. Pored pjensičke zbirke Stočanina Maka Dizdara taj su duh u podjednakoj mjeri oblikovali i prozni pisci Meša Selimović i Derviš Sušić, svojim glasovitim knjigama "Derviš i smrt" i "Pobune".

"Kameni spavač" samo je naizgled knjiga postala iz iznenadnog pjesničkog nadahnuća, a sam je Mak Dizdar svjedočio da pažljivi čitalac tragove njegove opsesivne zaljubljenosti u bosansku medijevalnistiku može pronaći još u prvoj poetskoj knjizi "Vidovopoljska noć". Tu bolest ljubavi prema srednjovjekovnoj Bosni Mak je nosio u sebi do kraja života, a zaljubeljneost u nestalu kulturu stećaka odvela ga je do novih duhovnih predjela. U prvom izdanju "Kamenog spavača" nije bilo "Modre rijeke", ali već u drugom našla je svoje mjesto kao neizostavni dio zbirke koju je pjesnik prepravljao, dopisivao i uređivao sve do svoje smrti.

Piše: Jasmin Agić, za portal Radiosarajevo.ba

Iz potebe da ispiše svoju epitafnu, jezgrovitu, metafizičku poeziju Mak se upuštao u potrage za izvorima srednjovjekovne bosanske duhovnosti, a sve što je prihvatio kao senzaciju, poticaj i nadahnuće pjesničkog stvaranja pretočio je u antologiju srednjovjekovne bosanske književnosti jednostavno naslovljenu "Stari bosasnki tekstovi". Tom je knjigom "Kameni spavač" dobio izravni hermeneutički odjek, a svakim je štampanim zapisom, pronađenim na kamenim plohama bosanskog srednjovjekovlja, postajala jasnija Makova metafizička poezija "Kamenog spavača". Kao tumač vlastitog djela, ali suptilan, nenapadan i isključivo sugestivan Mak je dao naslutiti da je "Kameni spavač" poezija jedne zaboravljene, možemo reći uništene kršćanse hereze, toliko posebno bosanske da je to možda i bio razlog pokušaja njenog povijesnog zatiranja.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Prvi savremeni likovni pokušaj

Kameni spavač odjeknuo je gromoglasno u jugoslovenskoj književnoj zajednici, izazivajući golemo interesovanje za srednjovjekovnu bosansku historiju. Sam je pjesnik bio nevjerovatno strpljiv i susretljiv u tumačenju motiva "Kamenog spavača" neprekidno upućujući zainteresirane pitaoce na izvore svog pjesničkog nadahnuća. Prvi snažan odjek u umjetnosti "Kameni spavač" imao je u likovnom djelu grafičara Dževada Hoze, koji zapanjen ingenijalnošću Makove poezije, izrađuje seriju grafika u dubokoj štampi. Cijeli ciklus naslovio je "Iz Makove mape" i to je prvi savremeni likovni pokušaj da se vizualizira složena poetičnost Makovog pjesničkog izraza.

Interesovanje za "Kamenog spavača", i Makovu poeziju općenito, ne završava se sa Hozinim eksperimentalnim grafičkim potragama. Nakon objavljivanja drugog izdanja "Kamenog spavača", u koje je uvrštena pjesma "Modra rijeka", a za koje je predgovor napisao esejist i profesor filozofskog fakulteta u Sarajevu Midhat Begić, postaje jasno da je originalnost poezije od one neponovljive vrste, a Mak Dizdar pjesnik autentičnog poetskog izraza. Koncem 70-tih godina, inspirsani Makovom poezijom, članovi rock grupe Indexi, Bodo Kovačević i Fadil Redžić, komponuju muziku za svoj prvi studijski album, koji nosi naslov po najpoznatijoj Makovoj pjesmi "Modra rijeka". Odmah po objavljivanju ploča je, konceptom, muzikom i umjetničkom progresivnošću privukla pažnju jugoslovenske javnosti ostajući do danas jedna od najvažnijih epizoda rock muzike na našim prostorima.

Omotnicu ploče oblikovno je slikar i grafičar Mersad Berber s tako virtuoznom snagom da je bilo malo onih koji su umjeli izraziti negodovanje njegovim apokrifnim pristupom srednjovjekovnoj bosanskoj likovnosti. Historičari umjetnosti su se ljutili što je Berber koristeći se formama evropskog barokong slikarstva oblikovao potpuno pogrešnu predstavu o srenjojvjekovnoj bosanskoj vizualnosti, ali njihove primjedbe davno su zaboravljene i danas više nemaju nikakvog smisla. Popularnost ploče i privlačnost omota samo su dodatno istakli metafizičku snagu Makovih stihova. Vođen nekim svojim unutrašnjim razumijevanjem Makove poezije i muzike autorskog dvojca Kovačević/Redžić slikar se otisnuo na sopstvenu umjetničku odiseju i na tom je putu susreo jednog preoblikovanog, pomalo estetiziranog, ali i dalje velikog pjesnika metafizičara.

Kada je prije nekoliko godina pjesnikov unuk Gorčin Dizdar predlagao da se pokrene posebni naučni studij sav posvećen Maku Dizdaru njegova ideja došla je kao izraz potrebe da se veliko znanje o poeziji Maka Dizdara napokon objedini, sitematizira i predstavi naučnoj zajednici. Iako nikada nije zvanično pokrenuta makologija danas živi nekim svojim ezoteričnim životom, jer je poezija Maka Dizdara i dalje zbunjujuće originalna i interpretacijski potentna. Među prvima koji je znanstveno i esejsitički govorio o unikatnosti Makove poezije bio je pomenuti Muhamed Filipović, poslije njega o Dizdarevoj poeziji pisali su mnogi. Od Mithata Begić, Kasima Prohića, Izeta Sarajlića, Zuke Džumhura do Enesa Durakovića, Tomislava Ladana, Ivana Fogla, Jasmine Musabegović, Marka Vešovića i Radovana Vučkovića, da pomenemo samo neke među mnogobojnima. Svi sa jedinstvenim uvidom kako je riječ o poeziji koja snagom i posebnošću nadilazi granice bosanskog jezika i bosanske književne tradicije.

"Valja nama preko rijeke"

Zasluga je Maka Dizdara, više nego mnogobrojnih historičara, što je svijetu objelodanio tragove jedne nestale kulture, one koja se nije odazivala pozivima za doktrinalno služenje ni istočnom ni zapadnom kršćanstvu. Mak je u svojoj poeziji nastojao rekonstruisati osjećaj srednjovjekovnog bosanskog čovjeka, duhovno smještenog na razdjelnici svjetova, čovjeka koji je narcisoidno njegovao svoje manihejsko, dualisitčko vjerovanje u postanak i konac svijeta. U toj je mitskoj borbi između Dobra i Zla živio srenjovjekovni bosanski čovjek svjestan nadolazećeg kraja i još više nepouzdanosti eshatološke sudbine.

Ono što je dobro razumio srednjovjekovni bosanski čovjek, a Mak možda i još više, jeste taj nelagodni osjećaj suočenja sa koncem ovozemaljskjog života. Zato, pomalo unespokojeno, zabrinuto, ali potpuno pomireno sa sudbinom i kaže u posljednjim stihovima pjesme: "Valja nama preko rijeke". Niko ne zna šta je s druge strane riječne obale, ali ono što ostaje kao trajan podsjetnik na slutnje, strepnje, nadanja i strahove čovjeka, suočenog sa zebnjom vlastitog postojanja, jeste knjiga "Kameni spavač", savršeno ispjevana, bez nedostataka, jezički silovita i bremenitima univerzalno važnim sadržajima.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.